Sejac Srece

Jednog dana videse decaci nekog starca kako ide ulicom sa velikom korpom na ramenu, prepunom blistvaih zvezda. Laganim zamahom ruke on bi s vremena na vreme zagarbio iz korpe i zavitlao kao da seje. Tada bi mnogo prekrasnih zvezdica zaleprsalo oko njega kao jato varnica.

- Sta to radite? – upitase decaci goreci od znatizelje.
- Sejem srecu! – odgovori covek i mirno nastavi svoj posao dok su mu se medju prstima caklili prekrasni dragulji iz kojih su decake gledale tople dugine boje poput suncanih ociju.

Osvojeni tom lepotom malisani smesta pojurise da uhvate srecu, ali uzalud.
I oni najhitriji i najokretniji ostajali bi praznih ruku.

- Uzalud je to sto cinite – osvrnuo se tajanstveno starac - tako je nikada necete uloviti.
- Zasto? – upitase zacudjeno decaci.

Nasmesivsi se, starac je tiho rekao:

- Tek kad se naucite sejati radost i lepotu oko sebe, bit cete pozvani na zetvu srece. Onaj ko grabi sebi, nikada nece uhvatiti srecu

Sreca se uzima rasirenih ruku.
 
Divno...
happiness_quotes_graphics_01.gif
 
lejla.al.dbuni;bt95116:
"Tek kad se naucite sejati radost i lepotu oko sebe, bit cete pozvani na zetvu srece."

U ovome je poenta priče,a ona veoma podseća na zen-priču.

Divan izbor,Bettty...
Upravo zbog te poente draga, ova prica se i nasla u mom blogu.Hvala na komentaru i pohvali izbora
:cmok2::heart:
 

Back
Top