OSJEĆAM

Osjećam, draga, osjećam
kosu tvoju što blista,
ali nisam srećan
što odlazim zaista.
Jesenjih se noći sjećam
dok sjenke breza kruže.
Što dan nije bio vječan,
a mjesec blistao duže.
Još čujem dok patiš:
„Proći će godine u letu
i zaboravićeš me sasvim
uz neku drugu na svijetu.“
I danas lipa cvjeta
i osjećanja gore ko plamen.
Ja sručih toga leta
cvjetove na tvoj pramen.
Ne gubi srce, snagu.
S drugom će poljupce tkati.
I ja ću ko priču dragu
tebe njoj spominjati

***

I vjernošću ne muči me,
vjernost svaka meni smeta.
Ko pjesnika rodiše me,
ljubiću te k’o poeta.

***

Neka zvoni pjesma,
nek se pjesma lije,
ipak neće biti
što je bilo prije.
Od gordosti prošle
i snage, što posta?
Ova svirka tužna
jedino mi osta.

***

Izljubiću te, taći tijelom
i kao s drugom poć’ u dom.
Ja voljeh djevojku u bijelom,
sad plavu volim dušom svom

Sergej Jesenjin