Igra na sebi nije traganje za Bogom. Riječ je o nalaženju tragaoca. Onaj koji traga je ono što treba da se nađe. Lako će Bog da te pronađe ako stalno živiš na istoj adresi, tj. ako ti sam prestaneš da lutaš. Ostavi transcendentalna pitanja po strani – od njih nećeš imati nikakve koristi. Mi smo isuviše uobraženi da bi shvatili čak i veoma proste stvari: čovjek nema čime sebe da nađe! Ne snalazimo se čak ni u racionalnom svijetu – ulazak u iracionalne vode značio bi izlazak iz zdrave pameti. Glumimo bogove, a nismo ni ljudi – otuda licemerje.
Nevjernik vjeruje samo u ono što vidi. Vjernik vjeruje i u ono što ne vidi, a igra na sebi se sastoji u tome da čovjek ne vjeruje ni u ono što vidi ni u ono što ne vidi. Igra je avantura, istraživanje unutrašnje stvarnosti – zbog toga u igri nema mjesta za vjeru.
Sve je na ovom svijetu i bitno i nebitno, i korisno i beskorisno. Vjera, međutim, zna da bude i opasna. Ko vjeruje? Onaj koji ne zna. A šta čini onaj koji hoće da sazna? Ne vjeruje. To ne znači da takav čovjek ne vjeruje u Boga, već da ne vjeruje u um sam po sebi, on ne vjeruje u instrument vjere i nevjere. Igra na sebi, dakle, nije ni teizam ni ateizam, već smjelost da se ispita stvarnost.
/preuzeto sa interneta/
Nevjernik vjeruje samo u ono što vidi. Vjernik vjeruje i u ono što ne vidi, a igra na sebi se sastoji u tome da čovjek ne vjeruje ni u ono što vidi ni u ono što ne vidi. Igra je avantura, istraživanje unutrašnje stvarnosti – zbog toga u igri nema mjesta za vjeru.
Sve je na ovom svijetu i bitno i nebitno, i korisno i beskorisno. Vjera, međutim, zna da bude i opasna. Ko vjeruje? Onaj koji ne zna. A šta čini onaj koji hoće da sazna? Ne vjeruje. To ne znači da takav čovjek ne vjeruje u Boga, već da ne vjeruje u um sam po sebi, on ne vjeruje u instrument vjere i nevjere. Igra na sebi, dakle, nije ni teizam ni ateizam, već smjelost da se ispita stvarnost.
/preuzeto sa interneta/