Stara dusa

"Stara ti je dusa, vidi kako imas izboran dlan. Znaci da si po ko zna koji put ovdje". Rece mi drugarica juce na petrovackoj plazi i dade mi temu za razmisljanje za naredna dva dana.
Uzeh dagom dlan, a on kao bebin, tri crte jasno ucrtane i nista vise. Mozda me je Bog poslao njemu dobrom da me nauci stosta. Jer on me uci. On je sve sto ja nisam, sve sto bih zeljela da jesam.
Nisam se nikad zanimala za hiromantiju, ali za dusu jesam.
Sjetih se neke price o tome kako se dusa vraca i iznova prolazi kroz iste probleme sve dok ne nauci neku lekciju.
Ova moja tvrdoglava tesko da ce nauciti ista.
Ali juce mi se desilo nesto neobicno.
Obozavam more. Obozavam dagog. Obozavam setnju. A otkad znam za sebe osjecam neku nepoznatu sjenu, slicnu seti, koja me prati kad god sam srecna i ne da mi da to bude neizmjerna radost, beskonacna.

Hiljadu puta sam se pitala sta je to. Jeste da je neznatno, ali zasto je stalno prisutno? Znaci li to da ne umijem biti srecna? Znaci li to da sam pesimista pa strepim da posle lijepog dolazi lose?
Mozda trag prethodnog zivota. Juce mi to blicnu na tren.
Sta god da je, pratilo me je oduvijek. Pa cak i kad uzivam u danu na moru sa dagim.

Juce ga nije bilo.

Nisam skinula osmijeh ni trenutka. Uzivala sam cak gledajuci kako trepere tackice na vodi koje stvara odsjaj sunca. Trazila sam da se penjemo na brdo i gledala ribare i ostvrce, galebove, natalozene stijene. Prijatelji su mi poklonili knjigu i obradovala sam se od sveg srca. Disala sam duboko, uzivala u cistom vazduhu. Nisam patila sto oni jedu picu i pastu, a ja pijem zeleni caj, a zatim idem u prodavnicu da kupim sebi voce. Nista mi nije smetalo. Ni to sto mi je hladno dok sunce zalazi.

Bila sam stvarno srecna. Potpuno, bez imalo sjenke.
Nisam uplasena da mi je kraj, pa hvatam svaki tren, jer sam ubijedjena da cu jos dugo, dugo zivjeti. Ali mozda sam naucila da cijenim trenutak i da cijenim ljepotu i da cijenim dane kad me nista ne boli, kad se osjecam zdravo. Mozda sam razumjela istinski, konacno, da zdravlje zaista jeste najvaznije i da sam grijesila sto sam sebi i dagom zivot skracivala zbog gluposti.

Ali rekla bih da nije ovo jedina lekcija koju moram da naucim...

 

[LJILJA MMM]

prelepo mila.....drago mi je da si naučila.....tren je sve što imamo......milijarde trenutaka čine život.....sva njihova blistavost boji tamu drugih trenutaka, ne tako lepih. Važni su i jedni i drugi. Nisi pesimista....i meni se mnogo puta desi da kad mi je neizmerno lepo, kada sam ne sretna, nego presretna.....jednostavno, neka senka preko sreće predje, izbriše osmeh za tren....nije to tuga mila.....to je strah da ne izgubiš tu sreću. I on je normalan, ljudski......jer ne plaši se od gubitka samo onaj ko nema šta da izgubi.
Uživaj pile

 

[NeshaDeBeli]

Slažem se sa Ljiljom.
Pozdrav i sve najbolje od Boga.

 

[DUNJA W]

prelepo mila.....drago mi je da si naučila.....tren je sve što imamo......milijarde trenutaka čine život.....sva njihova blistavost boji tamu drugih trenutaka, ne tako lepih. Važni su i jedni i drugi. Nisi pesimista....i meni se mnogo puta desi da kad mi je neizmerno lepo, kada sam ne sretna, nego presretna.....jednostavno, neka senka preko sreće predje, izbriše osmeh za tren....nije to tuga mila.....to je strah da ne izgubiš tu sreću. I on je normalan, ljudski......jer ne plaši se od gubitka samo onaj ko nema šta da izgubi.
Uživaj pile

Ljiljo na ovo se nema sta dodati jer je svaka rec pogadja sustinu...Feliktas uzivaj i dalje u svakom trenutku,dragocen je...