Secanja ili zamisljeni raj?

…Ne postoje lepote detinjstva,postoje samo naše fantazije o tome.
Postoje retuširane slike starozavetnih bogova u sećanju koje,zapravo,predstavljaju naše roditelje.
Postoji misao koja je gotovo senzacija..na miris uvojaka s glave nekog kliktavog Kupidona,na neku od naših ranih strasti iz vremena ranih jada.
Istina je..da je sećanje jedini raj iz koga ne možemo biti prognani.
Takodje je istina da je sećanje jedini svet u kome mi vladamo i u kome je ukus jednog parčenceta ušećerenog raja umočenog u vreli aromat nečega što se zove čaj..
..a mogao bi se zvati i nektar i tečno zlato i melem za otečene žlezde u doba dečijih bolesti.
Ono otvara dveri nečega što mislimo da smo zaboravili,a što možda nikada nije ni postojalo.
Stvaran svet samo je sirova gradja,opiljak,okrajak onoga što je moglo biti.
I čega će možda biti negde drugde.
„Djubrište“,rekao bi Šejka.
„Prokleta avlija“,rekao bi Andrić.
„Davos“,rekao bi Tomas Man i osmehnuo se…

/odlomak/


SANJA DOMAZET "Bozanstveni bezboznici"


Ps.Setim se uvek i Balaseviceve setence
"Secanje je smesna lupa koja sitne stvari uvelicava"..
 

Back
Top