Zima,
napolju sneg,hladnoća.
Tek što sam stigao,
pa mi je pažnja na sve okolo
bila na prvom mestu.
Dugo nisam dolazio,
pa me baš zanimalo,
da li se šta
u kraju promenilo.
Inače je, možda, ne bih ni primetio.
Šćućurila se,
vidim da je promrzla.
U oprezu, da je neko ne povredi,
njen cvrkut
je ličio na šaptanje.
U stvari
dozivala je u pomoć.
Svestan da delujem grubo,
prvo joj dobacih
neku mrvicu
od hleba.
Primetila je
ali nije uzela.
Vidim da sam je uznemirio
pa odem.
Nisam daleko otišao,
pa pomislih:
"ma da se ipak
vratim"
Znam,
da, ako joj se ja ne nađem
u blizini,
svašta može joj se desiti.
I vratio sam se,
i prepoznala me je.
One mrvice,
tek je sada, preda mnom
pokljucala.
Bilo mi je jasno,
da mi dozvoljava da joj priđem.
Lagano sam joj prišao,
u strahu da ne izgubim
već stečeno
poverenje.
Pružio sam ruku
prema njoj
i čekao da i ona priđe.
Da,prišla je.
Pomazio sam je,
i osetio sam
koliko joj prija
toplina
mojih ruku.
I mene je obuzela
neka toplina.
Tek posle nekoga vremena,
primetio sam,
da joj je i krilo slomljeno.
Nisam se dvoumio,
poneo sam je kući.
Dok sam je negovao,
dani su brzo
prolazili,
i činilo mi se
da je odavno kod mene.
Počela je i da
leti.
I ja bih poleteo
kad vidim,
koliko joj je to
nedostajalo.
Uživao sam gledajući je.
Shvatih:
DOK LETIŠ;
SVI TE VIDE;
I SVI TI SE DIVE.
A
KADA SE
ŠĆUĆURIŠ,
I KO TE VIDI,
NE ŽELI DA TI
PRIĐE.
Pustao sam je
da leti,
i da
odleti.
Ali nije.
Umalo da me prevari.
Mislio sam da je
spremna da ode,
i ja da odem.
To je ptica
koja može dugo da leti,
ali sam shvatio da
ONA NE ŽELI DA ODLETI.
napolju sneg,hladnoća.
Tek što sam stigao,
pa mi je pažnja na sve okolo
bila na prvom mestu.
Dugo nisam dolazio,
pa me baš zanimalo,
da li se šta
u kraju promenilo.
Inače je, možda, ne bih ni primetio.
Šćućurila se,
vidim da je promrzla.
U oprezu, da je neko ne povredi,
njen cvrkut
je ličio na šaptanje.
U stvari
dozivala je u pomoć.
Svestan da delujem grubo,
prvo joj dobacih
neku mrvicu
od hleba.
Primetila je
ali nije uzela.
Vidim da sam je uznemirio
pa odem.
Nisam daleko otišao,
pa pomislih:
"ma da se ipak
vratim"
Znam,
da, ako joj se ja ne nađem
u blizini,
svašta može joj se desiti.
I vratio sam se,
i prepoznala me je.
One mrvice,
tek je sada, preda mnom
pokljucala.
Bilo mi je jasno,
da mi dozvoljava da joj priđem.
Lagano sam joj prišao,
u strahu da ne izgubim
već stečeno
poverenje.
Pružio sam ruku
prema njoj
i čekao da i ona priđe.
Da,prišla je.
Pomazio sam je,
i osetio sam
koliko joj prija
toplina
mojih ruku.
I mene je obuzela
neka toplina.
Tek posle nekoga vremena,
primetio sam,
da joj je i krilo slomljeno.
Nisam se dvoumio,
poneo sam je kući.
Dok sam je negovao,
dani su brzo
prolazili,
i činilo mi se
da je odavno kod mene.
Počela je i da
leti.
I ja bih poleteo
kad vidim,
koliko joj je to
nedostajalo.
Uživao sam gledajući je.
Shvatih:
DOK LETIŠ;
SVI TE VIDE;
I SVI TI SE DIVE.
A
KADA SE
ŠĆUĆURIŠ,
I KO TE VIDI,
NE ŽELI DA TI
PRIĐE.
Pustao sam je
da leti,
i da
odleti.
Ali nije.
Umalo da me prevari.
Mislio sam da je
spremna da ode,
i ja da odem.
To je ptica
koja može dugo da leti,
ali sam shvatio da
ONA NE ŽELI DA ODLETI.