:(

Sinoc sam imala napad samosazaljenja i sazaljenja prema njemu.
Zasto sam sebi ovo uradila? Koliko puta sam se kidala, plakala po cijelu noc, nervirala se zbog stvari koje su sad proslost, vecina njih potpuno zaboravljene.
Grlio me je i govorio da ne mislim o tome, da mislim o onome sta ce biti kad sve prodje...
Pokusavao je da sakrije oci, izmisljao nesto da bi se okrenuo dok mu suze prodju.

Ne gleda mi se niko. Kumu nisam vidjela od prije terapije.
Cak mi se ne razgovara. Samo bih spavala.

Bole me vilice, grlo, desni, pomalo i glava.

Smetaju mi mirisi.

A tek sam na pocetku.

Znam da treba da se trgnem, da sredim malo stan, malo sebe, da izadjem iz kuce i pricam o necemu drugom, da gledam filmove, citam knjige, ali oborilo me je. Nemam snage. Cekam sjutra, kao sjutra cu.

A ceka me jos pola godine borbe.
 
Ne brini..Normalno je to....Procice za par dana...Los ti je imunitet..
Moras piti one lekove koje sam ti rekla.Ali,to sto osecas te promene je i siguran znak da terapija reaguje sto je dobro,zar ne...
Ljubim te i ne brini...Normalne su te faze i one se pojavljuju samo u pocetku....
 
Ovo što pišeš mila......to je samoterapija. Jako je dobra i lekovita. Samo ti piši, šta god ti padne na pamet.....piši i kad si vesela i kad si tužna....nateraj sebe da pišeš i kada ti nije ni do čega, kao sada. Mlada damo, ti si svesna da si poklekla u momentu ali si i svesna da ćeš iz toga izaći.....takvi mila ne padaju u depresiju :)

za tebe.......jedan klematis neuništivi......ne znam da li znaš tu priču

 
Ne znam tu pricu, ali bih je rado cula. :)
Mislis da necu pasti u depresiju ako sam svjesna pada? :(
Ne mogu se natjerati da ustanem, nema sanse.
Lelavi, sjutra cu da kupim one tablete. Toliko svega pijem, da ne znam kojim cu redom. :(
 
Naravno da nećeš pasti u depresiju. Samo si umorna i uplašena od svega mila. Jaka si ti, kao mala stena.....kao kamičak.....znaš, kamičak koliko god lupaš i bacaš teško da ga možeš polomiti....
evo, postaviću taj blog specijalno za tebe. Priču sam napisala za jednu prijateljicu, takodje virtuelnu. Nije se nešto osećala dobro i kada se jednog ranog jutra javila veselom porukom ja napisah priču.....to je priča-lek za sve one koje život malo pomeri iz ležišta.....ovoga puta, samo za tebe pile :zag:
 

Back
Top