Prvi cin, zavjesa

Aplauz. ;)
12 sati sa iglom u veni. Usla sam u wc, malo boksovala vazduh, udahnula duboko, pokupila pozitivne misli i 2l vode i pocela je hemioterapija.
Prva flasa, odlicno. Druga takodje. Od trece do poslednje, pete, mi je bilo malo muka, ali neznatno. Odbrojavala sam svaku kapljicu poslednje flase, cinilo mi se da ne mrda. I u 9 sam dosla kuci.
Od svih simptoma sam imala samo blago mucninu.
Imam je jos, ali nije strasno. Srecna sam jer znam da se ovo tesko podnosi. Izgleda da sam zilavija nego sto sam mislila.:roll: Istina, malo sam kao da me je pregazio kamion, ali slabost ce brzo proci.
Utrljavam u kosu pantenol, ali neki trnci u korijenu mi ne govore nista dobro. Zakazala sam sisanje na skroz kratko za ponedeljak.

Cudan je osjecaj. Znate da su vam ubili dosta celija i da ce jos vise, znate da vam je tornado prosao kroz tijelo, da vas ceka haos jos veci, a jos ne vjerujete da vas je to snaslo. Kao da sanjam i cekam da se probudim. kao da slike iz jucerasnjeg dana nisu svjeze,nego blijede...

Zvala me zena koja je lezala do mene. I kao da sam negdje duboko u sebi pomislila da ja nemam rak, nisam ja sto i ona. Zalim nju, kao da sam ja zdrava.

Pozorisna predstava koja jako pogadja, ali je drama tudja i ja cu izaci iz pozorista srecna sto se meni ne desava nesto slicno. Katarza i nista drugo.
 
To se tvoj mozak bori mila protiv stresa......taj osećaj da se nekom drugom dogadja je dobar, čuva snagu....a ti devojko......ti si planina, visoka, nedostižna.....bolest tek treba da se popne na vrh te planine.....planina naravno neće dati da bude osvojena.....javljaj se molim te svaki dan.....na koji god način hoćeš, ali se javi.:zag:
 
Osećam potrebu da nešto napišem, a pojma nemam da li će to tebi izgledati smisleno. Suvišno je reći da se divim tvojoj hrabrosti.
Pokušao sam sebe da zamislim u tvojoj situaciji i tada još više shvatio da je za ovo što pišeš potrebno mnogo snage, ali će ti verovatno pomoći sva potitivna energija misli tvojih prijatelja.
Ne znam te lično, ali si mi bliska i daće Bog da ti nama ozdraviš.
 
Ljubim vas sve!
Dace Bog! Iskreno, nisam ni ja znala koliko snage imam, dok me ovo nije zadesilo! Inace sam strasno emotivna i lako zaplacem, svasta me pogadja, tako da su svi okomene ocekivali da cu ovu vijest podnijeti tragicno i da ce trebati da me vade iz depresije. Ali...
 

Back
Top