Otvorio je vrata,osmehnuvsi se siroko,pruzio je ruke i obgrlio mi ramena.
Osetila sam miomiris kojim je disala koza njegovog vrata..svezina prepoznatljivog i neodoljivog STR-8.
Osetila sam mu toplinu ruke,dok mi je sklanjao kosu sa cela i blago ustinuo mi hladne obraze.
Od susrera na vratima do ovog trenutka kada sam bezbrizno poput leptira lezala priljubljeno uz toplo njegovo telo,vreme je izgubilo svoje postojanje..
Bio je onakav kakvog sam ga i zamisljala..lagan i brz,nezan i grub..njegov dah i njegovi dodiri su me vrtoglavom brzinom odnosili negde visoko iznad ove sobe,ovog oblakodera,ovog grada..letela sam prema nebu,osecala da sam negde u Vasioni..
Cinilo mi se da samo imam svest,da sam sva vantelesna..
Znala sam da ce mi se dopasti,odmah nakon naseg jucerasnjeg iznenadnog susreta.
Bio je to pravi "sudar",jer smo naleteli jedno na drugo na uglu dveju ulica.
Verovatno je bilo predodredjeno da se tada ugledamo,kao sto smo spontano,nemo se gledajuci usli u kafic ispred koga se sve to dogadjalo..
Nasmejali smo se cudnom sledu dogadjaja,a on je pokazao prema stolu,sirokim pokretom ruke,kao da kaze:"Izvolite miss"..
Pratila sam njegovve pokrete dok je vitkom sakom uzimao solju iz koje je mirisala neskafa.,gledala njegove oci koje su se smesile,slusala njegove reci koje su izlazile ispod niske belih zuba..
Rastali smo se nevoljno,osvrcuci se i masuci jedno drugom u par navrata..kao deca.
Postala sam svesna ove sobe,kad sam cula zvuk malog miksera u kuhinji..on je pravio neskafu za nas.
Lagano sam se izvukla iz plavog satenskog pokrivaca i vestim pokretima brzo obukla..
Bilo je vec odavno vreme za moj povratak kuci.
Topli,okrepljujuci miris neskafe lebdeo je u tisini sobe,dok smo se nemim pogledima rastajali.
Razumeli smo se i dok smo cutali.
Na poluotvorenim vratima,na trenutak sam spustila glavu na njegove grudi..SRT-8 je jos uvek pulsirao..kao i njegovo srce..kao i moje srce.
"Do sutra.."-rekli su nasi pogledi.
Izasla sam u hladnu,vetrovitu noc.
Taxi je vec cekao.
Zalupila sam vrata kola i bacila pogled na njegov prozor.
Stajao je u njegovom okviru,u polutami,sa pripaljenom cigaretom.
Lagano je mahnuo.
Mahnula sam i ja..
Znala sam da mu je neprihvatljivo ono cemu sam upravo odlazila..tudje dete..moje dete kome zurim,koje me treba..
Nasmesila sam se zadovoljno,cini mi se sam na trenutak spoznala neimenovani osecaj srece.
Ipak,ovo je za sada,medju nama,dovoljno..
Vazno je da znam da mi onakav treba,vazno je da znam da i ja njemu trebam ovakva kakva sam.
A jednoga dana,mozda...ko zna?
Ps.Ovo je bio nastavak tvoje price,u kasni cas ove nemirne noci..
Laku noc,Goddess Cipelic..
Lepo spavaj..