Još jedan Prvi novembar. Skoro sam i zaboravila da sam do današnjeg dana neke godine još imala nadu.
A onda sam sve prekinula, jednom rečenicom i naravno .... telefonom, znaš da drugačije ne bih mogla.
Nisi rekao ni reč, skamenio si se i dvadeset sledećih dana živeo na Džeku i ... infuziji.
A onda si me izbrisao ! Kobajagi, šatro, fora... ali zvanična istina !
Ja... ne umem ti reći... dvadeset sledećih dana sam se nadala i čekala, zamisli , JA čekala! I nisam se više nadala samo sam plakala, istinski .
Više se ne nadam , još uvek se opraštam od tebe, i volim sve device i sve Gorane ovoga sveta. A i tebe !
A onda sam sve prekinula, jednom rečenicom i naravno .... telefonom, znaš da drugačije ne bih mogla.
Nisi rekao ni reč, skamenio si se i dvadeset sledećih dana živeo na Džeku i ... infuziji.
A onda si me izbrisao ! Kobajagi, šatro, fora... ali zvanična istina !
Ja... ne umem ti reći... dvadeset sledećih dana sam se nadala i čekala, zamisli , JA čekala! I nisam se više nadala samo sam plakala, istinski .
Više se ne nadam , još uvek se opraštam od tebe, i volim sve device i sve Gorane ovoga sveta. A i tebe !