o volji, hrabrosti, dostojanstvu

nikada nisam bio bokserski fan.nikada nisam favorizivao individualne sportove. moja pokojna baka jeste ako je ikada mogla da odgleda sportski dogadjaj na tv-u ,to je bio boks. "volim kada se shopaju", objasnjavala je, sa onom iskrom odusevljenja u oku. to se postovalo, uzimala je najbolje mesto i tog trenutka su se prekidale sve obaveze, ne obracajuci ni malo paznje na podignute obrve ostatka familije.medjutim , ovo nije o mojoj baki, koja nije vise tu.ovo je o hrabrosti, volji i dostojanstvu, te tri kategorije koje nam toliko nedostaju neki put.
Na zalasku 80-tih i pocetkom 90-tih britanski boks je imao tri izvanredna boksera u super poluteskoj, Nigela Benn-a, Chris Eubank-a i Michael Watsona.sva trojica su bili sampioni u nekoliko verzija i boksovali su na najvisem nivou. karakteri su ono sto ih je odvajalo.Benn je imao celicnu volju i nista , ama bas nista ga nije moglo spreciti da se popne na vrh, Eubank je imao neverovatan talenat i ekstravagantnu crtu da zabavlja publiku, Watson je osim izvanredne tehnike imao urodjenu skromnost i bio je "people's champion" ne mareci previse o eksponiranju u javnosti kao prethodna dvojica.
Benn je pre borbe sa Watsonom imao 22 borbe i 22 pobede. malo ko je video da Watson moze bilo sta uraditi protiv Benn-a...., a onda je Watson uradio ono sto bi uradio njegov idol, "muhamad -ali- thing", naslonio se na konopce , pet rundi primao udarce i u sestoj izasavsi iz konopaca nokautirao Benn-a. posle toga je izasao na dvoboj sa Eubank-om i izgubio na poene, kada su se svi slozili da je bio daleko superiorniji.ubrzo posle toga je trazio revans i opet se sreo sa Eubank-om.
Watson nije imao svoj dan . bila je to jedna od najbrutalnijih borbi u istoriji boksa, sve je licilo na legalizovano ubistvo.sudija je najzad prekinuo borbu a Watson je ostao da lezi pola sata na podu bez kiseonika.Michael Watson je pao u komu dugu 40 dana i uspeo je da se izvuce iz nje samo zahvaljujuci neverovatnoj fizickoj kondiciji.ostao je u invalidskim kolicima da vegetira kao biljka i cini se da su su ga svi zaboravili. najpoznatiji svetski neurohirurzi su konstatovali da on vise nikada nece izici iz kolica. ipak, zahvaljujuci izuzetnoj volji i potpunom odsustvu samosazaljenja Michael Watson je prohodao i 2003 godine je uspeo da prodje stazom londonskog maratona .trebalo mu je ravno sest dana!!!konacno priznanje mu je dodelio sada vec ostareli sampion jake la motta po cijoj zivotnoj prici je snimljen "razjareni bik" sa robertom de nirom ,rekavsi ,"ja nisam vise bokserski fan, ja sam fan Michaela Watsona".
 

Back
Top