poljupcem blagim od uroka leci
i neznim glasom sumnje sklanja,
kroz shishke oko protura, koje radoznalo kruzi,
bez namere da stane.
hod joj lagan i nemaran,
prekidan poskokom,
a staza samo njoj
znana.
i neznim glasom sumnje sklanja,
kroz shishke oko protura, koje radoznalo kruzi,
bez namere da stane.
hod joj lagan i nemaran,
prekidan poskokom,
a staza samo njoj
znana.