o mojoj devojcici

juce.
dan lep, ko' stvoren za sta god ti se hoce. u procepu oko odluke otici do parka, prodavnice ili mozde popiti pravu , al' odgovorno tvrdim pravu italijansku kafu dole na skveru ,sedim listajuci stampu koja vec hrvate vidi kako pregazuju otomansku imperiju sa najmanje dva razlike. ispostavilo se kasnije zasto se te novine smatraju tabloidom.
slusam cavrljanje deteta mi na terasi. isprva ne obracam paznju, a potom zvirnem. jos u pidzami mada je dan poodmakao nagnula glavicu, izdigla se na prste i razgovara sa tek useljenom komsinicom preko puta. ona zaliva cvece i par biljkica koje lice na paradajz i kao da je i ne slusa, s vremena na vreme dajuci mrzovoljne odgovore. moja ne prestaje.....
a kako se ti zoves ?
jesi rodjena u ovoj zemlji?
znas, ja imam dve zemlje.
dal' znas kako se kaze italijanski jedan, dva, tri ?
ja znam , uno duo....
imali smo italijanski dan u skoli.
nemam brata ni sestru ali imam gusenicu u tegli.
izgleda odvratno.
salim se, zove se wally.
bilo bi lepo kad bi na ovom drvetu napravili kutjicu.
znas, onu sa stepenicama....
ali nema veze ionako sam samo ja dete u ovoj zgradi.


ja se osecam obavezan da se umesam, udavi zenu. " izvinjavam se ali ona voli da prica, nadam se ne smeta?"

vidis da ne smeta dad, da smeta rekla bi.
bas je fina ova devojka!
cao, vidimo se...
sta ima za dorucak ?




juce. obican dan.
 

Back
Top