NICIJA ZENA

Sitno je tlo na kome stojim,
dati se onom koji nista ne trazi,
nositi kriz na ledjima svojim,
a sve to-zbog cega?

Sa jutrom na licu izbija stid
od tudjih imena i tijela,
izmedju nas ja podizem zid,
da me stiti od svega.

Takvi kao ja odustanu prvi,
u meni ljubav raste dok padam,
dobiti sve bez kapi krvi
-pa,cemu da se nadam?

A sve to kratko traje,
pa opet krene po zlu
i tesko je biti iznad toga
kada nisi tu.

Ja sam nicija zena
i da u bijelom predjem prag jednom,
takva se ljubav ne ponavlja cesto
i tiho,kao sjena,opet pratim stari trag,
al` grom ne udara dvaput u isto mjesto.

Posle nekih reci nema povratka,
kasno je za razgovor,
nisam vise ona stara
i ne trazim izgovor.

I ne vjeruj mi nikad,
jer danas trajem,
a sutra kopnim k`o led,
rodjena za ljubav
na prvi i zadnji pogled.



Ps.Ne znam ciji su ovo stihovi,ali veoma mi se dopada njihova verzija
kao muzicke numere,u interpretaciji IVANE BANFIC.
Pesma sa zaista sjajnim recima..
 

Back
Top