PA TO JE KRASNO

Vani su padali pijanci
umjesto snijega.
Bio je sijecanj ili januar,
ne sjecam se vise.
pozvan u tudji stan,
sjedim u njezinoj sobi bez svijetla,
ona,u opasnoj dobi,
a ja,poput pijetla.
Pricam joj pjesme..

Ona se divila bedrima,
dojkama,kukovima,
svim svojim sokovima.
Ona se divila mojim stihovima,
a ja sam pio vinjak.
Jedino sto je znala reci:
"Pa to je krasno!".
A meni je sve bilo jasno,
i uzasno i strasno i zao,
da mi se vrate rijeci
sto sam joj rekao,
ali bilo je vec kasno..

Ona je lezala pored kamina
i kao da se kaje,
rumena od vatre,vina,
plakala je
i nehoteci,grijesila je
milujuci jastuk,
mislec` pritom da sam vuk
koji ce skociti..

A ja sam bio pozvan,
ako se ne varam,
u ovaj stan,tek nesto popiti
i sjedio sam potpuno miran.

Dosada je glodala tisinu,
vatra se jarcala u kaminu.
A ona je pricala o svojoj macki
i o ludnici u diskicu,
o nekom crnom mladicu
koji ima kola
i pola milijuna na knjizici..

I meni je sad,stvarno,sve bilo jasno
i rekao sam djevojcici:
"Pa to je krasno..pa to je,doista,krasno".
I otisao sam..
padajuci sa snijegom na ulici.

ENES KISEVIC
 

Back
Top