Teorija vs praksa

LBarbara

La Femme
Moderator
Poruka
48.277
"Letimičan istorijski osvrt pokazuje koliko pitanje teorije i prakse zavisi od pitanja subjekta i objekta.
U isto vreme kada je kartezijanska doktrina ozvaničila dihotomiju između subjekta i objekta, praksa je u literaturi
po prvi put počela da se opisuje kao sumnjiva aktivnost, zbog njenog napetog odnosa sa refleksijom.
Uz sav svoj poletni realizam, čisti praktični razum je lišen predmeta u istoj onoj meri u kojoj svet proizvodnje i industrije
postaje materijal lišen kvaliteta i podložan obradi, koji svoje opravdanje ne nalazi nigde drugde osim na tržištu.
Praksa obećava kako će ljude izvesti iz njihove samoizolacije; ali, sama praksa je oduvek bila izolovana; zato se do praktičnih ljudi ne može dopreti,
dok je odnos prakse prema njenom predmetu narušen unapred.
Čak se možemo upitati da li je, zbog ravnodušnosti prema svom predmetu, sva dosadašnja praksa koja teži dominaciji nad prirodom
bila praksa samo po imenu.
Njen iluzorni karakter nasledili su svi oni oblici delovanja koji bez razmišljanja usvajaju stare nasilne gestove prakse..."

..marginalije..

Dakle:

Teoretski ljubav lepo zvuci
malcice je drukcije u praksi..

Koliko malcice? :ceka:
 
Боље кило праксе, него две тоне теорије !

Али, али, али !
Никако нисам само за праксу без објашњења.
Дакле, сваку праксу треба изанализирати и донети валидне закључке,
који ће у сличним будућим ситуацијама да нам значе ...

Ето,
значи уз праксу иде теорија код мислећих !
 
"Teorija za svoj predmet mora da ima celinu, ako ne želi da ostane jalova; ali, ako se ona, u krajnjoj liniji, vezuje samo za svoju delotvornost, ovde i sada, onda joj se to ipak dešava, uprkos njenom uverenju da izmiče utapanju u sistem. Teorija preotima samu sebe od sistema samo kada odbaci sve pragmatične crte, ma koliko bi ove mogle biti modifikovane..."

Ili Pragmatizam pobedjuje teoriju, ako ona sama sebe ne izuzme iz sistema i za objekat postavi celinu - kaze Adorno

Ili celovita ljubav se priblizava teorijskoj onoliko koliko je potpuna, cemu se suprotstavljaju mnogi faktori u praksi....pa je moguca samo u idealnim uslovima maste, ali i duhovnog uzdignuca, sto opet govori da, ako postoji nalazi se u tom prostoru, ako ne postoji podleze industrijskom kvalitetu.
 
"Letimičan istorijski osvrt pokazuje koliko pitanje teorije i prakse zavisi od pitanja subjekta i objekta.
U isto vreme kada je kartezijanska doktrina ozvaničila dihotomiju između subjekta i objekta, praksa je u literaturi
po prvi put počela da se opisuje kao sumnjiva aktivnost, zbog njenog napetog odnosa sa refleksijom.
Uz sav svoj poletni realizam, čisti praktični razum je lišen predmeta u istoj onoj meri u kojoj svet proizvodnje i industrije
postaje materijal lišen kvaliteta i podložan obradi, koji svoje opravdanje ne nalazi nigde drugde osim na tržištu.
Praksa obećava kako će ljude izvesti iz njihove samoizolacije; ali, sama praksa je oduvek bila izolovana; zato se do praktičnih ljudi ne može dopreti,
dok je odnos prakse prema njenom predmetu narušen unapred.
Čak se možemo upitati da li je, zbog ravnodušnosti prema svom predmetu, sva dosadašnja praksa koja teži dominaciji nad prirodom
bila praksa samo po imenu.
Njen iluzorni karakter nasledili su svi oni oblici delovanja koji bez razmišljanja usvajaju stare nasilne gestove prakse..."

..marginalije..

Dakle:

Teoretski ljubav lepo zvuci
malcice je drukcije u praksi..

Koliko malcice? :ceka:
Ако је увод у љубав тако сувопарно направљен, онда није у питању љубав између мушкарца и жене већ вероватно између субјекта и објекта, два објекта, или два субјекта.
Углавном, ништа од секса.
Секс је корен љубави живих створева.
 
Teoretski ljubav lepo zvuci
malcice je drukcije u praksi..

Koliko malcice? :ceka:
Секс је корен љубави живих створева.

Ljubav zvuči teoretski bolje nego što je u praksi iz više razloga; 1. Zato što još nismo pripremljeni za tu visoku ljubav; naše srce još nije dovoljno otvoreno da kroz njega poteče taj 'duhovni fluid' koji jeste čista ljubav. 2. Naša čula, nagoni, emocije i pasije uma su još prejaki da bi dopustili čistoj ljubavi da pokaže sebe u svojoj punoj čistoći. Tek kada prođemo mnogo iskustava koja nas vodaju kroz mnoge živote i prođemo kroz mnoge patnje i muke koji nas ostavljaju uvek obmanutim onim objektivnim privlačnostima mi se polako počnemo buditi prema onim najvišim i jedino vrednim subjektivnim, trajnim vrednostima gde spada i prava ili čista a uzvišen aljubav.
Dok ne dosegnemo ta visoka stanja ljubavi, prihvatamo da je seks koren ljubavi kod čoveka, ne shvatajući da je seksualni nagon najjača sila u nižim svetovima koja nas gura, podstiče da imamo iskustva za koja mislimo da su ljubav a koja nas ustvari samo uključuju u jedan strašno dugi lanac Uzroka i Posledica koji nam ne dozovljava da se iz njega izvučemo sve dok se ne otvorimo prema onoj najvišoj i njačistijoj ljubavi kada po prvi put počnemo otkrivati baš ono što ranije nikako nismo uspevali. Do ovog poslednjeg stadijuma mnogo ojačamo svoje 'unutarnje ili duhovne mišiće' koji nam počni pokazivati prave vrednosti kojima se po prvi put počinjemo okretati i prepoznavati ono za čime smo tragali premnogo života. Tada po prvi put prepoznamo pravi i jedini izvor sreće.

Bejaše ovde jedan od kolega, Dragoljub69, koji je stalno isticao Sokrata i njegovu suprugu koja je imala ljubavnika pri čemu je, ovaj kolega, isticao jedino vrednost seksualnih iskustava ne znajući šta je dosegao Sokrat i odakle njemu ta snaga ili moć za toleranciju za šta čak ni današnji čovek nije sposoban, čak ni intelektualno a kamo li da duhovno pojmi.
Kada se pojedinac otvori prema čistoj, uzvišenoj, duhovnoj ljubavi koja je esencija postojanja svih svetova i univerzuma po prvi put shvata pravi smisao, svrhu i cilj ličnog i celovitog života. Po prvi put shvata tu privlačnu snagu te uzvišene ljubavi koja vuče pojedinca više nego ijedna druga, pa čak i ona, koliko do juče, neodoljiva seksualna nagonska sila...

Zašto li su prolaz i put do te spoznaje tako dobro prikriveni, ili naizgled prikriveni?
 
Bejaše ovde jedan od kolega, Dragoljub69, koji je stalno isticao Sokrata i njegovu suprugu koja je imala ljubavnika pri čemu je, ovaj kolega, isticao jedino vrednost seksualnih iskustava ne znajući šta je dosegao Sokrat i odakle njemu ta snaga ili moć za toleranciju za šta čak ni današnji čovek nije sposoban, čak ni intelektualno a kamo li da duhovno pojmi.
Сократ је био хомосексуалац. Толеранција би можда требала да се припише његовој жени?
 

Back
Top