Srpsko ime u Dubrovniku

I šta imate od toga da lažete sami sebe?
Ne, vi lažete sami sebe. Doduše ulazite u terminalnu fazu samoobmane. Zapaziti ove pokazatelje:

6B130519-C5A4-4292-B991-12D00B240914.jpeg
 
Bizantski izvori obilato izvještavaju o nasilnom širenju Srbije na hrvatske državice uz more...
Srbija nasilno za Nemanje otima te teritorije, uz more, gdje su Hrvati većinsko stanbovništvo za Nemanje - promjenio se odnos stanovnika od Porfirogeneta do Nemanje - Hrvati su svugdje većina, što nije bilo problem jer je Srba bilo malo (gusarske skupine iz Paganije), a teritorij tih državica je bio pod hrvatskim overlordom - hrvatske državice, pa je broj Hrvata rastao razvojem Zahumlja, Paganije, Duklje i Travunije...
Nemanja nasilno prisvaja te hrvatske krajeve, intimidacijom i spletkama, kršeći otpor malobrojnih lokalnih velikaša, kako svjedoče bizantski izvori, a kasnije Srbija sve gubi uz more kako je i stekla - Hrvati se u Zahumlju nasilno odvajaju od Dušanove Srbije u dva velika rata...
Dušan vodi dva rata protiv Zahumlja, ali ne uspijeva Zahumlje više podvrgnuti svojoj kontroli...

Neki od izvora...

-Nikita Honijat (grč. Νικήτας ὁ Χωνιάτης, oko 1155–1217), poznat i kao Nikita Akominat
..-govoreći o Stefanu Nemanji i njegovu djelovanju između 1160. i 1173. god., kaže za nj: "Ne znajući pravu meru, poče osvajati Hrvatsku i sebi prisvajati vlast nad Kotorom"

Nikifor Brienije (1062-1137)
..-Hrvati i Dukljani, opet odmetnuvši se (1073. god.), pustošahu čitav Ilirik..
.-Kad Hrvati i Dukljani pustošahu Ilirik", Brijenijev otac skupi vojsku po .
naređenju cara Mihajla VII,(1071-1078) te je povede "na Dukljane i Hrvate".

Theodore Skoutariotes..
Teodor Skutariota o osvajanju Duklje od strane Stefana Nemanje:
I čuo je, da je srpski vladar Nemanja Stjepan postao drzak više nego se pristoji, da se lukavo miješa u poslove u stvari okolnih zemalja, da istorasne narode [Slavene] tlači i oružjem napada te da nastoji Hrvate sebi podvrći i skučiti pod svoju vlast oblast Kotor.

John Skylitzes, Latinized as Ioannes Scylitzes (1040-1101)
Bugarske starješine zamole Mihajla, tadašnjega vladara onih, koji se zovu Hrvati, a koji je stolovao u Kotoru i Prapratnici, i koji je imao ne malo zemlje pod sobom, da im pomogne i da s njima zajedno radi te da im dadne svoga sina kojega će oni proglasiti carem Bugarske"
Mihailo, na ćirilici Михаило, prvotni kralj u dukljanskoj i crnogorskoj povijesti, poglavar dukljanske države iz dinastije Vojislavljevića od 1046. do 1081. godine.
Ne lupaj.
 
Odlomak iz knjige..

Pohrvaćuje se, dakle, deo srpske zemlje, čitavi delovi srpskog naroda, pohrvaćuju se srpski književnici, naučnici, umetnici, svi Bosanci muhamedanci, i ovde u Bosni i oni na Porti u Stambolu, pa čak i bosansko-hercegovački stećci ispisani srpskom ćirilicom i ukrašeni pravoslavnim krstovima.

Za propagatore velikohrvatstva svi Dubrovčani su Hrvati, i bili i sada jesu, ban Kulin pisao je hrvatski, Ruđer Bošković, Petar Preradović, Valtazar Bogišić, braća Pucići, Vlaho Bukovac, P. M. Katančić, M. Reljković, svi oni prema toj velikohrvatskoj logici uzdižu i neguju Hrvatstvo i nemaju nikakve veze sa Srpstvom!

To velikohrvatsko obrušavanje na Srbe i na Srpstvo došlo je dotle da je pre tri godine, kako smo naveli, u Srpskoj akademiji nauka i umetnosti, na naučnom skupu posvećenom Valtazaru Bogišiću, ovog Srbina iz Cavtata predstavnik Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti proglasio Hrvatom. Petar Preradović, o kome 1846. zadarska policija izveštava Beč da je pravoslavne vere a on iste godine Vuku piše o sebi "kao Srbinu", za velikohrvatsku propagandu je samo hrvatski književnik.
Za nju i pravoslavni sveštenik Srbin Ognjeslav Utješenović Ostrožinski "piše hrvatski". Najzad, iz tako frontalnog nastupanja protiv Srba izašla je i tvrdnja da "Vuk Karadžić ima tu zaslugu da je u Srba hrvatski jezik podigao na stupanj književnosti. On je među Srbe stanuo uvađati hrvatski književni jezik"! Eto dokle duhovna pometenost udružena sa neograničenom srbofobijom može da dopre: uzeti srpski jezik od Srba i taj jezik nazvati hrvatskim i sad Srbe učiti tom jeziku!
Da li se ovako što može shvatiti? Podsetimo se da su ovo zlo nagovestili još pre 120 i više godina Medo Pucić, Luko Zore, Valtazar Bogišić, Vatroslav Jagić i do danas to zlo stalno je raslo. Široke mase, bez obzira na intelektualni sastav, zanete neistinama, pozdravljaju sve ovakve priče i usijavaju se za krvavu igru i bezumlje. Takve mase postaju rušilačka i ubilačka mašina, koju su Srbi videli i preteško osetili 1941, a i sada osećaju izbijanje istih poriva, samo treba da dođe novi Hitler sa najubojitijim oružjem.
Od Srba je nešto i ostalo 1941, ali sada, ako bi se ponovila tragedija, od Srba u Hrvatskoj ne bi ostalo ni ljudsko uvo. Nužno je da se što pre podsetimo da je Stepinac pred rat zapisao u svom dnevniku: "Život Srba i Hrvata u jednoj državi je nemoguć." Ni u jednoj državi, ali ni u blizini(!) kad bi to moglo.

Jeremija D. Mitrović​

Srpstvo Dubrovnika​

Srbi se ljute jer "Srbi koji se ne žele Srbima zvati" nisu Srbi.
 

Back
Top