- Poruka
- 17.985
Sarma, ruska salata, Žikina dinastija. Ovako, ukratko, izgleda 31. decembar u domovima u Srbiji. Doček Nove godine predstavlja jedan od najstarijih običaja, koji je prihvatio veliki broj ljudi širom sveta.
Kako su se tokom vekova menjali kalendari, tako je menjan i dan kada nova godina počinje. S obzirom na to da mnogi narodi nisu imali kalendare, godinu su računali prema vremenskim prilikama i godišnjim dobima, kao i na osnovu poljskih radova koje su obavljali. Smatra se da je prvu „proslavu“ Nove godine imao narod u Mesopotamiji pre više od 2000 godina, i tada se ona dočekivala sredinom marta.
U drevnom Egiptu, prvi dan godine, koji je padao na dan izlaska Sothisa (zvezde Sirius), 19. ili 20. jula, slavio se narodnim i dvorskim svečanostima i žrtvama u čast boginje Izide.
Jevrejima je Nova godina bila dan “upisivanja čovekove sudbine”, pa se najavljivala duvanjem u trube i rogove (šofar i keren).
Za Vavilonce, Persijance i Kineze, koji su smenu godine računali po prolećnim ravnodnevicama, Nova godina bila je praznik pomlađenog, prolećnog Sunca. Kod Grka je početak godine, takođe, bio vezan uz kretanje Sunca, ali nije bilo novogodišnjih svečanosti. U antičkom Rimu dolazak nove godine, za koji se prvo uzimao 1. mart, a od 153. p.n.e. uzete su januarske kalende, tj. 1. januar bio je dan sveopšteg slavlja i veselja. Tog se dana čestitalo, delili su se novogodišnji pokloni i priređivale svečanosti.
Hrišćanstvo je dugo zaziralo od slavljenja Nove godine 1. januara, kao od paganskog običaja, pa su se u srednjem veku za početak godine uzimali praznici Blagovesti (25. marta) ili Božić (25. decembra). Tek od 12. veka Crkva prihvata 1. januar kao početak Sunčeve godine.
Tek 1582. godine, kada je zvanično prihvaćen gregorijanski kalendar, katolici su prihvatili ovaj običaj. Britanci su ove izmene prihvatili tek 1752. godine, a do tada su, kao i njihove američke kolonije, ovaj praznik obeležavali u martu.
Razne kulture i religije imaju različite običaje vezane za doček Nove godine:
Kada se dočekuje Nova godina u Grčkoj je običaj i da neko od bliskih prijatelja ili članova porodice uđe prvi u kuću, kako bi doneli sreću i sprečili da se loše stvari dešavaju u toj kući.
Tradicija da se u novogodišnjoj noći napravi buka potiče još iz srednjeg veka, kada su ljudi zveckajući išli ulicama, kako bi rasterali zle duhove. Kasnije su na red došli bubnjevi, crkvena zvona i svi drugi instrumenti.
Kako su se tokom vekova menjali kalendari, tako je menjan i dan kada nova godina počinje. S obzirom na to da mnogi narodi nisu imali kalendare, godinu su računali prema vremenskim prilikama i godišnjim dobima, kao i na osnovu poljskih radova koje su obavljali. Smatra se da je prvu „proslavu“ Nove godine imao narod u Mesopotamiji pre više od 2000 godina, i tada se ona dočekivala sredinom marta.
U drevnom Egiptu, prvi dan godine, koji je padao na dan izlaska Sothisa (zvezde Sirius), 19. ili 20. jula, slavio se narodnim i dvorskim svečanostima i žrtvama u čast boginje Izide.
Jevrejima je Nova godina bila dan “upisivanja čovekove sudbine”, pa se najavljivala duvanjem u trube i rogove (šofar i keren).
Za Vavilonce, Persijance i Kineze, koji su smenu godine računali po prolećnim ravnodnevicama, Nova godina bila je praznik pomlađenog, prolećnog Sunca. Kod Grka je početak godine, takođe, bio vezan uz kretanje Sunca, ali nije bilo novogodišnjih svečanosti. U antičkom Rimu dolazak nove godine, za koji se prvo uzimao 1. mart, a od 153. p.n.e. uzete su januarske kalende, tj. 1. januar bio je dan sveopšteg slavlja i veselja. Tog se dana čestitalo, delili su se novogodišnji pokloni i priređivale svečanosti.
Hrišćanstvo je dugo zaziralo od slavljenja Nove godine 1. januara, kao od paganskog običaja, pa su se u srednjem veku za početak godine uzimali praznici Blagovesti (25. marta) ili Božić (25. decembra). Tek od 12. veka Crkva prihvata 1. januar kao početak Sunčeve godine.
Tek 1582. godine, kada je zvanično prihvaćen gregorijanski kalendar, katolici su prihvatili ovaj običaj. Britanci su ove izmene prihvatili tek 1752. godine, a do tada su, kao i njihove američke kolonije, ovaj praznik obeležavali u martu.
Razne kulture i religije imaju različite običaje vezane za doček Nove godine:
Grčka
U Grčkoj se tradicionalno u novogodišnjoj noći seče kolač u kome se nalazi skriveni novičić, koji, prema verovanju, donosi sreću onome ko ga pronađe. Kada se seče ovaj kolač prvo parče je za malog Isusa, drugo je za oca kuće, a treće parče za kuću. Prema verovanju, ukoliko se u trećem parčetu nađe novčić, to znači da će te godine rano doći proleće, a porodica može očekivati sreću tokom cele godine.Kada se dočekuje Nova godina u Grčkoj je običaj i da neko od bliskih prijatelja ili članova porodice uđe prvi u kuću, kako bi doneli sreću i sprečili da se loše stvari dešavaju u toj kući.
Nemačka
Doček Nove godine u Nemačkoj ne može da prođe bez vatrometa, a Nemci svake godine za novogodišnje vatromete potroše 100 miliona evra. Prema tradiciji, koju Nemci izuzetno poštuju, u novogodišnjoj noći bi trebalo praviti buku, a ovaj običaj potiče još iz srednjeg veka, kada su ljudi zveckajući išli ulicom, kako bi na taj način rasterali zle duhove. Za najluđu noć trpeza je veoma simbolična, pa se tako na njoj obavezno mora naći supa od sočiva ili svinjetina, što predstavlja simbol blagostanja, dok riba na trpezi označava dobru budućnost. Veruje se da ko za Novu godinu raširi veš, sam će biti kriv ukoliko u novoj godini bude morao puno da radi.Austrija
Kako bi osigurali sreću i blagostanje svojoj porodici u novoj godini, Austrijanci pripremaju svečani ručak, koji mora uključiti pečenje, ali i dezert – sladoled od mentola u obliku deteline sa četiri lista.Velika Britanija
U Velikoj Britaniji sreća u narednoj godini zavisi od toga ko im prvi u novoj godini dođe u goste. Prema verovanju, imaćete sreće ukoliko prvi gost u novoj godini bude muškarac sa poklonima, dok je loša vest ako vas prvo poseti sama ženska osoba.Sicilija
Sicilijanci imaju jednostavan recept za sreću u novoj godini – sve što treba jeste da za Novu godinu jedete lazanje i izbegavate makarone ili bilo koju drugu testeninu osim lazanja.Norveška
Tradicionalno se u Norveškoj za Novu godinu priprema puding od pirinča, koji se sprema u velikoj posudi u kojoj se nalazi samo jedan sakriveni badem. Veruje se da osoba koja u svojoj porciji pudinga dobije i badem može očekivati sreću i bogatstvo u novoj godini.Japan
Prema običaju u Japanu se Nova godina dočekuje ceo dan. Ritual dočeka Nove godine počinje rano ujutru čišćenjem kuća, a ovaj deo se naziva “ousouji” – što znači da “teraju prašinu” iz prošlosti i pripremaju dom za uspešnu novu godinu. Završni čin proslave u Japanu je slušanje zvonjave sata koji se oglašava 108 puta, čime se smatra da su oterani nesreća, nezadovoljstvo i sebičnost.Tradicija da se u novogodišnjoj noći napravi buka potiče još iz srednjeg veka, kada su ljudi zveckajući išli ulicama, kako bi rasterali zle duhove. Kasnije su na red došli bubnjevi, crkvena zvona i svi drugi instrumenti.