Nedostajes mi... :(

Secam se da sam plakala... Da smo svi plakali... Secam se da je padala kisa i mesala se sa mojim suzama. Bolelo je neizdrzljivo...
Pokusavala sam da te dozovem, da te pronadjem izmedju zidova tvoje sobe, u tvojim stvarima...
Nalazila sam samo tisinu, neki cudan mir... Nije te bilo. Mislila sam da i sama vise ne postojim, da je veci deo mene izbrisan sa tobom... Secam se nasih setnji na Adi, nasih dugih razgovora, skrivenih zelja i tajni... Bila si mi najbolja dugarica, i vise od toga...
Tvoja sahrana je bila najgori dan u mom zivotu. Ne secam se svega, znam samo da sam dugo posle svih ostala sklupcana na tvom grobu i plakala proklinjuci sudbinu... :sad2:
Krivila sam te sto si odjednom, bez reci i pozdrava, otisla negde daleko.
Po bezbroj puta sam se nocima budila sa tvojim imenom na usnama...
A bilo je jos toliko toga sto sam htela da ti kazem, toliko tajni da ti otkrijem...
I posle toliko godina - nedostajes mi... :sad2: :heart:
Pocivaj u miru...
 
Kako je tesko pomiriti se sa takvom sudbinom.
Ne znas da li je gore ne prihvatiti ili prihvatiti.
Ako je ne prihvatis,stalno se nadas i uvek se iznova razocaras.
Ako je pak i prihvatis
Onda te baca u ocaj sama savest-kako zaboraviti kad je bila tu, deo nas,deo sveta,svemira.
Tacno znam kako se osecas.Zao mi je zbog tvoje drugarice.
Ja sam pored prijatelja izgubila i brata....
Neka im je laka zemlja....
 
lepo je Tijana...a tako prokleto bolno kad izgubis nekoga ko ti je bio drag i sa kime si delila sve...
ostane samo secanje koje te vrati u te dane,izmami ti osmeh na lice, poneku suzu i onaj nelagodan osecaj u grlu koji te posle neko vreme prati...i naravno uvek ono isto pitanje...Zasto bas ona? :sad2:
 
Dirljiv text veoma :sad2: isto tako sam se i ja osecala kad sam izgubila voljenu baku... izgubi se prosto deo sebe... kao da jedan deo duse i srca ode sa njima, zar ne?! :sad2: ali jake smo Tico! Moramo biti... za nase muzeve, za nase princeze... :heart: Uvek sam tu za tebe ako ti nesto treba... :zag: :cvet:
 
драга, тек сад сам прочитала овај текст...
хвала што поделила си своја осећања са нама...
свака реч ми је болно позната, јер изгубих и ја неке много драге људе...
али, докле год их се сећамо, они и даље живе...
и зато, сећај се...
 

Back
Top