Necu samocu necu strah .

Ko da me zatvori u mojim odajama .
Da mi diktira nemoc uvlaci u strah .
Sad kad konacno osjecam da sam slobodan covjek .Da mogu sve sto hocu i da sve od mene zavisi .Cekala sam trpjela i nadala se nikad me nada nije napustila samo me po nekad boljela troseci godine sa sve manjim ostatkom da docekam slobodu tijela i uma da pocnem da volim drzavu u kojoj zivim .Molebani Litije nas DJEDO hod jaci od vijeka.Biti u toj rijeci ljudi isti do poslednje kapi rijeke koja tece taj uzviseni hod i sad hodam sve bliza istini pravdi covjekoljublju i ljubavi.
Zagrliti to budjenje te uzdignute glave sto streme istom Bozijom iskricom koju nose u sebi .Koliko je lijepo vidjeti svjetlost jedinstvo promjene oslobodjenje.
Nisam uzalud cekala i nadala se da mora da se desi .Ljubav ce da nas spasi vjera okrijepi i ma kako klimavo koliko tesko granuce sunce nekog novog dana gdje ce sve biti drugacije pa i mi sami .
 

Back
Top