Magare

Ne trudite se, sam cu obrisati.

 

[hakim bej]

I ne tako davno o životu je još maštao
Ali bio je mlad, mada inteligentan
I uvek sa željom da ne bude deo gomile bez imena
Već junak Remboa i kamija
(udisao je život sa distance)
I ponekad zna, da stojeći sam, prijatelje zamišlja
Oni su tu, uvek uz njega, na dohvatu ruke

Lica koja prolaze

There was a time
When he used to make plans
But he was young
Although clever minded
And he never wanted
To be a part
Of a nameless crowd
Just reading Rembaud and Camus
(He was breathing a life from distance)
From time to time, sending shaki'n regards
To invisible friends
Passing him by and waving to him, surrounding him
Watching people every day

 

[flaj]

O, "magareće godine", godine mladosti, tako pametne,
a bez mudrosti.
Jadni su junaci Remboa i Kamija, ne povratili se.

Dolazi vreme kad mit o Sizifu postaje stvarnost.
Do tada magare mora da nauči kako da zbaci nepotrebni tovar.
A onda - počinje pravi život.
Život lica koja prolaze.
O, jeeee...