Kasno za sve....

Nije me bilo dosta vremena,
izgubih sebe u tuđem svetu.
Stigoh slučajno na venčanje tvoje,
nekada moj najlepši cvetu.

Slala si pisma nisam ih čitao,
niti sam ti odgovore slao na njih.
Uvek bude po zloj sudbini, nisam znao,
danas te ja stvarno zauvek izgubih.

Ostaše mi samo slike tvoje,
a njih ću da čuvam večno.
Drugome sad daješ srce svoje,
jedino što mogu ti reći je "srećno"

Neka te sreća sa njim prati,
i snove tvoje ispuni sve.
Uspomene naše sačuvat ćeš znati,
budi srećna, al ne zaboravi me.

Vraćam se tamo u tuđem svetu,
živeću samo od uspomena.
Izgubih te moj najlepši cvetu,
a jedina za mene ti beše žena.

Vreme će moje zalečiti rane,
pomiriti se moram sa sudbinom.
Neka sreća na tvoju stranu stane,
a ja ću sa tugom stvoriti svoj dom.

A znaj da te neću nikad preboleti,
moj anđele plavi greškom ostavljeni.
Biću čovek što će večno te voleti,
iako smo zauvijek rastavljeni.

I jeste tako danas....
Sreću si s drugom ti tražio
al uzalud nikad je nisi našao....
Život ti je sve gori, bez ljubavi ti se još
uvek boriš...
:heart::heart::heart:

 

Back
Top