Не везујем ја урођени потенцијал са сталежом, већ могућност развоја истог. Зашто?
Зато што они који имају више новца могу и увек су могли да пруже својој деци врхунско образовање.
Можемо се претварати да сталежи не постоје, али они постоје итекако.
Свуда у свету образовање кошта.
Да би даровито дете могло да се ишколује, родитељи морају имати довољно новца.
Не постоје фондације за то скоро нигде. Или постоје у виду шминке за смањивање пореза богаташима.
Што се Марије Монтесори тиче, буквално сам је цитирала тј. парафразирала њену реченицу из књиге 'Откриће детета'. Врло логичан, небајковит став с којим сам сагласна.
На сталеж сам се позвала говорећи о тројици наших генијалаца који потичу из времена јасних сталешких подела.
Али, као што рекох, оне су и данас присутне.
У УСА нпр, ако немаш новца нећеш моћи дете да ишколујеш квалитетно, неће моћи да приђе озбиљним изворима образовања.
Немачка има ок систем али итекако имају и приватне школе, јаких критеријума и правила, али скупе су. То не може да приушти арбајтер обични.
У Србији, дете из неког села код Неготина мора да има родитеље који ће моћи да му плате школовање у Београду или Новом Саду, Крагујевцу...
Дакле, говорим о могућностима, а паметне деце има подједнако, и међу богатима и међу сиромашнима. А то нема никакве везе са животном локацијом.
Тему видим као популистичку, као подилажење масама.
На концу, не би ни ваљало да најтелонтованији, баш сви добију шансу. Такво друштво би се брзо издегенерисало.
Vidim da je puno samopouzdanja u nacinu pisanja ali nisi u pravu za Mariju Montesori.
Ponavljam, zena je stekla slavu radeci sa decom nepismenih roditelja i dokazala da njen pristup edukaciji dovodi do pune pismenosti dece iz radnickih i siromasnih porodica do pete godine zivota.
Takodje mislim da dolazi do mesanja sta je bistro dete, sta vredno, u koje dete je ulozeno a koje dete je darovito.
Primer, Slobodan Jovanovic je bio bistro dete u koje je ulozeno, dete "popismenijih" roditelja u vecinski nepismenoj sredini. Nasa sredina jeste bila nepismena tako da mi nije jasno odakle nam toliki matematicari od nepismenih baba da je tako kao sto kazes.
Istina, Slobodan Jovanovic je veliki pravnik, jedan od najvecih.
Medjutim, Toma Zivanovic je neverovatan pravnik! Stipendista Sorbone, utemeljivac jako kompleksne filozofije prava, apstraktne i veoma kompleksne za razumeti je.
Njegove teorije su svetski poznate. Dete - siromasnih i skoro nepismenih roditelja koje nije imalo para ni da zivi u Beogradu vec je putovalo samo na ispite.
Sjajan primer pameti koja se da razviti ulaganjem i inteligencije koja ima sposobnost apstraktnog razmisljanja. To drugo cini razliku i na skolama je da prepoznaju takvu decu.
Prvi su jaci prosek koji se radom i konekcijama izdize i dobija status u nekom drustvu.
Danas imamo sistem drzavnih skola. Nema izgovora da najtalentovaniji sede u cosku.
Dajvid Bouvi je pronadjen od strane nastavnika. Norman Foster, takodje.
Siromasan sin radnika koji je postao vodeci svetski arhitekta. Da, postao je i elegantni Sper mladji ali Normanu niko nije oduzeo mogucnost da u Sperovom Berlinu na zgradi parlamenta bude upravo njegova kupola. Ili u Britanskom muzeju...ili gde vec.
Ne zivimo u XVIII veku pa da inteligentni ali siromasni rade u rudniku. Danas je obrazovanje obavezno i na skolama je odgovornost da ne dele decu spram materijalnog statusa roditelja. Postoje fondacije, stipendije i mentorstva. Poenta je u tome da iste odu u prave ruke.
Uostalom, vecina nasih akademika potice iz seoske sredine u par generacija unazad. Nema ni govora o aristokratiji.
Prvi profesor matematike u Srbiji je predak mog supruga po pravoj liniji. Dosli su Francuzi i ispitivali decu. Njega su poslali na Sorbonu, vratio se sa diplomom "za Balkan". To je znacilo da moze predavati matematiku samo na Balkanu ali ne i u Francuskoj.
On nije bio dete elegantnih roditelja vec dete koje je u Cacku bukvalno cuvalo ovce.