- Poruka
- 334.520
Nekada davno sva ljudska bića bila su bogovi, ali su tako zloupotrebili to svoje božanstvo, pa je vrhovni bog Brama odlučio da im ga oduzme
i sakrije ga tamo gde ga nikad neće naći. Ali, pitanje je bilo gde sakriti njihovo božanstvo. Zato je Brama sazvao savet bogova da bi mu oni pomogli da odluči.
‒ Hajde da ga zakopamo duboko u zemlju – rekoše bogovi.
Brama odgovori:
‒ Ne, to ne valja jer ljudi će kopati zemlju i naći će ga.
Onda bogovi predložiše:
‒ Da ga potopimo u najdublji okean?
Brama se nije složio:
‒ Ne, ni tamo – jer će oni naučiti da zarone u okean i naći će ga.
Bogovi će na to:
‒ A da ga odnesemo na vrh najviše planine i tamo sakrijemo.
Ali, Brama je i ovoga puta odgovorio:
‒ Ne, ni to nije dobro, jer će se vremenom popeti na svaku planinu i opet će preuzeti svoje božanstvo.
Onda bogovi odustaše i rekoše:
‒ Ne znamo gde da ga sakrijemo pošto, izgleda ni na zemlji ni u moru nema mesta do kog ljudska bića neće stići.
Brama je dugo razmišljao, a onda je rekao:
‒ Evo šta ćemo. Sakrićemo njihovo božanstvo u najdublji deo njihovog sopstvenog bića jer ljudi se nikad neće setiti da ga tu traže.
Svi su se bogovi složili da je to savršeno skrovište, te tako učiniše. I od tog vremena ljudi su prošli zemlju uzduž i popreko, kopali, ronili, peli se i istraživali
tražeći nešto što je već bilo u njima.ožanstvoOŽANSTVO (indijska narodna priča)
Nekada davno sva ljudska bića bila su bogovi, ali su tako zloupotrebili to svoje božanstvo, pa je vrhovni bog Brama odlučio da im ga oduzme i sakrije ga tamo gde ga nikad neće naći. Ali, pitanje je bilo gde sakriti njihovo božanstvo. Zato je Brama sazvao savet bogova da bi mu oni pomogli da odluči.
‒ Hajde da ga zakopamo duboko u zemlju – rekoše bogovi.
Brama odgovori:
‒ Ne, to ne valja jer ljudi će kopati zemlju i naći će ga.
Onda bogovi predložiše:
‒ Da ga potopimo u najdublji okean?
Brama se nije složio:
‒ Ne, ni tamo – jer će oni naučiti da zarone u okean i naći će ga.
Bogovi će na to:
‒ A da ga odnesemo na vrh najviše planine i tamo sakrijemo.
Ali, Brama je i ovoga puta odgovorio:
‒ Ne, ni to nije dobro, jer će se vremenom popeti na svaku planinu i opet će preuzeti svoje božanstvo.
Onda bogovi odustaše i rekoše:
‒ Ne znamo gde da ga sakrijemo pošto, izgleda ni na zemlji ni u moru nema mesta do kog ljudska bića neće stići.
Brama je dugo razmišljao, a onda je rekao:
‒ Evo šta ćemo. Sakrićemo njihovo božanstvo u najdublji deo njihovog sopstvenog bića jer ljudi se nikad neće setiti da ga tu traže.
Svi su se bogovi složili da je to savršeno skrovište, te tako učiniše.
I od tog vremena ljudi su prošli zemlju uzduž i popreko, kopali, ronili, peli se i istraživali tražeći nešto što je već bilo u njima.
i sakrije ga tamo gde ga nikad neće naći. Ali, pitanje je bilo gde sakriti njihovo božanstvo. Zato je Brama sazvao savet bogova da bi mu oni pomogli da odluči.
‒ Hajde da ga zakopamo duboko u zemlju – rekoše bogovi.
Brama odgovori:
‒ Ne, to ne valja jer ljudi će kopati zemlju i naći će ga.
Onda bogovi predložiše:
‒ Da ga potopimo u najdublji okean?
Brama se nije složio:
‒ Ne, ni tamo – jer će oni naučiti da zarone u okean i naći će ga.
Bogovi će na to:
‒ A da ga odnesemo na vrh najviše planine i tamo sakrijemo.
Ali, Brama je i ovoga puta odgovorio:
‒ Ne, ni to nije dobro, jer će se vremenom popeti na svaku planinu i opet će preuzeti svoje božanstvo.
Onda bogovi odustaše i rekoše:
‒ Ne znamo gde da ga sakrijemo pošto, izgleda ni na zemlji ni u moru nema mesta do kog ljudska bića neće stići.
Brama je dugo razmišljao, a onda je rekao:
‒ Evo šta ćemo. Sakrićemo njihovo božanstvo u najdublji deo njihovog sopstvenog bića jer ljudi se nikad neće setiti da ga tu traže.
Svi su se bogovi složili da je to savršeno skrovište, te tako učiniše. I od tog vremena ljudi su prošli zemlju uzduž i popreko, kopali, ronili, peli se i istraživali
tražeći nešto što je već bilo u njima.ožanstvoOŽANSTVO (indijska narodna priča)
Nekada davno sva ljudska bića bila su bogovi, ali su tako zloupotrebili to svoje božanstvo, pa je vrhovni bog Brama odlučio da im ga oduzme i sakrije ga tamo gde ga nikad neće naći. Ali, pitanje je bilo gde sakriti njihovo božanstvo. Zato je Brama sazvao savet bogova da bi mu oni pomogli da odluči.
‒ Hajde da ga zakopamo duboko u zemlju – rekoše bogovi.
Brama odgovori:
‒ Ne, to ne valja jer ljudi će kopati zemlju i naći će ga.
Onda bogovi predložiše:
‒ Da ga potopimo u najdublji okean?
Brama se nije složio:
‒ Ne, ni tamo – jer će oni naučiti da zarone u okean i naći će ga.
Bogovi će na to:
‒ A da ga odnesemo na vrh najviše planine i tamo sakrijemo.
Ali, Brama je i ovoga puta odgovorio:
‒ Ne, ni to nije dobro, jer će se vremenom popeti na svaku planinu i opet će preuzeti svoje božanstvo.
Onda bogovi odustaše i rekoše:
‒ Ne znamo gde da ga sakrijemo pošto, izgleda ni na zemlji ni u moru nema mesta do kog ljudska bića neće stići.
Brama je dugo razmišljao, a onda je rekao:
‒ Evo šta ćemo. Sakrićemo njihovo božanstvo u najdublji deo njihovog sopstvenog bića jer ljudi se nikad neće setiti da ga tu traže.
Svi su se bogovi složili da je to savršeno skrovište, te tako učiniše.
I od tog vremena ljudi su prošli zemlju uzduž i popreko, kopali, ronili, peli se i istraživali tražeći nešto što je već bilo u njima.