Zloupotrebom pojma genocid, pojam genocid se toliko reltivizovao, da ce uskoro moci neko nekog tuziti za genocid, kad ga mrko pogleda
http://www.nspm.org.yu/Debate/2006_POM_zcirj_genocidi.htm
Istina i pomirenje na ex-Yu prostorima
Zoran Ćirjaković
BALKANSKA DRŽAVOTVORNA KRČMA: JEDAN GENOCID, MOLIM VAS
Šta je sve potrebno za pravljenje nezavisne države na Balkanu? Veliki broj onih koji su u proteklih dvadeset godina nudili naučno zasnivanje državotvornih aspiracija zaključio je da magična formula koji vodi do ostvarenja nekog od „istorijskih ciljeva“ – "stolice u UN", cepanja multietničke zajednice ili unitarizacije labave države – ne zahteva samo samo jedan narod, jezik i veru, već i jedan ili još bolje desetak genocida.
U Crnoj Gori nalazimo, poslednje u nizu, one koji olovkom stvarnog ili izmišljenog genocida pokušavaju da iscrtaju ili podebljaju kartu zamišljene države. Istoričar Novak Adžić piše o budućoj nezavisnoj Crnoj Gori „sa konstitucionalno i institucionalno izgrađenom crnogorskom nacijom, crnogorskim jezikom, kulturom i crnogorskom crkvom", u kojoj srpski populizam i agresivizam, politika velikosrpske asimilacije i hegemonije moraju pripadati istoriji. Preduslov za ostvarenje ovog cilja je, smatra Adžić, pobeda nad „anticrnogorskom nacišovinističkom četničkom politikom... u Crnoj Gori". Da bi neka politika bila nacistička, ona mora biti i genocidna. Dokazivanje prošlih "genocida" i genocida je važno, jer se samo tako cilj može predstaviti kao neupitan i samo tada sva sredstva postaju opravdana. Zato su, pošto su Crnogorcima obezbedili sopstveni jezik i crkvu, i pojedini "independisti" i "suverenisti" krenuli da traže nedostajući sastojak balkanskog državotvornog recepta.
SVETOSAVSKO – JUSTINIJANSKI, KLERONACISTIČKI...
Adžić piše da su od 1918. godine pa nadalje Srbi u Crnoj Gori vršili planski genocid nad crnogorskim narodom. Objašnjavajući koliko je duboko zabrazdio velikosrpski klerofašizam, on navodi da su pod okupatorskom zastavom sa četiri S Crnogorci doživjeli najveći teror, mučenje, zločine, genocid, kulturnocid, asimilaciju od 1918. do 1941. godine. Pišući o „onima koji uništavaju sve što je crnogorsko", Čedomir Lješević pominje svetosavsko – justinijansku, kleronacističku, velikosrpsku tezu i beogradski centar velikosrpskog kleronacizma, koji proizvodi korpus etnocida, genocida, pa i holokausta, prvo u BiH, Hrvatskoj i na Kosovu, a onda i u Crnoj Gori. Crnogorska etnička asocijacija Australije je na svom sajtu objavila tekst Sretena Zekovića . Ovaj tekst, u kojem se dokazuje da je odluka o prisajedinjenju Crne Gore Srbiji imala uništavajući i genocidni smisao, možete naći na brojnim suverenističkim sajtovima i forumima. Kao i Adžić, Zeković je svoju pažnju usmerio na zelenaški oslobodilački pokret, poznat pod imenom Božićni ustanak, i krvavi bijeli teror od 1918. godine.
On tvrdi da je cilj bijelog terora bio genocidno istrebljenje hiljadugodišnje crnogorske istorije i svega crnogorskog. Genocid nad Crnogorcima ostvarivao se, prije svega, ekonomskijem mjerama, tako što se protivnicima ujedinjenja zabranjivalo sijanje njiva kako bi glađu bili izmoreni... Crnogorci se planski raseljavaju izvan Crne Gore, a pomoću njih se vrši etničko čišćenje Albanaca na Kosovu... Ubijeno je više tisuća ljudi, a po nekijem svjedočenjima, i više desetina tisuća... Rodoljubi se bacaju u jame. Vješala niču po Crnoj Gori. Zeković kaže da je srpska "okupacija" najgora u crnogorskoj istoriji, da čak ni Turci nijesu radili što čine beogradske kesedžije i demokrati. Srbija, po njemu, nije samo okupator već denacionalizator i uništitelj, čiji su zločini rezultat „svetosavskoga fundamentalizma koji đavoljijem sjemenom mržnje zatrova Crnu Goru" i oslobodilačkog terorizma.
Genocid su kao argument upotrebljavali i predstavnici druge polovine podeljene republike. Potpredsednik SNS-a Novak Radulović nedavno je izjavio da se terorističkom albanskom genocidu pridružio na najskandalozniji način režim Mila Đukanovića. Podgorički „Dan“ navodi da je Radulović izjavio da samo neko ko je sišao s uma ili je zlokobno zlurad i spreman da po cenu novih nesreća realizuje najstrašniji duhovni genocid može tvrditi da jezik kojim su dela napisali Njegoš, sveti Petar Cetinjski, kralj Nikola i drugi nije srpski. "Znamo da je ovaj zlokobni duhovni genocid iz Đukanovićeve separatističko – mafijaške radionice i da je to zločin sa predumišljajem i nasilje nad srpskim narodom", rekao je tada Radulović.
„KAKO UKINUTI REPUBLIKU SRPSKU?“
Genocid je državotvorni zločin. Suština insistiranja na tužbi pred Međunarodnim sudom pravde u Hagu nije u naplati ratne štete koja bi ekonomski sahranila Srbiju, već u tome što mnogi bošnjački autoriteti veruju da bi presuda kojom se Srbija proglašava odgovornom za genocid praktično obezvredila ključni deo Dejtonskog sporazuma i omogućila ukidanje Republike Srpske. Enver Čaušević tužbu BiH protiv SCG za agresiju i genocid naziva sudbinskim pitanjem i jedinim putem opstanka (bosanske) države. Samo na taj način doći će se do ukidanja manjeg bosanskog entiteta, koji je nastao na masovnim grobnicama, logorima, silovanjima, etničkom čišćenju, paljevinama... „Ma koliko ukidanje RS danas zvučalo nevjerovatno, to će biti neminovnost ako istrajemo na tužbi", smatra Čaušević.
Fatmir Alispahić u tekstu "Kako ukinuti Republiku Srpsku?" tvrdi da je RS osvajački i genocidni cilj srpskog fašizma, pa prema tome njeno postojanje ne može imati drugo značenje osim genocidnog. Alispahić smatra da je Republika Srpska spomenik genocidu i da je Dejton kriminalni ugovor, i dodaje da je zato tužba od životnog značaja za Bosnu, sudbinski teža i od ZAVNOBiH i od međunarodnog priznanja BiH.
Brojni bošnjački "genocidolozi" dele se na one koji veruju da je genocid devedesetih samo poslednji u seriji deset genocida nad Bošnjacima i na one koji su pristalice teorije o genocidu koji traje i čiji se kraj ne nazire.
Prvu, brojniju grupu čine sledbenici Mustafe Spahića koji tvrdi da je od 1699. do 1995. godine nad Bošnjacima počinjeno deset genocida. Spahić smatra da je strateg, idejni promotor i agens većine ovih genocida bila Crkva, nekad katolička, nekad pravoslavna. Dr Rasim Muminović u studiji "Srbizam i stradalaštvo Bošnjaka" piše o srpskom neonacizmu, četnicima koji bez noža ne bi znali za šta im služi glava i genocidnom ratu koji Srbi vode kad god im se za to ukaže prilika. Uzrok genocidnosti Srba autor nalazi u tome što su oni "bića sa insuficijencijom stida i ljudskog straha, koji nije u svim oblicima identičan sa životinjskim. Takvi se više životinjski boje nego ljudski stide, zbog čega izbjegavaju neposrednu borbu, što srbizam čini ne samo ideološkim nego i patološkim sindromom".
Alispahić je tekst o novim kodovima agresije i nastavku genocida nad bošnjačkim narodom završio optimističkom notom da „postoji tračak vjere da Bosna sa Bošnjacima može preživjeti nastavak genocida". Mada u njegovom, novijem tekstu "Zašto su Srbi genocidni?" dominira pesimistički ton. Alispahić piše o snazi srpske ljubavi prema genocidu i nalazi da je genocid utkan u samo povjesno i kulturno biće srpskog naroda!
(SRPSKO)CRNOGORSKI "MAJN KAMPF"
Mnogi Bošnjaci smatraju da je Njegoš otac i inspirator genocida, "fizičkog uništenja i duhovnog zatiranja Bošnjaka kao Muslimana". Brojni bošnjački autori „Gorski vjenac“ nazivaju Njegoševim Majn kampfom. "Zašto naša đeca i dalje moraju da uče i citaju Gor(s)ki vjenac kada je on inspiracija nekima da nas kolju? Zamislite kada bi Jevreji i jevrejska đeca u Njemačkoj trebalo da uče 'Mein Kampf', koji bi to bio apsurd", piše jedan Sandžaklija na popularnom internet forumu. Ilja Sijarić naziva “ Gorski vjenac“ srpsko-crnogorskim uputstvom za genocid. Novak Kilibarda je sarajevskom nedeljniku „Dani“ izjavio da se Njegoš mora drugačije tumačiti u školama jer, smatra on, mora se jednom priznati da je u svim genocidima koji su vršeni nad Muslimanima Njegoš bio na usnama tih koji vrše genocid.
Profesor Mustafa Spahić tvrdi da je Njegoš pružio ideologiziranu epsku podlogu i paradigmu za osam od deset dosadašnih genocida nad Muslimanima Srbije, Sandžaka, Crne Gore i BiH. Njegoš je, po Spahiću, kao najveći srpsko – crnogorski pesnik i vladika opevao, posvetio i u najuzvišenije delo pretvorio genocid!
Udruženje "Žene Srebrenice" krajem prošle godine podnelo je inicijativu z a izmenu naziva osnovne škole "Petar Petrović Njegoš" u Srebrenici. " Smatramo da je ideološka osnova genocida u Srebrenici između ostalog bila i u književno – nacionalističkoj poruci, čiji je autor upravo bio Njegoš. Neka se srpski narod zamisli kako bi se oni osjećali da đecu šalju u školu koja nosi ime Ante Pavelića ili nekoga od zapovjednika logora Jasenovac", navodi se u obrazloženju inicijative.
http://www.nspm.org.yu/Debate/2006_POM_zcirj_genocidi.htm
Istina i pomirenje na ex-Yu prostorima
Zoran Ćirjaković
BALKANSKA DRŽAVOTVORNA KRČMA: JEDAN GENOCID, MOLIM VAS
Šta je sve potrebno za pravljenje nezavisne države na Balkanu? Veliki broj onih koji su u proteklih dvadeset godina nudili naučno zasnivanje državotvornih aspiracija zaključio je da magična formula koji vodi do ostvarenja nekog od „istorijskih ciljeva“ – "stolice u UN", cepanja multietničke zajednice ili unitarizacije labave države – ne zahteva samo samo jedan narod, jezik i veru, već i jedan ili još bolje desetak genocida.
U Crnoj Gori nalazimo, poslednje u nizu, one koji olovkom stvarnog ili izmišljenog genocida pokušavaju da iscrtaju ili podebljaju kartu zamišljene države. Istoričar Novak Adžić piše o budućoj nezavisnoj Crnoj Gori „sa konstitucionalno i institucionalno izgrađenom crnogorskom nacijom, crnogorskim jezikom, kulturom i crnogorskom crkvom", u kojoj srpski populizam i agresivizam, politika velikosrpske asimilacije i hegemonije moraju pripadati istoriji. Preduslov za ostvarenje ovog cilja je, smatra Adžić, pobeda nad „anticrnogorskom nacišovinističkom četničkom politikom... u Crnoj Gori". Da bi neka politika bila nacistička, ona mora biti i genocidna. Dokazivanje prošlih "genocida" i genocida je važno, jer se samo tako cilj može predstaviti kao neupitan i samo tada sva sredstva postaju opravdana. Zato su, pošto su Crnogorcima obezbedili sopstveni jezik i crkvu, i pojedini "independisti" i "suverenisti" krenuli da traže nedostajući sastojak balkanskog državotvornog recepta.
SVETOSAVSKO – JUSTINIJANSKI, KLERONACISTIČKI...
Adžić piše da su od 1918. godine pa nadalje Srbi u Crnoj Gori vršili planski genocid nad crnogorskim narodom. Objašnjavajući koliko je duboko zabrazdio velikosrpski klerofašizam, on navodi da su pod okupatorskom zastavom sa četiri S Crnogorci doživjeli najveći teror, mučenje, zločine, genocid, kulturnocid, asimilaciju od 1918. do 1941. godine. Pišući o „onima koji uništavaju sve što je crnogorsko", Čedomir Lješević pominje svetosavsko – justinijansku, kleronacističku, velikosrpsku tezu i beogradski centar velikosrpskog kleronacizma, koji proizvodi korpus etnocida, genocida, pa i holokausta, prvo u BiH, Hrvatskoj i na Kosovu, a onda i u Crnoj Gori. Crnogorska etnička asocijacija Australije je na svom sajtu objavila tekst Sretena Zekovića . Ovaj tekst, u kojem se dokazuje da je odluka o prisajedinjenju Crne Gore Srbiji imala uništavajući i genocidni smisao, možete naći na brojnim suverenističkim sajtovima i forumima. Kao i Adžić, Zeković je svoju pažnju usmerio na zelenaški oslobodilački pokret, poznat pod imenom Božićni ustanak, i krvavi bijeli teror od 1918. godine.
On tvrdi da je cilj bijelog terora bio genocidno istrebljenje hiljadugodišnje crnogorske istorije i svega crnogorskog. Genocid nad Crnogorcima ostvarivao se, prije svega, ekonomskijem mjerama, tako što se protivnicima ujedinjenja zabranjivalo sijanje njiva kako bi glađu bili izmoreni... Crnogorci se planski raseljavaju izvan Crne Gore, a pomoću njih se vrši etničko čišćenje Albanaca na Kosovu... Ubijeno je više tisuća ljudi, a po nekijem svjedočenjima, i više desetina tisuća... Rodoljubi se bacaju u jame. Vješala niču po Crnoj Gori. Zeković kaže da je srpska "okupacija" najgora u crnogorskoj istoriji, da čak ni Turci nijesu radili što čine beogradske kesedžije i demokrati. Srbija, po njemu, nije samo okupator već denacionalizator i uništitelj, čiji su zločini rezultat „svetosavskoga fundamentalizma koji đavoljijem sjemenom mržnje zatrova Crnu Goru" i oslobodilačkog terorizma.
Genocid su kao argument upotrebljavali i predstavnici druge polovine podeljene republike. Potpredsednik SNS-a Novak Radulović nedavno je izjavio da se terorističkom albanskom genocidu pridružio na najskandalozniji način režim Mila Đukanovića. Podgorički „Dan“ navodi da je Radulović izjavio da samo neko ko je sišao s uma ili je zlokobno zlurad i spreman da po cenu novih nesreća realizuje najstrašniji duhovni genocid može tvrditi da jezik kojim su dela napisali Njegoš, sveti Petar Cetinjski, kralj Nikola i drugi nije srpski. "Znamo da je ovaj zlokobni duhovni genocid iz Đukanovićeve separatističko – mafijaške radionice i da je to zločin sa predumišljajem i nasilje nad srpskim narodom", rekao je tada Radulović.
„KAKO UKINUTI REPUBLIKU SRPSKU?“
Genocid je državotvorni zločin. Suština insistiranja na tužbi pred Međunarodnim sudom pravde u Hagu nije u naplati ratne štete koja bi ekonomski sahranila Srbiju, već u tome što mnogi bošnjački autoriteti veruju da bi presuda kojom se Srbija proglašava odgovornom za genocid praktično obezvredila ključni deo Dejtonskog sporazuma i omogućila ukidanje Republike Srpske. Enver Čaušević tužbu BiH protiv SCG za agresiju i genocid naziva sudbinskim pitanjem i jedinim putem opstanka (bosanske) države. Samo na taj način doći će se do ukidanja manjeg bosanskog entiteta, koji je nastao na masovnim grobnicama, logorima, silovanjima, etničkom čišćenju, paljevinama... „Ma koliko ukidanje RS danas zvučalo nevjerovatno, to će biti neminovnost ako istrajemo na tužbi", smatra Čaušević.
Fatmir Alispahić u tekstu "Kako ukinuti Republiku Srpsku?" tvrdi da je RS osvajački i genocidni cilj srpskog fašizma, pa prema tome njeno postojanje ne može imati drugo značenje osim genocidnog. Alispahić smatra da je Republika Srpska spomenik genocidu i da je Dejton kriminalni ugovor, i dodaje da je zato tužba od životnog značaja za Bosnu, sudbinski teža i od ZAVNOBiH i od međunarodnog priznanja BiH.
Brojni bošnjački "genocidolozi" dele se na one koji veruju da je genocid devedesetih samo poslednji u seriji deset genocida nad Bošnjacima i na one koji su pristalice teorije o genocidu koji traje i čiji se kraj ne nazire.
Prvu, brojniju grupu čine sledbenici Mustafe Spahića koji tvrdi da je od 1699. do 1995. godine nad Bošnjacima počinjeno deset genocida. Spahić smatra da je strateg, idejni promotor i agens većine ovih genocida bila Crkva, nekad katolička, nekad pravoslavna. Dr Rasim Muminović u studiji "Srbizam i stradalaštvo Bošnjaka" piše o srpskom neonacizmu, četnicima koji bez noža ne bi znali za šta im služi glava i genocidnom ratu koji Srbi vode kad god im se za to ukaže prilika. Uzrok genocidnosti Srba autor nalazi u tome što su oni "bića sa insuficijencijom stida i ljudskog straha, koji nije u svim oblicima identičan sa životinjskim. Takvi se više životinjski boje nego ljudski stide, zbog čega izbjegavaju neposrednu borbu, što srbizam čini ne samo ideološkim nego i patološkim sindromom".
Alispahić je tekst o novim kodovima agresije i nastavku genocida nad bošnjačkim narodom završio optimističkom notom da „postoji tračak vjere da Bosna sa Bošnjacima može preživjeti nastavak genocida". Mada u njegovom, novijem tekstu "Zašto su Srbi genocidni?" dominira pesimistički ton. Alispahić piše o snazi srpske ljubavi prema genocidu i nalazi da je genocid utkan u samo povjesno i kulturno biće srpskog naroda!
(SRPSKO)CRNOGORSKI "MAJN KAMPF"
Mnogi Bošnjaci smatraju da je Njegoš otac i inspirator genocida, "fizičkog uništenja i duhovnog zatiranja Bošnjaka kao Muslimana". Brojni bošnjački autori „Gorski vjenac“ nazivaju Njegoševim Majn kampfom. "Zašto naša đeca i dalje moraju da uče i citaju Gor(s)ki vjenac kada je on inspiracija nekima da nas kolju? Zamislite kada bi Jevreji i jevrejska đeca u Njemačkoj trebalo da uče 'Mein Kampf', koji bi to bio apsurd", piše jedan Sandžaklija na popularnom internet forumu. Ilja Sijarić naziva “ Gorski vjenac“ srpsko-crnogorskim uputstvom za genocid. Novak Kilibarda je sarajevskom nedeljniku „Dani“ izjavio da se Njegoš mora drugačije tumačiti u školama jer, smatra on, mora se jednom priznati da je u svim genocidima koji su vršeni nad Muslimanima Njegoš bio na usnama tih koji vrše genocid.
Profesor Mustafa Spahić tvrdi da je Njegoš pružio ideologiziranu epsku podlogu i paradigmu za osam od deset dosadašnih genocida nad Muslimanima Srbije, Sandžaka, Crne Gore i BiH. Njegoš je, po Spahiću, kao najveći srpsko – crnogorski pesnik i vladika opevao, posvetio i u najuzvišenije delo pretvorio genocid!
Udruženje "Žene Srebrenice" krajem prošle godine podnelo je inicijativu z a izmenu naziva osnovne škole "Petar Petrović Njegoš" u Srebrenici. " Smatramo da je ideološka osnova genocida u Srebrenici između ostalog bila i u književno – nacionalističkoj poruci, čiji je autor upravo bio Njegoš. Neka se srpski narod zamisli kako bi se oni osjećali da đecu šalju u školu koja nosi ime Ante Pavelića ili nekoga od zapovjednika logora Jasenovac", navodi se u obrazloženju inicijative.