.. oho .. tema o majakovskom ..
.. kad sam bila mala .. moj deda rade .. komunista i rusofil .. redovno mi je recitovao pesmice majakovskog ..
.. iako je šarao .. jedna je bila redovna ..
.. ptičica božja ..
.. ušla mi je bila u uho .. majakovski je majstor ritma ..
.. i s nekih pet-šest znala sam je napamet ..
(.. druga su deca u to vreme recitovala čika jovu zmaja ..
)
.. upravo mi je palo na pamet da je najverovatnije upravo to rano iskustvo formiralo moj odnos spram .. pesništva uopšte ..
(.. i averziju k jeftinim izlivima emocija na mozak .. ili frazno-floskulnoj poeziji ..)
.. nažlost .. stihovi ptičice božje izbledeli su pod naslagom dana što su popadali po meni ..
(.. parafraziram branu crnčevića ..)
.. pamtim samo početak ..:
on uđe
klanja se
rukujemo se
izvoli
druže
šta treba?
autogram?
štivo?
a on će
ja sam poeta
ne prozaik
ne
ja sam
s muzama u vezi
(.. onda ide deo u kome poeta .. zableji i zagrcne se .. pa krene s izlivima ..
.. a majakovski ćuti .. ćuti .. pa tresne šakom o dasku stola ..
.. onda valjda drekne ..
dosta!
nosite ove torte!
.. a .. ako me sećanje koliko-toliko služi .. završnica je nešto u stilu ..
kad daš pesmu
kola hleba daš
u današnje doba
pesnik je onaj
onaj
je pesnik
ko napiše poklič
il marš
.. deda ga je voleo .. zbog kola hleba pokliča i marša ..
.. a ja .. valjda .. zbog onoga .. nosite ove torte ..