Kazani, klanje Srba u Sarajevu.

Priredilii: Senad PECANIN i Vildana SELIMBEGOVIC

Iza naziva Kazani krije se jedan od skrivenih usjeka na Trebevicu. Na ovom zloglasnom mjestu pripadnici 10. brdske brigade, kojom je komandovao Musan Topalovic Caco, u toku rata surovo su ubijali gradjane Sarajeva, uglavnom srpske nacionalnosti. O tome se godinama saputalo, vrlo rijetko pricalo, a jos rjedje pisalo. Dani objavljuju izvode iz stravicnih iskaza koje su pred Okruznim vojnim sudom dali Cacini vojnici. Musan Topalovic nije bio na sudjenju: ubijen je 26. oktobra 1993. godine u dugo ocekivanoj akciji obracuna sa kriminalom. Ovim dossieom Dani istovremeno daju svoj doprinos aktuelnim raspravama o tome treba li pisati o "svojim" zlocinima i "svojim" zlocincima. Jedini pravi odgovor jeste da je to jedini pravi put. Ubistva u Kazanima su tamna mrlja na svijetloj ratnoj historiji Sarajeva. Najgore po ovaj grad je da se o toj mrlji suti. U toku sudjenja pominjane su enormne cifre nestalih civila; iz Kazana je izvadjeno i identificirano tek nekoliko desetina leseva. Istraga je prekinuta, sudjenje odrzano, cetverica vojnika ostala su u zatvoru gdje se i danas nalaze, a trojica upucena na neuropsihijatrijske odjele. Za zlocine pocinjene na Kazanima znali su najvisi vojni, policijski i drzavni duznosnici. Na isti nacin na koji se o Kazanima sutilo u vrijeme privodjenja civila, klanja i ubijanja - tajna o zlocinima kasnije je cuvana u strogo skrivanim dossierima. Sve do danas. Dani su u prilici da ih prvi otvore

UBISTVO LAVRIV VASILJA I LAVRIV ANE: Okruzni vojni sud u Sarajevu je 20. 12. 1994. godine proglasio krivim Ziju Kubata, Tucakovic Esada, zvanog Kliker, Tendzo Omera, Alibasic Asifa, Seferovic Samira, zvanog Ceble, zato sto su sredinom oktobra 1993. godine u Sarajevu, po naredjenju komandanta 10. brdske brigade (u daljem tekstu 10.b.b.) Topalovic Musana, zvani Caco, okrivljeni Tucakovic Esad, Tendzo Omer, Alibasic Asif i Kubat Zijo iz njihove kuce koja se nalazi u Pionirskoj ulici u Sarajevu priveli u Stab komande 10.b.b. na Bistriku Lavriv Vasilja i njegovu suprugu Anu, gdje su ih tukli, a zatim odvezli u dva automobila Kubat Zijo, Seferovic Samir, Alibasic Asif i Tucakovic Esad u pravcu Bogusevca na lokaciju tzv. Kazana, prirodnog usjeka u stijenama u zoni odgovornosti 3. bataljona 10.b.b., da bi se zatim Seferovic Samir i Turcalo Meho vratili u Stab 3. bataljona po Draskovic Milenu koja je bila tamo zatvorena i odveli je na lokaciju Kazana gdje su sve troje civila udarali rukama i nogama Kubat Zijo, Tucakovic Esad, Omanovic Suad, Tendzo Omer, a potom ih drvenim palicama tukli Omanovic Suad, Tucakovic Esad, Kubat Zijo, da bi Kubat Zijo uzeo noz koji je nosio sa sobom i zaklao Lavriv Vasilja presavsi mu nozem preko prednjeg dijela vrata, a Tucakovic Esad uzeo noz velicine oko 40 cm duzine i sirine sjeciva oko 8 cm, zvani "granata", i jednim udarcem u vrat Lavriv Ane istu zaklao, prilikom kojeg udarca je odvojio glavu od tijela i gurnuo u provaliju, a Seferovic Samir, Tendzo Omer i Alibasic Asif koji su prisustvovali ovim ubistvima, iako ocevici, ovo ne prijavljuju organima gonjenja, pa izvrsioci ovih krivicnih djela nisu otkriveni u relativno duzem vremenskom periodu.

UBISTVO NIKOLIC ERGINA I JOVANOVIC DUSKA: Kadic Sead, zvani Guz, Hodzic Armin, Raonic Esad, zvani Eso Maskirni, Ljubovic Samir, zvani Mica, i Hasic Senad su proglaseni krivim zato sto su sredinom septembra 1993. godine u Sarajevu tukli pripadnike 1. bataljona 10.b.b. Nikolic Ergina, zvanog Ego, i Jovanovic Duska, zvanog Tarli, i to Bejtic Samir, Kadic Sead, a zatim ih Topalovic Musan, Hodzic Armin, Ziga Sabahudin, Bejtic Samir, Hasic Senad, Kadic Sead, Ljubovic Samir, Selak Mevludin i Raonic Esad odveli na lokaciju Bogusevac, uveli u zemunicu snajperskog voda gdje su ih tukli nogama i rukama da bi ih nakon toga ubili tako sto je Bejtic Samir uzeo u obje ruke sablju te je zabio u vrat Nikolica, a koja se nalazila u zemunici a potom Hodzic Armin zabada noz u tijelo Nikolic Ergina, a Jovanovic Dusku noz zabadali vise puta Topalovic Musan, poslije njega Hodzic Armin, Kadic Sead, a zatim tijela ubijenih odvukli do ivice Kazana da bi Bejtic Samir nozem odvojio glavu Nikolica od tijela, a potom oba tijela bacio u provaliju Kazana, a Raonic Esad, Ljubovic Samir, Hasic Senad koji su prisustvovali ovim ubistvima, iako ocevici, ovo ne prijavljuju organima gonjenja, pa izvrsioci ovih djela nisu otkriveni u relativno duzem vremenskom periodu.

UBISTVO SALIPUR PREDRAGA I RADOSAVLJEVIC BRANISLAVA: Tendzo Omer, Ziga Sabahudin, Alibasic Asif i Haracic Senad proglaseni su krivim zato sto su sredinom oktobra 1993. godine u Sarajevu, po naredjenju komandanta 10.b.b. Topalovic Musana, Bejtic Samir, Hodzic Armin, Ziga Sabahudin, Tendzo Omer otisli u stan Salipur Predraga u Sarajevu, Ulica Borisa Kidrica broj 3-15, gdje su pored njega u stanu zatekli i Radosavljevic Branislava, pa nakon toga iste odvode u Komandu 10.b.b. na Bistriku, gdje pocinje tuca te dvojice mladica, koje nogama i rukama tuku Ziga Sabahudin, Haracic Senad, Alibasic Asif, Topalovic Musan, a Bejtic Samir zeljeznom stangom po potkoljenicama, koljenima i clancima nogu, a zatim ih Topalovic Musan, Ziga Sabahudin, Haraèic Senad, Tendzo Omer, Alibasic Asif, Hodzic Husein i Omanovic Suad odvode automobilom na lokaciju tzv. Kazana. Topalovic Musan udara nogom u glavu Branislava dok je ovaj bio prislonjen na kamen, zatim vise puta zabada noz u tijelo Predraga, a zatim tijela bacaju u provaliju zv. Kazan, a Ziga Sabahudin, Tendzo Omer, Alibasic Asif i Haracic Senad koji su prisustvovali ovim ubistvima, iako ocevidci dogadjaja, ovo ne prijavljuju organima gonjenja pa izvrsioci ovih djela nisu otkriveni u relativno duzem vremenskom periodu.

UBISTVO KOMLJENAC RADOSLAVA I KOMLJENAC MARINE: Tendzo Omer, Alibasic Asif, Colak Refik, zvani Refko i Selak Mevludin proglaseni su krivim zato sto su krajem mjeseca juna 1993. godine u Sarajevu, nakon pogibije sestoro djece od posljedica agresorskog granatiranja u Ulici Dragice Pravice, po naredjenju komandanta Topalovic Musana Cace, priveli stariji bracni par Komljenac Radoslava i Marinu, invalide sa stakom, iz njihova stana u Sarajevu, Ulica Dragice Pravice br. 7, i to tako sto su ih Hodzic Armin i Bejtic Samir odvezli u komandu brigade, a zatim automobilom na lokaciju Kazana na Bogusevcu, gdje ih je Bejtic Samir predao Tendzo Omeru i Alibasic Asifu, prenijevsi naredbu da vojnici Selak Mevludin i Colak Refik ubiju ta lica, koji to cine tako sto Selak Mevludin nozem, koji mu je dao Tendzo Omer, ubija Komljenac Radoslava, uhvativsi ga rukom preko usta, oborio na zemlju, a zatim nozem prevukao preko vrata zaklavsi ga, a Colak Refik nozem, koji mu je dao Alibasic Asif, ubija Komljenac Marinu, uhvativsi je rukom za usta, oborio je na zemlju, kleknuo na koljena pored nje, drzeci ruku na ustima, nozem presjekao vrat sa prednje strane da bi nakon toga tijela bacili u provaliju.

UBISTVO VUCUREVIC ZORANA: Hodzic Armin proglasen je krivim zato sto je dana 25. 12. 1992. godine u Sarajevu, Hodzic Armin i Bejtic Samir odvezli vozilom marke "puch" na Bogusevac Vucurevic Zorana, pri cemu je Bejtic Samir sa sobom nosiotri flase razredjivaca, da bi po dolasku na lice mjesta Bejtic Samir odveo Vucurevic Zorana ispred linija koje drze snage Armije RBiH i lisio ga zivota pucajuci u njega dva hica iz pistolja "skorpion", a poslije toga les polio razredjivacem i spalio, da bi se Bejtic Samir vratio u komandu brigade, a Hodzic Armin ostao na duznosti, a koji je ocevidac dogadjaja, ne prijavljuje organima gonjenja, pa izvrsilac ovog djela nije otkriven sve do kraja 1993. godine.

KAZNE KOJE JE SUD IZREKAO OPTUZENIM: Okruzni vojni sud u Sarajevu je za navedena djela optuzenim izrekao kazne na osnovu kojih se vecina osudjenih odmah po izricanju presude nasla na slobodi - bilo po osnovu vremena provedenog u istraznom zatvoru, koje je bilo duze od izrecene kazne, bilo po osnovu cekanja pravosnaznosti presude za optuzene kojima su izreèene kazne zatvorske kazne u trajanju kracem od pet godina. Hasic Senad, Seferovic Samir, Ziga Sabahudin, Ljubovic Samir, Raonic Esad i Haracic Senad osudjeni su na kazne zatvora u trajanju od po 10 mjeseci, Hodzic Armin na kaznu zatvora u trajanju od 5 godina i 8 mjeseci, Kadic Sead na kaznu zatvora od 4 godine, Tucakovic Esad, Kubat Zijo, Colak Refik i Selak Mevludin na kaznu zatvora u trajanju od po 6 godina, a Tendzo Omer i Alibasic Asif na kazne zatvora od po 4 godine i 4 mjeseca. Uz ove kazne optuzenim Kubat Ziju, Tucakovic Esadu i Hodzic Arminu izrecena je i mjera obaveznog psihijatrijskog lijecenja i cuvanja u zdravstvenoj ustanovi.

ALIBABIC ASIF: "Ne sjecam se datuma, znam da je bila 1992. godina, bio sam u rovu na Bogusevcu, bila je noc, spavao sam sa Selak Mevludinom, Colak Refikom i Tendzo Omerom, zazvonio je telefon, javio se Omer, razgovarao je sa nekim, a poslije je rekao da je to bio Caco koji nam je naredio da podjemo na mjesto zvano Bogusevac, sto smo ucinili ja i Omer, dosli gdje je bilo vozilo "golf ", Bejtic Samir je dovezao covjeka i zenu stare oko 60 godina, zena je imala staku pa smo ovo dvoje lica odveli ja i Omer u moju kucu, kuhali im kakao. Putem radio-veze Caco je nazvao Omera, cuo sam da govori o nekim paketima, da je rekao: 'Nemojte da vam ja dole dolazim.' Poslije razgovora Omer je rekao: 'Moramo odmah u rov.' Sjeli smo u vozilo, ja, Omer, covjek i ta zena, marke "golf", i krenuli ka Bogusevcu gdje smo parkirali vozilo i kretali se ka zemunici, zena se tesko kretala pa sam joj ja pomogao. Kada smo stigli u rov, zatekli smo Colaka Refika i Selak Mevludina, koji su tek ustajali. Covjek i zena su sjedili ispred zemunice, bilo je hladno, Zeni smo dali deku. Omer je pozvao u rov mene, Mevludina i Refika i saopstio nam da je Caco naredio da tog covjeka ubiju Selak Mevludin i Colak Refik, i to izricito nozem, tog momenta Colak i Selak nisu nista govorili, uzeli su nozeve koji su bili na krevetima, Refik je rekao toj zeni da podje sa njim, a Mevludin covjeku. Refik je pomogao zeni da se krece a kretali su se u pravcu Kazana. Bio sam udaljen oko 20 metara i vidio kada se Mevludin uhvatio za stablo bora, prisao sam ja i Omer, a Mevludin i Refik bili su udaljeni par metara, vidio sam da taj covjek lezi na ledjima sa prerezanim grkljanom, bio je mrtav, Mevludin je bio blijed, nije nista govorio, a Refik je cucao pored te zene koja je lezala na ledjima sa prerezanim grkljanom ispod vrata, Omer je uzeo noz i obrisao o peruske, bilo mi je muka, a ko je tijela bacio u provaliju nije mi poznato. Poslije smo ja i Selak Mevludin otisli na stijene da izvidjamo teren i rekli smo: 'Ako cuju pucanj, da pucaju ako dodje Caco.' Poslije je Caco dosao, obisao leseve, pozvao mene, Omera i Mevludina i saopstio da zahvalimo Bogu sto je to dvoje lica mrtvo, a da ih je zatekao zive, mi bi bili mrtvi, rekao je da se to vise ne smije ponoviti jer su ta lica trebala odmah biti ubijena. Kasnije je Caco sa Bejtic Samirom otisao, a mi smo ostali na licu mjesta. Tacno je da sam znao za izvrsenje krivicnog djela a to nisam prijavio, a i za izvrsenje ovih djela pod kontrolom 10. brdske brigade znao je cijeli grad, Vrhovna komanda te ministar MUP-a RBiH. Da sam to prijavio sto sam vidio, ne bi danas bio ziv. Nicim nije dokazano da sam dao noz Colak Refiku za izvrsenje krivicnog djela, a ako sam nesto ucinio, ucinio sam u stanju krajnje nuzde. Da nisam izvrsio naredjenje komandanta, doveo bi u opasnost svoj zivot i zivot svoje porodice. Tacno je ovo sto sam izjavio na glavnom pretresu. Radi toga predlazem da me sud oslobodi od optuzbe, jer nisam pocinio krivicna djela za koja sam optuzen."

KUBAT ZIJO: "Vidio sam kada je Tucakovic Esad zaklao Lavriv Anu, i isti je bio udaljen od mene oko 15 metara, vidio sam kad je udario nozem u predjelu glave, ali nisam vidio da li je otkinuo glavu. Nije mi poznato ko je zaklao zenu koju je doveo Seferovic Samir. Pored mene, ovome su prisustvovali: Tendzo Omer, Selak Mevludin, Alibasic Asif, Tucakovic Esad, Omanovic Suad, Seferovic Samir. Kada je Caco prvi put spomenuo granatu mislio sam da se radi o pravoj granati, a na licu mjesta sam shvatio da se radi o nozu duzine oko 40 cm, a duzine sjeciva oko 30 cm, sirine oko 6 cm, a noz je imao drvenu drsku. Kada sam udario Vasilja, lezao je na ledjima, i navedenim nozem presao sam preko njegovog vrata i tada sam primijetio krv."

ZIGA SABAHUDIN, u svojoj odbrani datoj u toku istrage navodi: "Pripadnik sam 102. motorizovane. Kad se dogadjaj desio, slucajno sam se zadesio u Cacinom stabu, jer sam dosao da molim za svog brata koji je bio u vojnoj policiji, pa su ga htjeli prebaciti u 10. brdsku brigadu, dosao sam da molim Cacu da to ne cini. Kad sam zavrsio razgovor sa Cacom, imao sam namjeru da idem kuci, trazio prevoz, molio Kadic Seada da me prebaci na Cengic Vilu, on je govorio da nema nafte, i tada mi je Caco rekao da idem s njim, sjeo sam u vozilo marke golf, gdje su sjedila dvojica momaka, nisam znao gdje idem, ni kuda, cuo sam pricu da su cetnici koji su pokusali da bjeze. Kada samo dosli na Bogusevac do zemunice, vidio sam te mladice da su lezali na zemlji, usao sam u zemunicu, vidio Bejtic Samira, Hodzic Armina, Seferovic Samira, Cacu i jos dva-tri snajperista, ta dva mladica lezala su na podu zemunice, vidio sam kako ih Bejtic Samir i Caco udaraju nogama. Caco je rekao: 'Ziga, sta cekas?', pa sam ja nogom udario jednog od tih mladica, jednom ili dva puta, ne znam kojeg, Caco je trazio noz, vriskao, pa je nozem momka nizeg rasta udario vise puta, zatim je zovnuo Hodzic Armina, koji ga je udario nozem jedanput, pa je i meni dao noz i rekao da ga udarim. Ja sam jedanput udario tog momka nozem, ali on tada nije bio ziv, jer nije davao nikakve znake zivota, bio je mrtav, pa sam odmah poslije izasao napolje, bilo mi je tesko, zapalio sam cigaretu, rekao Hasic Senadu i Kadic Seadu da cemo i mi jednog dana ovako zavrsiti. Sta se dogadjalo sa ovim drugim mladicem, nisam vidio, niti se u tom pogledu mogu izjasniti. Vidio sam da je Bejtic Samir sabljom ubo ovog visocijeg mladica. Kada je Caco udario nozem vise puta mladica, pa onda Armin, pa ja, mladic nije bio ziv, bio je mrtav kad sam ga ja udario."

TUCAKOVIC ESAD: "Pripadnik sam 10. brdske brigade. Sjecam se da sam dobio naredjenje od Musana Topalovica Cace da se privedu odredjene osobe, nisam znao kako se zovu, znam da su lica privedena u stab 10. brdske brigade. Ja, Tendzo Omer, Selak Mevludin, Alibasic Asif i Kubat Zijo otisli smo i doveli ta lica, a zovu se Lavriv Vasilj i njegova supruga Ana. Kubat Zijo je pistoljem udario Lavriv Vasilja u predjelu glave dok je bio ispitivan i potekla mu je krv. Ja i Kubat Zijo morali smo da idemo van Sarajeva u nabavku robe, Caco nam nije dozvolio, a rekao je Tendzo Omeru da se te dvije osobe koje smo priveli isjeku i naredio je da to uradimo ja i Kubat Zijo. Kad smo dosli na lokaciju Kazana gdje su bila navedena lica, dovedena je jos jedna zena, a bili su prisutni: ja, Kubat, Seferovic Samir, Omanovic Suad, Tendzo Omer, Alibasic Asif i Selak Mevludin. Bilo je jos nekih lica koja ja ne poznajem. Ja sam uzeo Lavriv Anu, odvojio se sest-sedam metara, prvo sam je onesvijestio, jer je nisam mogao zaklati, pa sam uzeo noz, a radilo se o vecem nozu velicine oko 40 cm, koji sam drzao u ruci, i udario sam Lavriv Anu u predjelu vrata, jednim udarcem odvojio glavu od trupa, a tijelo gurnuo u provaliju u Kazan, a glava je ostala na licu mjesta. Nakon toga otrcao sam pred zemunicu, ruke su mi bile krvave, bio sam krvav po odjeci, oprao sam se, tako da nisam vidio sta je bilo sa te dvije osobe. Nakon toga vratio sam se u stab brigade i Tendzo Omer mi je rekao da je Caco zadovoljan to sto sam ucinio, a bilo me je strah da mi sta ne prigovori. Kada sam udario Lavriv Anu nozem, ista je lezala potrbuske. Znam da mi je Caco naredio da privedem Nikolic Ergina i Jovanovic Duska. Otisao sam sa Raonic Esadom i iste priveo u komandu brigade, koji su bili na kopanju u mjestu zvanom Bogusevac, nakon toga otisao sam i sjeo u terensko vozilo kojim je upravljao Bejtic Samir, komandir vojne policije, u vozilu je bio Caco, ta dva mladica, i krenuli smo u pravcu Bogusevca. Kada smo dosli u Bogusevac vidio sam Selak Mevludina i Gezo Osmana koji su spavali, Caco je galamio, uveo je unutra ova dva mladica Bejtic Samir, Caco je poceo da ispituje te mladice koji su pokusali pobjeci na agresorsku stranu. U jednom momentu Caco je uzeo noz i sest-sedam puta zabo u vrat mladica, a Bejtic Samir je uzeo sablju i zabo u vrat Nikolic Ergina dva-tri puta, a nakon toga po tijelu. Ja sam pobjegao tada iz zemunice vani, gdje sam vidio Hasic Senada, Raonic Esada, pa smo svi krenuli u pravcu vozila golf, a zatim otisli u bataljon. Tacno je ono sto sam izjavio na glavnom pretresu. U CSB-u sam bio fizicki tucen, naredjeno mi je da moram dati iskaz koji sam tamo dao kod istraznog sudije, isti iskaz, pa sam takav dao u toku istrage. Nema dokaza da sam pocinio krivicno djelo."

SEFEROVIC SAMIR: "Nije tacno da sam ja zajedno sa Omanovic Suadom zaklao Draskovic Milenu, tacno je da je Omanovic Suad istu udario u predjelu glave, od kog udarca je umrla. Ja istoj nisam prilazio, niti sam udario istu, a niti mi je poznata cinjenica da je Omanovic Suad zaklao Draskovic Milenu.Pored mene je na licu mjesta bio: Kubat Zijo, Tucakovic Esad, Omanovic Suad, Tendzo Omer, Rondic Fahrudin, Turcalo Meho, Alibasic Asif, Selak Mevludin i Doric Ekrem, a bila je osoba zv. Kuzma, cijeg imena se ja ne sjecam, a bio je prisutan i Colak Refik. Poslije ovog dogadjaja koji je trajao jedan sahat napustili smo lice mjesta, a ostali su: Doric Ekrem, Rondic Fahrudin, Numic Haris, Colak Refik, Omanovic Suad, Alibasic Asif, Turcalo Meho i lice zv. Kuzma. Svo vrijeme ja sam stajao na licu mjesta, nikog nisam udarao. Sjecam se dogadjaja, a mislim da je bio august 1993. godine, pozvan sam od strane Musana Topalovica Cace u komandu brigade, dosao sam pa mi je naredio da privedem Jovanovic Duska i Nikolic Ergina, otisao sam sa Raonic Esadom zv. Maskirni na Bogusevac kolima, uzeo ova lica i odvezao do komande brigade, predao Caci, gdje je bio: Samir Bejtic prisutan, Kadic Sead zv. Guz, Ziga Sabahudin, Rahic Muhidin, Hodzic Armin, Ljubovic Samir, a vani sam vidio Hasic Senada.

Da si bio pametan, sve tvoje priče bi bile u jednoj temi i ostale bi. Ovako - nema ništa od toga.