Nekom srce a nekome...

Srce sam pozajmila na nekoliko godina jednom savršenom, izuzetnom mada i na neki način krajnje bezobraznom muškarcu sa jednim finim slojem šmokljanstva, koje sam da budem iskrena obožavala, ostalo mu nisam dala.
Sad me je prošlo, mada možda iz obesti prozujim njegovom šumom da me vidi. z:)
:rotf:
 
Poslednja izmena:
Srce sam pozajmila na nekoliko godina jednom savršenom, izuzetnom mada i na neki način krajnje bezobraznom muškarcu sa jednim finim slojem šmokljanstva, koje sam da budem iskrena obožavala, ostalo mu nisam dala.
Sad me je prošlo, mada možda iz obesti prozujim njegovom šumom da me vidi. z:)
:rotf:


dok ti tamo zujis nije tebe proslo jos :fdlan:
 
znaci nije proslo :ceka: sve dok varnici moze biti i pozara :think:

U smislu da ću ga zaboraviti kao da nikada nije postojao, neću jer je imao, paradoksalno i ne znam ga, ogroman uticaj na mene svojom pojavom u mom životu bez obzira na način i mesto gde se pojavio.
U smislu da čeznem za njim kao nekad, ne čeznem. Sasvim sam spokojna.
Sasvim sam siguna da vatre onakvog inteziteta neće moći više nikad da se zapale, ali biće uvek tu negde neki mali žarić, tek da mi ostane drag.
 

Back
Top