Najveca fudbalska razocaranja - domaca i svetska

Предраг Спасић ;)
А мени је највише жао што још више их није било у Партизану: З.Вукић (и у репрезентацији) и Мореира.Наравно мени они нису "разочарења"
али могли су више да покажу.Први због повреда,други...све помало...

Spasić :lol:
Taj kao igrač Partizana ili reprezentacije nikada ne može razočarenje ali može kao igrač Reala.
 
Jest' da se ja slabo sjećam Kežmama ali sudeći po
klipu stvarno je imao njuh za gol. Eh, da je upola bio ovako dobar u reprezentaciji vjerujem da ne bismo propustili ovoliko takmičenja. Uglavnom imao je zavidnu karijeru i nikako se ne može staviti u koš sa propalim talentima.

Danijel Aleksić je još mlad, ima, sve mi se čini 22 godine tako da on još može da "pukne".
 
U PSV-u je `razvaljivao` (sto ljudi ovde zaboravljaju) ponajvise zahvaljujuci tome sto je na jednoj strani imao Romedala, a na drugoj Bruginka koji su ga zatrpavali loptama. Secam se da sam jednom gledao sve te njegove golove djuture i bar 90 posto je, brat-bratu bilo sa peterca ili penala, otvoren sut, prazan gol. Na prste si mogao da nabrojis njegove golove van sesnaest, udarac sa distance, neki solo prodor. Znao je da se postavi, kao Pancev nekad i to je to :D Uostalom, da je stvarno vredeo ne bi ga PSV prodao Celziju za ponizavajucu sumu, na vrhuncu forme, za 5 miliona.

Daleko vece razocarenje su bili bas pomenuti Romedal i Brugink.
Pa morali su ga prodati za €5 mil. jer mu je ugovor istekao i hteli su jos da izvucu koju paru za njega.
 
Nenad Jestrović - Mogu se kladiti u svoj lijevi bubreg da je taj frajer mogao daleko više da postigne što se tiče fudbalske karijere. Dobar je bio u Srbiji, onda je otišao u Andrleht gdje je sve mi se čini jednu sezonu bio najbolji strijelac. Onda, kao da je nestao, ili je to bio njegov prag ili je on stavio fudbal na drugo mjesto... Ko će ga znati.
 
Извините што оживљавам мртву тему, нисам знао где да сместим једно своје мишљење, текстић, анализу, назовите како год, о бразилским пропалитетима.

Одбрана
Сисињо. Ок, јесте одмах на почетку у Реалу се повредио на 6 месеци, али ни касније није показао ништа. Ни у Реалу ни у Роми.

Брено. Велики таленат, у Бајерну са 17 година, 20 утакмица за 4 године, позајмица Нирнбергу и повратак у Сао Пауло.

Браћа Фабио и Рафаел. Доведени у Манчестер као нова браћа Невил. Рафаел је барем отишао у Лион, Фабио у Кардифу.

Роке Жуниор. 40 утакмица за Милан у 4 године, најпознатији по злу у Лидсу, 6 утакмица, 22 примљена гола.

Везни ред
Клеберсон. Ничиме показао због чега га је Манчестер довео.

Денилсон. 30 милиона вредна грешка Бетиса.

Дијего. Ок, мања мера него претходни, одличан у Вердеру, али у Атлетику и Јувеу се напросто није снашао. Могао је боље.


Напад
Робињо. Никада у Европи није дао више од 14 првенствених голова у сезони. За Реал бар може имати изговор да је у то време била страшна конкуренција, Раул, Роналдо, Ван Нистелрој, Игуаин, али не мења чињеницу да никада није имао импресивну сезону у каријери. 35 голова за Реал, 16 за Манчестер Сити и 32 за Милан, за 10 година играња у тим клубовима је слаб учинак, нарочито кад знамо да су ти клубови дали 100 милиона евра за њега, плус велика примања. Још гора ствар је да је за Бразил дао свега 28 голова на скоро 100 мечева. Луису Фабијану је за толики број голова требало само 45 мечева, Роналдо је дао 62 гола на 98 мечева. Пеле се гризе за језик сада када се сети да га је прогласио својим наследником.

Алешандре Пато. Нико не зна шта се десило са њим, почео је одлично каријеру у Милану и то као трећи нападач, данас са само 26 година играч Коринтијанса на позајмици у Челзију у којем седи на клупи.

Адријано. Добар у распаднутој Фиорентини, фантастичан са Мутуом и Ђилардином у Парми. Сматрам да је имао све предиспозиције за одличног нападача. Снага, игра главом, сјајан шут, осећај за гол, имао је скоро све за одличног нападача. Oнда је почео да пије, проводи се, и упропаштава себе. Данас играч Мајамија. Постоје добри разлози зашто га нико сем на кратко Роме у Европи није желео краја каријере у Интеру...
 
Auuuu dje me nadje sa Adrianommm...Moj idol kolko sam ga branio i kolko sam verovo da ce se 'ipak vratiti' i biti najbolji i danas me u drustvu znaju peckati zbog njega hehheheheh...

Pato je bio zverina sa 18 19 u Milanu e takav napadac fali Brazilu ali je imo neku povredu koju nikako nije mogo da zaleci kasnije su mu u Brazilu doktori rekli da je pogresno lecen u Milanu...Ja sam se nekako nado da moze u Chelziju a bljesne odbio je silne kineske milione da se dokaze u Evropi sto je ipak za respekt...

Dijego imo je kod Chola u Atletiku ulogu doduse sa klupe ali odlicnih partija ona golcina Barseloni...u Verderu je bio strastan prava 10ka jedna od boljih u novije vreme neznam sta je bilo u Juveu onu su tad stalno menjali igrace nije se znalo ko pije a ko placa idalje mislim da je moro biti na spisku na proslom svetskom jer je bolji od svih brazilovih veznjaka...Oskar je obecavo imo pravovremena resenja lagan korak brzo mislio al ga je Murinjo skroz ubio u pojam pokusavsi nekog box to box igraca napraviti i sad ni nasta nelici uticaj na igru mu je nula...

Robinjo nije klasican napadac pa ajd golovi al ruku na srce taj nikad nista konkretno nije igro u evropi futsal igrac jedna od vecih prevara...

Denilson mi se isto nikad nije dojmijo bio je brz i znao je dosta onih trikova fora koje mozes nauciti al nikad nije prestavljo neku opasnost jak for davo lopti nije on opste dribler kao sto su ga prestavljaju da ima taj urodjeni dribling

Rafael neznam sta je snjim u jednom trenutku je bio najbolji bek u premijer ligi jedan od najboljih bekova na svetu neznam sta se kasnije desilo u Lionu valjda igra dosta ofanzivno...

Breno za njega sam cito cini mi se da je napravo neku tezu glupost u Minhenu navodno lik je zapalio svoju kucu da dobije pare od osiguranja onda ga provalili ako se nevaram zavrsio je bio i u zatvoru par meseci...
 
Sebastijan Dajzler najveca nada nemackog fudbala imo je sve...ali povreda kolena za povredom onda covek pao u depresiju i batalio fudbal otiso da se leci od depresije...

Pablo Aimar - Mesijev idol :) nije propao pristojna karijera ali ni blizu onoga sto je najavio kad je doso u Valensiju bio je sjajan na pocetu i samo je bilo pitanje vremena kada ce igru dici na visi nivo i postati najbolji igrac sveta nazalost nikad nije kasnije je i u Valensiji izgubio mesto u prvoj postavi otiso u saragosu koja je imala velike planove al ispadose iz lige...u benfici je igro dobro zadnjih par godina al to je malo sobzirom sta se ocekivalo...

Havijer Saviola slicna prica sjajan talenat zapalio prve sezone u Barsi i posle toga samo nadole bio ga i Real doveo tu je uglavnom visio na klupi kasnije se takodje skrasio u Benfici pruzo dobre partije al nije to to...
 
Alvaro Rekoba kada mu pogledate karijeru tj statistiku necete se sloziti verovatno...Ali to nije ni 20% onoga sto je trebo da pruziti on je imo sve a nakraju mu se karijera svela na 10tak godina u Interu(bio je najplaceniji igrac sveta u jednom trenutku) i uglavnom rezerva par legendarnih utakmica koji pamte navijaci Intera tako da tu kao uziva kultni status...A mogo je biti najbolji igrac sveta...svakako i pored toga jedan od mojih omiljenih igraca...

Antonio Kassano kakva je bio senzacija u Bariju ccc...kad se setim samo.... verovatno najtalentovaniji Italijanski igrac jos od Badja...na kraju je i dobro proso sa karijerom kakve je gluposti sve pravio...
 
Poslednja izmena:
Аргентина је препуна пропалитета, није чудо да никада нису освојили Светско од када ја лично гледам(прво Светско сам гледао 1998).

Аимар, почео одлично у Валенсији, касније ништа.
Ортега, више утакмица у Аргентинској репрезентацији него у Европи.
Д Алесандро, како су њега најављивали те давне 2001-2 године у Риверу, Волфсбург и Сарагоса највећи домет, е мој таленту.
Нандо Кавенаги, убица на старијим менаџерима, најављивали га као новог Батистуту, он сиромах, Спартак и Бордо му највећи домет.
Роберто Нани, нада Велеза, клупа у Динамо Кијеву, ко зна где се после изгубио.
Фернандо Гаго, разочарење Реала, Валенсије и Роме.
Марсело Гаљардо, могао више од Монака и ПСЖ-а.
Савиола, у поређењу са тим како су га највљивали морао је боље у Барси и касније.
 
Аргентина је препуна пропалитета, није чудо да никада нису освојили Светско од када ја лично гледам(прво Светско сам гледао 1998).

Аимар, почео одлично у Валенсији, касније ништа.
Ортега, више утакмица у Аргентинској репрезентацији него у Европи.
Д Алесандро, како су њега најављивали те давне 2001-2 године у Риверу, Волфсбург и Сарагоса највећи домет, е мој таленту.
Нандо Кавенаги, убица на старијим менаџерима, најављивали га као новог Батистуту, он сиромах, Спартак и Бордо му највећи домет.
Роберто Нани, нада Велеза, клупа у Динамо Кијеву, ко зна где се после изгубио.
Фернандо Гаго, разочарење Реала, Валенсије и Роме.
Марсело Гаљардо, могао више од Монака и ПСЖ-а.
Савиола, у поређењу са тим како су га највљивали морао је боље у Барси и касније.

Imali su i Brazilci secas se onog mucenog Andersona sto ga je Ferguson doveo on najavljivan kao novi Ronaldinjo kad ono neki pitbull...
 
Imali su i Brazilci secas se onog mucenog Andersona sto ga je Ferguson doveo on najavljivan kao novi Ronaldinjo kad ono neki pitbull...

Тачно, стао ми мозак. Сетих се и оног Арсеналовог Денилсона, Кеирисон је такође ту, кога сам још заборавио питам се од тих бразилских пропалитета...
 
Recimo Denilson mi padne na pamet sto je bio svojevremeni rekordni transfer kada je presao iz Sao Paula u Betis.

Sto se tice domacih recimo : Perica Ognjevic i Dragan Ciric , predvidjali su im daleko uspesnije i zapazenije internacionalne karijere nego sto su napravili, takodje i Darko Pancev na neki nacin , u Vardaru i u Zvezdi je zaista bio pravi fudbalski vanzemaljac, medjutim u inostranstvu nista nije napravio, nakon prelaska u Inter potucao se jos par godina na pozajmicama u nekim manjim kluibovima i relativno brzo okoncao igracku karijeru.

Sto se tice ekipnih razocarenja , recimo svojevremeno mene je najvise razocaralo ispadanje Partizana u poslednjem kolu kvalifikacija za LS od Petrazalke na penale , secam se Partizan je jos tamo mogao da da jedno 2,3 gola i kod kuce je stvorio gomilu sansi , ali eto ispade posle na penale.
To je koliko se secam bilo sezonu nakon sto je Partizan izbacio Njukasl i prvi put usao u Ligu sampiona , bila je to odlicna prilika da veze 2 sezone u Ligi sampiona i polako krene da ostvaruje neki kontinuitet.

Secam se svojevremeno veliko neprijatno iznenadjenje je bila i reprezrntacija Argentine na SP 2002. u Japanu i Juznoj Koreji, ona generacija predvodjena Batistutom, Veronom, Zanetijem , Klaudio Lopezom, Ernan Krespom, Colo Simeoneom, Kanidjom, Ortegom, Ajalom, Kily Gonzalesom, Camotom........koju su mnogi videli i kao prvog favorita za osvajanje prvenstva i koja je po imenima mozda imala i najjaci tim na prvenstvu , a eto nije uspela da prodje cak ni grupnu fazu na tom prvenstvu.

To je uz onaj Brazil iz 1982. predvodjen Doktor Sokratesom, Zikom, Edinjom, Falkaom, Dinamiteom i ostalima verovatno najjaca ekipa ikad koja nije uspela od osvoji Mondijal ili eto udje makar u polufinale.
 
Brazil 82 mozda i najlepši fudbal koji je igrala jedan reptentacija...al ****** tog leta se 'desio' Paulo Rossi...mada opet svi pamte taj Brazil i uvek ce pamtii...Najvece ekipno razočarenje sa svetskog je Brazil 2006 najjača imena otkad ja pratim fudbal doduše bilo je to par igrača na izdisaju al svakako su bili jako ko cena zemlja...Ispadoše od Francuza al nisu igrali nesto...
 
Najsvežiji primer - Španija na SP 2014. u Brazilu..
Pa i Ronaldinjo se može smatrati razočaranjem. Taj čovek je lako mogao da bude najbolji u istoriji samo da je radio na sebi bar upola kao danas K. Ronaldo ili Mesi. I ovako je legenda, a zamislite šta je mogao da bude da se zapravo trudio!

El Hadji Diouf - od senzacije sa Senegalom na SP 2002., dobro je počeo narednu sezonu u Liverpulu i odatle samo nizbrdo... U Boltonu i nekako, posle toga Sanderlend, Blekburn Roversi, pa niže konferencije.. Zadnje čega se sećam je da je bio u Lidsu.
Gaizka Mendijeta - 10ka sa savršenom tehnikom, koja je pritom igrala box-to-box. Sa Valensijom dogurao do finala LŠ, Lacio ga posle platio neke basnoslovne novce, i karijera mu otišla niz wc šolju. Igrao sa Španijom na SP 2002. gde su ispali diskutabilno od Koreje, posle toga imao epizodu u Barseloni koja je tad bila u tranziciji između Van Gal-ovske ere i Rajkarda, posle proveo par sezona u Midlsbrou, gde je znao da bljesne na momente, i prebrzo okačio kopačke o klin.
Robi Fauler - kako je počeo u Liverpulu, mislim da je 2-3 sezone postizao po 30 golova do teške povrede posle koje se nikad nije vratio u tu formu. Mada ni pojava Majkla Ovena mu nije dala mnogo prostora tada. Znao je da šutne i levom i desnom (a levonog je), i Englezi su puno od njega očekivali, mada nikad ništa za reprezentaciju nije uradio. Za nekoga ko je imao potencijal da nasledi Širera, slabo.
Mat Letisije - čudo iz Sautemptona, i danas možete na netu naći njegove golove koji spadaju u neke od nalepših ikad u Premijer Ligi. Čovek je bio veznjak koji je bez problema u Engleskoj utovarao 15-20 golova po sezoni. Bio je užasno lenj za odbranu, što se kod engleskih trenera ne prašta (samo 8 utakmica za reprezentaciju), ali je to nadoknađivao lucidnim potezima koji su prelamali mečeve. Celu karijeru proveo u Sautemptonu zbog čega je cenjen i od strane drugih navijača, možda ga je i ta lojalnost koštala veće karijere sa trofejima, jer, realno, Sautempton uvek ima limitiran tim.
 
Аргентина је препуна пропалитета, није чудо да никада нису освојили Светско од када ја лично гледам(прво Светско сам гледао 1998).

Аимар, почео одлично у Валенсији, касније ништа.
Ортега, више утакмица у Аргентинској репрезентацији него у Европи.
Д Алесандро, како су њега најављивали те давне 2001-2 године у Риверу, Волфсбург и Сарагоса највећи домет, е мој таленту.
Нандо Кавенаги, убица на старијим менаџерима, најављивали га као новог Батистуту, он сиромах, Спартак и Бордо му највећи домет.
Роберто Нани, нада Велеза, клупа у Динамо Кијеву, ко зна где се после изгубио.
Фернандо Гаго, разочарење Реала, Валенсије и Роме.
Марсело Гаљардо, могао више од Монака и ПСЖ-а.
Савиола, у поређењу са тим како су га највљивали морао је боље у Барси и касније.


Di Alesandro nikako nije razocarenje , vec mozda i najpotcenjeniji veznjak u poslednjih 10,15 godina , mozda u Evropi i nije ostavio tako dubok trag ali zaista je napravio fantasticnu karijeru u Juznoj Americi, osvojio sa Internacionalom Copa Sudamericana i Copa Libertadores, 2010. proglasen i za igraca godine u Juznoj Americi.
U Internacionalu proveo 8 godina gde je bio prakticno nezamenjiv , sada je u River Plati takodje veoma bitan sraf.
Zaista izvanredan veznjak , secam se svojevremeno da je Partizan hteo da ga dovede 2010. kada je usao u Ligu sampiona , samo je bio preskup za njih.

Takodje svi ovi igraci koje su pomenuo su daleko od "razocarenja" , jedino taj Roberto Nani , moram da priznam da se ne secam i da sam ikad cuo za njega.


Recimo napamet mi pada i Patrik Klajvert , doduse jeste ostao upamcen kao legenda Barse i holandskog fudbala , u Barsi je stvarno bio izvanredan ali kada je otisao iz Barse prakticno je nestao sa fudbalske scene.
 
Bojan Djordjic novi Gigs...mi ga pamtimo po golcini protiv Odenzea onaj lob...nesto je jos malo zaigro u Rendzersu i tu je kraj njegove ozbiljne karijere...

Majkl Dzonson dete Sitija velika nada Engleskog fudbala predvidjali su mu sjajnu buducnost dobre igre na pocetku medjutim karijeru okoncava sa 24 zbog depresije...sada je Ok nebavi se fudbalom otvorio restoran...

Stefan Ireland jedan od najvecih talenata na svetu bio je najbolji igrac Sitija one sezone kad su pocela velika ulaganja kad ih je kupio onaj Tajlandjanin stigo Robinjo tad....jedan od najboljih veznjaka u premijer ligi u tom trenutku mogo sam se zakleti da ce biti svetska klasa posle toga je propo ko zeton...slicna prica i sa Mikom Richardsom sjajne partije na pocetu sezone kasnije propo...

- - - - - - - - - -

Onaj drugi Dzonson Adam dobio je 5 6 godina robije zbog seksa sa maloletnicom...mnogo je u Engleza tih propalih talenata objektivno vecina i njih nisu neki talenti nego njihovi mediji odmah igraca dizu u nebesa poput bentlija dauninga hendersona i slicnih krseva...ali ovi Dzonsoni stvarno jesu njih sam gledo i bas sam ocekivo da ce napraviti sjajne karijere...
 
Poslednja izmena:
Сећа ли се ико Керлона, Милана или Фредија Адуа? Колико је Аду био изрекламиран као звезда у успону, када је са 14 година одиграо први меч, јадник мало био у Бенфици и Монаку, после Белененшеш, Арис, Ризе, Јагодина, негде у Финској, клошар у Јагодини није могао да буде стартна постава:hahaha:
Николас Милан, исто са 14 први меч, још није отишао из Чилеа, у целој каријери укупно 10 голова.
Керлон, био мало у Интеру, Кјеву и Ајаксу, затим играо у Јапану, Америци, и на Малти, за Слиему(ако се неко сећа, њих је Партизан победио пре много година)...
 
Сећа ли се ико Керлона, Милана или Фредија Адуа? Колико је Аду био изрекламиран као звезда у успону, када је са 14 година одиграо први меч, јадник мало био у Бенфици и Монаку, после Белененшеш, Арис, Ризе, Јагодина, негде у Финској, клошар у Јагодини није могао да буде стартна постава:hahaha:
Николас Милан, исто са 14 први меч, још није отишао из Чилеа, у целој каријери укупно 10 голова.
Керлон, био мало у Интеру, Кјеву и Ајаксу, затим играо у Јапану, Америци, и на Малти, за Слиему(ако се неко сећа, њих је Партизан победио пре много година)...

Sve wunderkidovi sa managera :D...dobro ti klinci koji su budzili statistiku u mladjim kategorijama nemora nista da znaci kasnije Milana znam sa Managera a Adu je bio Americka reklama...za Kerlona znam zbog onog kad zonglira glavom i trci hahahhahaha i cuo sam da su ga bas iskasapile povrede al ga nikad nisam vidio kako igra...Jedan od tih je Portiljo koji je oborio sve rekorde u Realovim mladjim kategorijama kasnije se potuco po klubovima koji se bore za opstanak...
 

Back
Top