Nedavno sam procitala zastrasujuci clanak u novinama... "Trogodisnja devojcica zivi u petrovaradinskim katakombama"!
Otac je gradjevinac, sezonski posao, radi samo preko leta... majka nezaposlena...ostali su bez stana, a za podstanarstvo nemaju mogucnosti... Muka ih naterala da se "usele" u katakombe pod tvrdjavom, bez svetlosti, bez kapi vode, bez grejanja ( temperatura pod zemljom je konstantna i zimi i leti - 14 stepeni ), nadajuci se da je to samo privremeno resenje ( koje traje vec 2 godine )... Majka kaze da cesto nemaju ni za hranu, pa "vuce dete sa sobom" po ulicama i skupljaju plasticne boce i puzeve... to prodaju, pa imaju "crkavicu"... Devojcica, Ivana, dobila je tuberkulozu i primljena je u decju kliniku na lecenje...
U medjuvremenu, majka tvrdi da je "obijala" vrata i vrata, stigla i do gradonacelnice, u potrazi za resenjem svog problema. Niko joj nije pomogao. Strepi da joj ne oduzmu dete...
E, upravo ovde pocinju i moja pitanja za sve vas "forumase":
sta mislite o ovom slucaju, konkretno?
sta biste vi ucinili da se, ne daj Boze, nadjete u ovoj ( ili slicnoj ) situaciji?
i kako bi se ovakva situacija odrazila na vas materinski instinkt... drugim recima, da li bi pristali da predate dete socijalnim radnicima, verujuci da ce ZA NJU biti bolje ako stekne novi dom i humanije uslove za zivot, ili biste se grcevito borili za vasu zajednicu iako ste svesni da su uslovi zivota za nju veoma opasni, pa cak i smrtonosni?
Otac je gradjevinac, sezonski posao, radi samo preko leta... majka nezaposlena...ostali su bez stana, a za podstanarstvo nemaju mogucnosti... Muka ih naterala da se "usele" u katakombe pod tvrdjavom, bez svetlosti, bez kapi vode, bez grejanja ( temperatura pod zemljom je konstantna i zimi i leti - 14 stepeni ), nadajuci se da je to samo privremeno resenje ( koje traje vec 2 godine )... Majka kaze da cesto nemaju ni za hranu, pa "vuce dete sa sobom" po ulicama i skupljaju plasticne boce i puzeve... to prodaju, pa imaju "crkavicu"... Devojcica, Ivana, dobila je tuberkulozu i primljena je u decju kliniku na lecenje...
U medjuvremenu, majka tvrdi da je "obijala" vrata i vrata, stigla i do gradonacelnice, u potrazi za resenjem svog problema. Niko joj nije pomogao. Strepi da joj ne oduzmu dete...
E, upravo ovde pocinju i moja pitanja za sve vas "forumase":
sta mislite o ovom slucaju, konkretno?
sta biste vi ucinili da se, ne daj Boze, nadjete u ovoj ( ili slicnoj ) situaciji?
i kako bi se ovakva situacija odrazila na vas materinski instinkt... drugim recima, da li bi pristali da predate dete socijalnim radnicima, verujuci da ce ZA NJU biti bolje ako stekne novi dom i humanije uslove za zivot, ili biste se grcevito borili za vasu zajednicu iako ste svesni da su uslovi zivota za nju veoma opasni, pa cak i smrtonosni?