"Već počnete zulum činit' raji,;
"Vi ćet' onda izgubiti carstvo. -
"Car umrije, a mi ostadosmo,
"I mi našeg cara ne slušasmo,
"Već veliki zulum podigosmo:
"Pogazismo njihovo poštenje,;
"Svakojake b'jede iznosismo,
"I grijotu Bogu učinismo,
"Sad su 'nake postale prilike,
"Sad će netko izgubiti carstvo;;
"Ne bojte se kralja ni jednoga,
"Kralj, na cara udariti ne će,
"Niti može kraljevstvo na carstvo,
"Jer je tako od Boga postalo;
"Čuvajte se raje sirotinje;;
"Kad ustane kuka i motika,
"Biće Turkom po Mediji muka,
"U Šamu će kade proplakati,
"Jera će ih raja ucv'jeliti.
"Turci braćo sve sedam dahija!;
"Tako naši indžijeli kažu,
"Da će vaše kuće pogoreti,
"Vi dahije glave pogubiti;
"Iz ognjišta pronić' će vam trava,
"A munare popast' paučina,;
"Ne će imat' ko jezan učiti;
"Kud su naši drumi i kaldrme,
"I kuda su Turci prolazili
"I s konjskijem pločam' zadirali,
"Iz klina će proniknuti trava,;
"Drumovi će poželjet' Turaka,
"A Turaka nigde biti ne će,
"Tako knjige indžijeli kažu."
Kad to čuše svi sedam dahija,
Sve dahije nikom ponikoše,;
I preda se u zemlju poglaše,
S knjigom ne zna niko besjediti,
Ni kako će knjizi odkazati.
Starac Fočo podavio bradu,
Pa je b'jelu sa zubima grize,;
Ni on ne zna s knjigom besjediti,
Već se i on tome poslu čudi;
Ne poniče Fočić Mehmed-aga,
Ne poniče, već junak pokliče:
"Dišer more, hodže i vaizi!;
"Molt'te Boga i jezan učite
"Svaki danak a sve po pet puta,
"Ne brin'te se nama dahijama:
"Dok je nama zdravlja i pameti,
"I dok nam je biogradskog grada,;
"Mi smo kadri upraviti gradom,
"Oko grada sirotinjom rajom.
"Kad kraljevi na nas vojštit' ne će,
"Kako će nam raja dosaditi,
"Kad nas ima u sedam dahija,;
"U svakoga po magaza blaga?
"Kakva blaga? Sve meka dukata,
"A sve pusta blaga ležećega;
"U nas, braćo, četiri dahije,
"Aganlije i Kučuk-Alije,;
"I u mene i Mula-Jusufa,
"U svakoga ima pusta blaga
"Nebrojena po dvije magaze;
"Nas četiri kada ustanemo,
"Ustanemo na noge lagane,;
"A magaze s blagom otvorimo,
"Prosućemo rušpe po kaldrmi,
"Na dukate pokupiti vojsku;
"Nas četiri velike dahije
"Na četvero razd'jeliti vojsku,;
"Na četvero k'o četiri brata,
"Poći ćemo iz našega grda
"Kroz našije sedamn'est nahija,
"Isjeć' ćemo sve Srpske knezove,
"Sve knezove, Srpske poglavice,;
"I kmetove, što su za potrebe,
"I popove Srpske učitelje,
"Samo ludu đecu ostaviti,
"Ludu đecu od sedam godina,
"Pak će ona prava biti raja,;
"I dobro će Turke poslužiti.
"Dok pogubim kneza Palaliju
"Iz lijepa sela Begaljice,
"On je paša, a ja sam subaša.
"Dok pogubim i Jovana kneza;
"Iz Landova sela malenoga,
"On je paša, a ja sam subaša;
"I Stanoja kneza iz Zeoka,
"On je paša, a ja sam subaša.
"Dok pogubim Stevu Jakovljeva;
"Iz Lijevča gn'jezda hajdučkoga,
"On je paša, a ja sam subaša;
"I Jovana kneza iz Krsnice.
"Dok pogubim do dva Čarapića
"Iz potoka B'jelog od Avale,;
"Koj' su kadri na Vračar izići,
"U Biograd Turke zatvoriti,
"On je' paša, a ja sam subaša.
"Dok pogubim Crnoga Ðorđija
"Iz Topole sela ponosita,;
"Koji s Bečkim trguje ćesarom,
"On je kadar svu džebanu kupit'
"Od bijela grada Varadina,
"I oružje, što je za potrebe,
"On je kadar na nas zavojštiti,;
"On caruje, a ja subašujem.
"Dok pogubim protopop' Nikolu
"Iz lijepa sela Ritopeka,
On pašuje, a ja subašujem.
"Dok pogubim Ðorđija Guzonju;
"I njegova brata Arsenija
"Iz lijepa sela Željeznika,
"Koj' je kadar Topčider zatvorit':
"Dok pogubim protopopa Marka
"Iz lijepa sela Ostružnice,;
"On je paša, a ja sam subaša.
"Dok pogubim do dva igumana,
"Adži-Ðeru i Adži-Ruvima,
"Koji znadu zlato rastapati
"I sa njime sitne knjige pisat',;
"Nas dahije caru opadati,
"Oko sebe raju sjetovati,
"Oni paše, a mi smo subaše.
"Dok pogubim Birčanin-Iliju,
"Obor-kneza ispod Međednika,;
"Evo ima tri godine dana,
"Od kako se vrlo posilio:
"Kudgođ ide, sve kr'ata jaše,
"A drugoga u povodu vodi;
"On buzdovan o unkašu nosi,;
"A brkove pod kalpakom drži,
"On Turčinu ne da u knežinu,
"Kad Turčina u knežini nađe,
"Topuzom mu rebra isprebija,
"A kad Turčin stane umirati,;
"A on viče na svoje hajduke:
""More, sluge! tamo pašče bac'te,
""Ðe mu gavran kosti naći ne će.""
"A kad nama porezu donese,
"Pod oružjem na divan iziđe,;
"Desnu ruku na jatagan metne,
"A lijevom porezu dodaje:
""Mehmed-aga, eto ti poreze,
""Sirotinja te je pozdravila,
""Više tebi davati ne može."";
"Ja porezu započnem brojiti,
"A on na me očima strijelja:
""Mehmed-aga! zar ćeš je brojiti?
""Ta ja sam je jednom izbrojio.""
"A ja više brojiti ne smijem,;
"Već porezu ukraj sebe bacim,
"Jedva čekam, da se skine b'jeda,
"Jer ne mogu da gledam u njega;
"On je paša, a ja sam subaša.
"Dok pogubim kneza Grbovića;
"Iz lijepa sela Mratišića,
"On je paša, a ja sam subaša.
"Dok pogubim i Aleksu kneza
"Iz lijepa sela Brankovine,
"I Jakova brata Aleksina:;
"Car i ćesar kad se zavadiše,
"Kod ćesara obršteri biše,
"I nosiše od zlata kaškete,
"Popl 'jeniše sve Turske palanke,
"Porobiše, vatrom popališe,;
"Car i ćesar kad mir učiniše,
"A oni se caru predadoše.
"I kod cara knezovi postaše,
"Mloge Turke caru opadaše,
"Sedam paša, što su opadnuli,;
"Opadnuli, pa ih pomorili;
"Oni paše, a mi smo subaše.
"Dok pogubim kneza Tavnavskoga,
"Iz Ljutica Stanka obor-kneza;
"Dok pogubim kneza Mačvanskoga,;
"S Bogatića Martinović-Lazu,
"On je paša, a ja sam subaša.
"Dok pogubim kneza Pocerskoga,
"S Metkovića Ružičić-Mijajla,
"On je paša, a ja sam subaša.;
"Dok zapalim Raču ukraj Drine,
"I pogubim Adži-Melentija,
"Koj' je iš'o preko mora sinjeg,
"Te je vlašku ćabu polazio,
"Pak se uzgred u Stambol svratio,;
"I od cara ferman izlagao
"Za stotinu žutijeh dukata,
"Da vlasima bogomolju gradi,
"Da je gradi za sedam godina,
"Načini je za godinu dana,;
"Evo ima šest godina dana
"Kako zida pokraj ckrve kule,
"A u kule nabavlja džebanu
"I po mraku topove privlači;
"Vidiš, joldaš, da se nečem' nada!;
"Pak ćem' onda zaći kroz nahije,
"Te isjeći sve Srpske kmetove,
"Kako bi nam raja dodijala?"
Sve dahije na noge skočiše,
Memed-agi svi se pokloniše:;
"Fala joldaš, Fočić Memed-aga!
"Tvoja pamet pašovati može,
"Mi ćemo te pašom učiniti,
"Tebe ćemo svagđe poslušati."
Starac Foča poče govoriti:;
"Nuto momka! i nuto pameti!
"S kojom riječi na pašaluk sjede!
"Uzmi sinko, Fočić Mehmed-aga,
"Uzmi slame u bijelu ruku,
"Mani slamom preko vatre žive:;
"Il' ćeš vatru sa tim ugasiti,
"Ili ćeš je većma raspaliti?
"Vi možete, i Bog vam je dao,
"Tako silnu pokupiti vojsku,
"I poć'ćete, sinko, kroz nahije;;
"Jednog kneza prevarit' možete
"I na vjeru njega domamiti;
"Svoju ćete vjeru izgubiti,
"Jednog posjeć', a dva će uteći,