Kratka epizoda iz zivota jednog vetropira :
Prosle godine sam boravio u jednom
modernom stanu, u Londonu, u kome kupatilo
nije imalo prozore, a izvor jake svetlosti
je bila " dugovecna " halogena sijalica,
koja je jednoga jutra prestala da funkcionise,
a zamenjena je tek posle nekoliko dana.
Morao sam tada, svakoga jutra pred posao,
da se brijem " na slepo", okrenut prema
ogledalu, zaklanjajuci i ono malo svetlosti
koja je dolazila kroz otvorena
vrata, iza mojih ledja, iz hodnika.
Nazirao sam samo obrise svog lika, minimalno,
ali nekako uspevao da se pristojno obrijem.
Prisetih se jednoga jutra da nemam ni neko
malo ogledalo, cak ni komadic, ni onakvog
razbijenog, iz scena kultnih, crno-belih
filmova, gde se glavni junak, negde
" u prirodi", obucen u belu majicu bez
rukava, brije uz pomoc komada takvog
razbijenog ogledala, nagnut nad lavorom,
dok ga sveze osvojena dama zadivljeno posmatra.
Valjda je to bio stereotip, neizbezna scena
iz filmova u kojima je kauboj, ili bar
moderniji autsajder rasturio neke
lose momke, pa po nepisanom pravilu i
ritualu, u ulozi pobednika
( Winer takes it all ! ) prisvaja
i tu zadivljenu damu, kao plen.
Ogledalom ( i penom, naravno, simbolika ! )
nonsalantno demonstrira i svoju posebnost,
muskost.
Krenule zatim su neke cudne asocijacije
i zapitao sam se :
Kako mogu biti siguran, posle nekoliko
dana mraka pred ogledalom, tokom kojih
nisam video svoj lik, da sam jos to ja ?
Da ne banalizujem, pitanje zadire u srz
samosvesti i identiteta, ne u sferu
narcisoidnosti, ili samopouzdanja.
Posle bitisanja na tri kontinenta, mnogo
kameleonskih uloga i metamorfoza, kao da
je bilo potrebno imati " dokaz" sopstvene
autenticnosti, vizuelnu potvrdu.
Seeing is believeing... :? :shock:
Nema smisla da ikome postavljam pitanja.
Ko ume nesto da kaze, iz perspektive
filosofije,psihologije, sociologije.....
dobro dosli na ovu temu. Vec i vrapci
znaju sta je persona
po Jungu, a mnogi su culi i za ulogu
Vudi Alena u jednom sjajnom filmu
- Zadig.
Sta je za vas identitet, vasa licnost, po
cemu ste posebni, drugaciji i neponovljivi ?
Sta je tu apsolutno, a sta relativno,
bez cega se moze, a bez cega ne ?
Prosle godine sam boravio u jednom
modernom stanu, u Londonu, u kome kupatilo
nije imalo prozore, a izvor jake svetlosti
je bila " dugovecna " halogena sijalica,
koja je jednoga jutra prestala da funkcionise,
a zamenjena je tek posle nekoliko dana.
Morao sam tada, svakoga jutra pred posao,
da se brijem " na slepo", okrenut prema
ogledalu, zaklanjajuci i ono malo svetlosti
koja je dolazila kroz otvorena
vrata, iza mojih ledja, iz hodnika.
Nazirao sam samo obrise svog lika, minimalno,
ali nekako uspevao da se pristojno obrijem.
Prisetih se jednoga jutra da nemam ni neko
malo ogledalo, cak ni komadic, ni onakvog
razbijenog, iz scena kultnih, crno-belih
filmova, gde se glavni junak, negde
" u prirodi", obucen u belu majicu bez
rukava, brije uz pomoc komada takvog
razbijenog ogledala, nagnut nad lavorom,
dok ga sveze osvojena dama zadivljeno posmatra.
Valjda je to bio stereotip, neizbezna scena
iz filmova u kojima je kauboj, ili bar
moderniji autsajder rasturio neke
lose momke, pa po nepisanom pravilu i
ritualu, u ulozi pobednika
( Winer takes it all ! ) prisvaja
i tu zadivljenu damu, kao plen.
Ogledalom ( i penom, naravno, simbolika ! )
nonsalantno demonstrira i svoju posebnost,
muskost.
Krenule zatim su neke cudne asocijacije
i zapitao sam se :
Kako mogu biti siguran, posle nekoliko
dana mraka pred ogledalom, tokom kojih
nisam video svoj lik, da sam jos to ja ?
Da ne banalizujem, pitanje zadire u srz
samosvesti i identiteta, ne u sferu
narcisoidnosti, ili samopouzdanja.
Posle bitisanja na tri kontinenta, mnogo
kameleonskih uloga i metamorfoza, kao da
je bilo potrebno imati " dokaz" sopstvene
autenticnosti, vizuelnu potvrdu.
Seeing is believeing... :? :shock:
Nema smisla da ikome postavljam pitanja.
Ko ume nesto da kaze, iz perspektive
filosofije,psihologije, sociologije.....
dobro dosli na ovu temu. Vec i vrapci
znaju sta je persona
po Jungu, a mnogi su culi i za ulogu
Vudi Alena u jednom sjajnom filmu
- Zadig.
Sta je za vas identitet, vasa licnost, po
cemu ste posebni, drugaciji i neponovljivi ?
Sta je tu apsolutno, a sta relativno,
bez cega se moze, a bez cega ne ?