Nemir
Iskusan
- Poruka
- 6.305
Ljubavi, koliko puteva do jednog poljupca,
kakva lutajuca samoca do tebe!
Usamljeni vlakovi kotrljaju se s kisom.
U Taltalu jos nije svanulo proljece.
Ali ti i ja, ljubavi, mi smo sjedinjeni,
sjedinjeni od odjece do korijenja,
sjedinjeni od jeseni, vode i bokova,
sve dok samo ti i ja ne budemo zajedno.
Misliti da je stajalo toliko kamenja
koje nosi rijeka, usce vode Boroa,
misliti da smo se, odijeljeni vlakovima i narodima,
ti i ja jednostavno morali voljeti,
izmijesani sa svima, s muskarcima i zenama,
sa zemljom koja sadi i gaji karanfile.
******************
8
Kad tvoje oci ne bi imale boju mjeseca,
dana s glinom, s radom ili s vatrom,
kad ne bi zatocenu cuvala okretnost uzdaha,
kad ne bi, kao sto jesi, bila tjedan jantara,
kad ne bi, kao sto jesi, bila zuti trenutak
u kome se jesen penje povijusama,
da nisi jos i hljeb koji mirisni mjesec
mijesi noseci svoje brasno nebom,
o ljubljena, ne bih te volio!
U tvome zagrljaju grlim ono sto postoji,
i pijesak, i vrijeme, i stablo kise,
i sve zivi zato da bih ja zivio:
ne odlazeci daleko mogu da vidim sve:
u tvome zivotu vidim sve ono sto je zivo.
*******************
11
Gladan sam tvojih usta, glasa i tvoje kose
i ulicama hodam ne hraneci se, tih,
kruh mi ne daje snage i zbunjuje me zora,
trazim tekuci zvuk tvojih koraka u danu.
Izgladnjeo sam za tvojim smijehom sto klizi,
za tvojim rukama boje bijesne zitnice,
gladan sam blijedog kamena tvojih noktiju,
zelim ti jesti kozu od netaknuta badema.
Zelim jesti munju izgorjelu u tvojoj ljepoti,
nos koji vlada na tvome oholom licu,
zelim jesti nestalnu sjenu tvojih trepavica
i gladan idem i vracam se njuseci sumrak
trazeci te, trazeci tvoje toplo srce
kao neka puma u samoci Quitratue.
****************
17
Ne volim te kao da si ruza od soli, topaz
ili strijela karanfila koji pronose oganj:
volim te ko sto se vole neke mracne stvari,
potajno, izmedju sjene i duse.
Volim te kao biljku koja ne cvjeta i nosi
u sebi, skriveno, svjetlo onih cvjetova,
i hvala tvojoj ljubavi u tijelu mi taman zivi
gusti miris koji se uzdigao iz zemlje.
Volim te ne znajuci kako, ni kada, ni odakle,
volim te izravno bez problema i gordosti:
tako te volim jer ne znam voljeti drukcije,
nego na taj nacin na koji nisam i nisi,
blizu, da ti je ruka na mojim grudima moja,
blizu da ti se oci sklapaju s mojim snom.
*****************
kakva lutajuca samoca do tebe!
Usamljeni vlakovi kotrljaju se s kisom.
U Taltalu jos nije svanulo proljece.
Ali ti i ja, ljubavi, mi smo sjedinjeni,
sjedinjeni od odjece do korijenja,
sjedinjeni od jeseni, vode i bokova,
sve dok samo ti i ja ne budemo zajedno.
Misliti da je stajalo toliko kamenja
koje nosi rijeka, usce vode Boroa,
misliti da smo se, odijeljeni vlakovima i narodima,
ti i ja jednostavno morali voljeti,
izmijesani sa svima, s muskarcima i zenama,
sa zemljom koja sadi i gaji karanfile.
******************
8
Kad tvoje oci ne bi imale boju mjeseca,
dana s glinom, s radom ili s vatrom,
kad ne bi zatocenu cuvala okretnost uzdaha,
kad ne bi, kao sto jesi, bila tjedan jantara,
kad ne bi, kao sto jesi, bila zuti trenutak
u kome se jesen penje povijusama,
da nisi jos i hljeb koji mirisni mjesec
mijesi noseci svoje brasno nebom,
o ljubljena, ne bih te volio!
U tvome zagrljaju grlim ono sto postoji,
i pijesak, i vrijeme, i stablo kise,
i sve zivi zato da bih ja zivio:
ne odlazeci daleko mogu da vidim sve:
u tvome zivotu vidim sve ono sto je zivo.
*******************
11
Gladan sam tvojih usta, glasa i tvoje kose
i ulicama hodam ne hraneci se, tih,
kruh mi ne daje snage i zbunjuje me zora,
trazim tekuci zvuk tvojih koraka u danu.
Izgladnjeo sam za tvojim smijehom sto klizi,
za tvojim rukama boje bijesne zitnice,
gladan sam blijedog kamena tvojih noktiju,
zelim ti jesti kozu od netaknuta badema.
Zelim jesti munju izgorjelu u tvojoj ljepoti,
nos koji vlada na tvome oholom licu,
zelim jesti nestalnu sjenu tvojih trepavica
i gladan idem i vracam se njuseci sumrak
trazeci te, trazeci tvoje toplo srce
kao neka puma u samoci Quitratue.
****************
17
Ne volim te kao da si ruza od soli, topaz
ili strijela karanfila koji pronose oganj:
volim te ko sto se vole neke mracne stvari,
potajno, izmedju sjene i duse.
Volim te kao biljku koja ne cvjeta i nosi
u sebi, skriveno, svjetlo onih cvjetova,
i hvala tvojoj ljubavi u tijelu mi taman zivi
gusti miris koji se uzdigao iz zemlje.
Volim te ne znajuci kako, ni kada, ni odakle,
volim te izravno bez problema i gordosti:
tako te volim jer ne znam voljeti drukcije,
nego na taj nacin na koji nisam i nisi,
blizu, da ti je ruka na mojim grudima moja,
blizu da ti se oci sklapaju s mojim snom.
*****************
