"Kniga o Jovu" je vise stvar opklade izmedju Boga i Djavola. U drugom prologu "Fausta" (Prolog na nebu) razgovaraju Bog I Mefistofeles, njih dvojica se spore o ljudskoj prirodi. Kao i u "Knjizi o Jovu" javlja se tema iskusenja. Bog i Mefistofeles se klade, a tek onda se Faust kladi sa Mefistom.
Dok Jov ima i bogatstvo, zenu decu, pa mu se to gradacijski oduzima, jer Djavo misli da je lako biti dobar u dobru, a smatra da su ljudi slabi da bi ostali dobri u zlu, kod Fausta postoji jedno nezadovoljstvo. Proucio je sve sto je mogao, ima znanje, ali nema SAZNANJE! Njemu je zivot dojadio i hoce da se ubije. Sprecavaju ga zvona koja u njemu bude osecanja iz detinjstva. A opklada izmedju njega i Mefista tice se sledeceg: da ne postoji to sto mu Mefisto moze pruziti, a sto ce ga naterati da Mefistu kaze da je "lep", u smislu da je divan itd. Znaci, ne radi se o tome da li ce covek izdrzati zlo i ne radi se o Faustovom ispitivanju vere u Boga, vec se radi o tome kome vise covek pripada Bogu ili Djavolu? Kao sto se vidi u Prologu na nebu, Bog je optimista, on priznaje mracnu stranu coveka, ali veruje da je covek sposoban da sa njom izadje na kraj!
Spmenuli smo ovde "Hamleta". Kod Sekspira je sve crno. Gete ne prihvata takav stav, a to se vidi vec na samom pocetku, jer se ishod Faustove sudbine prejudicira pozitivnim ishodom u ovom prologu. Iako ce on Mefistu uzviknuti da je lep, iako samim tim stice pravo na Faustovu dusu, Faust, kao sto znamo, biva spasen. To je kljucna razlika Geteovog Fausta i prica koje su o Faustu vec postojale. To otvara jednu posebnu vaznu dimenziju samog "Fausta", al' o tome drugi put.
Koliko ja znam Faust je stvarno ziveo, krajem 15. i pocetkom 16. veka. Pogodba sa Djavolom se javlja u srednjovekovnoj knjizevnosti. Postojala je nekakva latinska zbirka sa pricama o Faustu, koju su sakupili studenti (1575.), a nesto kasnije je stampana kao knjiga za narod na nemackom jeziku. Faust potpisuje ugovor sa Djavolom na 24 godine, ovaj mu ispunjava sve zelje, putovanja, od teologa postaje astrolog, po isteka ugovora on se oprasta od studenata u suzama, a u ponoc se cuje strahovita buka i zapomaganje iz njegove sobe. Nalaze ga u zoru iskomadanog. Naravno, ova prica nosi moralizatorsku poruku. U srednjem veku znamo kako se gledalo na ljude zeljne saznanja. Faust je odvise u tom smislu radoznao i zeljan uzivanja.
Posle ove knjige za narod, novo njeno izdanje je znatno prosireno i to u vise navrata. U 18. veku prodaje se na vasarima, i Gete ju je prvi put tada i procitao kao decak. Izvodile su se i vasarske lutkarske predstave, nastale iz Marlove obrade Fausta,gde je vec postojao motiv Helene, koja se pretvara u furiju, a Faust pada u pakao.
Pre Getea Lesing je pisao Fausta, ali ga nije zavrsio. On je najme hteo da napise Fausta bez Djavola, u stvari da ga Faust sanja, a ne da se pojavi izdvojeno.Miler, Maksimilijan Klinger je napisao roman. Posle Getea Veleri i Tomas Man. Ali kod Mana Djavo nema ontolosku samostalnost, postaje deo bica junaka, on je vise posledica bolesti, sifilisa, nema ugovora i potpisa krvlju, vec je "potpisan" seksualnim odnosom sa prostitutkom. Motiv je evoluirao. Cak se u tom smislu javlja u Karamazovima kada se Ivan sizofreno deli.
Da se nadovezem na Lilit. Njegova zelja za mladoscu i zenom kao culno bice izrazena je u prvom delu. Jelena u drugom prestaje da bude samo lepotica nad lepoticama, ona prevazilazi erotski sadrzaj i postaje simbol anticke kulture- filozofije, umetnosti. Medjutim, pre ulaska u scenu sa Jelenom, mora se razresiti pitanje faustovske krivice, da bi dosli do njenog punog znacenja.
Da ne smaram vise.
Slazem se sa The Oathom da mozemo svaki stih posebno tumaciti i zasebno uzivati u delovima. Cak tumaciti ma razne nacine, ali pojedine stvari o Faustu nisu enigma, i u tom smislu mozemo slobodno da pricamo. :-)