Живим да Волим......Волим да Живим.....

radnaskelasasa

Zainteresovan član
Poruka
151
Љубав је заиста нешто највредније што човек има у себи..,нешто што може да подари,нешто што може да подели,нешто што може да умножи...
Један другар је у једној рубрици поставио јако добру адресу...

http://www.doktoronline.info/sta-je-to-ljubav/

Нека свако од вас напише нешто о Љубави,ако жели.Може и мишљење а може и неко животно искуство,нека прича а не мора и ништа... :)
 
kad osetis ljubav , ubij je inace ce ona ubiti tebe.....
mnogi su pesnici tokom stoljeca, sto zbog niskog drustvenog polozaja
sto zbog toga sto nisu mogli da se uklope u drustvu, napisali
na hiljade pesama posvecenih damama koje su obozavali anisu im se priblizili na metar..imali su ceznju koju su izljevali u pijesmama....Tako su i umrli ostavljajuci nama da citamo njihova dijela...ne ubijajte ljubav makar i bila ona tajnovita i zatvorena u dusi.....makar se nikad ne materijalizovala..ne ubijajte je..
 
...izgleda da samo ljudi imaju potrebu da objasnjavaju i demistifikuju ljubav...
...i dok se bave razjasnjavanjem ne stignu ni da osete ljubav u svom srcu...
...ljubav covek ima u sebi i bez voljene osobe..a to je vec trenutak kad se ljubav deli...
...osecanje ljubavi je usadjeno svakom od nas bozanskom promisli...
...o individualnom dozivaljaju ljubavi necu ni da govorim..za nekoga je to izmenjeno stanje svesti...
...za neke od nas ljubav je svaki udisaj jer volimo zivot..osecamo ljubav prema njemu...
...dakle ..ko ima ljubav..cuva je u svom srcu..kada dodje trenutak da volis neku osobu tad dolazi do carolije deljenja te ljubavi...
...e to je osecanje koje mi razumni ljudi smatramo uzvisenim cinom zbog cega vredi cekati taj trenutak...
 
:heart:Obožavam svako jutro čak i kada mi je mrsko da ustanem iz toplog kreveta i odem na posao. Mada je to nenormalno blizu.
Volim dan koji provedem onako kako mi se učini da se osetim prijatno, ispunjeno, i zadovoljno.
Volim život u kojem osećam, raspirujem emocije,delim ih voljnima, i osećam tuđe emocije.
Volim življenje.
Ono življenje koje načiniš takvim da je samo tvoje. Da si u njemu prirodan, nesputan, slobodan, levitirajući.
Da umeš da se svojstveno sebi rasplačeš, an sav glas, u sebi ili krikom, ali i grleno nasmeješ, zacičiš ili dobiješ napad smeha baš tamo gde ne bi bilo prikladno.
Volim život u kojem možeš biti sav svoj.
U svojim emocijama, svojim danima, svojim trenucima dobrim, lošim, ali i onim kada si ravnodušan.
Ljubav.
Osnovna pokretačka sila koja me hrani, neguje, čuva, ali i surovo muči.
Volim da je osetim.
Da je dotaknem prstima kada dotičem voljenu osobu, da je usnama upijam na koži bića koje u meni budi te golicave momente.
Volim sirovu patnju koja se katkad dogodi.
Plač, pomirenje, zagrljaj. Platneni, pamučni, pretoplo pripadanje u sobi, an krevetu bio on plav ili krem.
Volim iznova iz zaborava otrgnutu, otetu emociju koja se automatizovala tokom prethodnih godina dok se i nisam znala predati koliko je istinski potrebno.
Potrebno da se osetim živom, iznova načetom, začetom.

Moj je život. Samo moj. Ljubavni. Čak i sada.
Kada me korak deli od vriska, bolnog, nemuštog, ja osećam i u sebi nipošto ne lomim emociju.
Misao o zagrljaju, dodiru, poljupcima.

Prirodna sam. Ne predajem svoja osećanja okretanjem leđa.
I kivna, osećam da gorim. :):heart:
 

Back
Top