Nisam baš najveći stručnjak za kubure, ali dok se ne javi neko stručniji reći ću ti ovo.
Sudeći po rupama na tabanskoj daščici i njihovom rasporedu ( to su ona tri mesta za "šraf" ispred udarača) očigledno je reč o pištolju (kuburi) koji je originalno bio sistema vatre na kremen.
Na pištolju je naknadno vršena intervencija i prepravljen je na moderniji perkusioni sistem. Ove prepravke su se masovno vršile tridesetih i četrdesetih godina XIX veka, pa je to verovatno i slučaj sa tvojim oružjem.
U originalnom stanju (sa sistemom vatre na kremen) tvoja kubura je sigurno starija od tridesetih godina XIX veka, ali ti za tačno datiranje, ipak, treba neko ko bolje poznaje materiju od mene.
Inače, iz kubure se pucalo tako što bi se prvo usula merica baruta kroz usta cevi, zatim stavila kugla, na isti način, i zatim jednom šipkom("arbijom") dobro nabila kugla na barutno punjenje.
Potom se natezao udarač na prvi zub i postavljala perkusiona kapisla na onaj piston ispred njega. Te su kapisle bile slične današnjim kapislama za plašljivce.
Potom se udarač natezao do kraja. Kada strelac povuče obarač, udarač udari u kapislu, ona plane, plamen - kroz otvor pistona pripali barut u cevi i BUM!
Bilo bi od pomoći kada bi znali prečnik cevi, postojanje oznaka, žigova ili natpisa, da li je unutrašnjost cevi žlebljena i sl....
Kubura se puni sa prednje strane barutom i olovnom kuglom (rucno livena, tako da moze da bude raznih precnika i nije uvek okrugla), a na sve to verovatno ide nesto (lako sagorljivo npr. papir), sto sprecava ispadanje (baruta i kugle), kad se kubura okrene nadole, a sa gornje strane gde je petlic stavlja se kremen i na taj nacin puca (kad povuces obarac petlic udari o kremen koji svoju iskru salje kroz cevcicu ka barutu u cevi). Kubura nema kalibar jer ne koristi zrno i cauru, njena cev (unutrasnji deo) je glatka, a tek sa pojavom olucenih cevi (cevi sa odredjenim brojem zljebova) i sjedinjavanjem zrna, baruta i kapisle u cauru (metak) pocinje kalibar oruzija, odnosno precnik zrna metka