Fudbalska liga SFRJ - o svemu po malo

Фудбал је тада био много неизвесније занимање. Фудбалери углавном сиротиња без школе која је имала само ту једну шансу и чак и најбољи су у каријери зарадили толико да могу да отворе кафић и то је то.

Са друге стране, систем их је притискао тиме што из идеолошких разлога није признавао професионализам, није им допуштао да одлазе у иностранство пре навршене 27 године а каријера би им била пресечена одслужењем војног рока. У иностранство су одлазили да би се збринули и то би им апслолутно било у првом плану, а о такмичарским мотивима нису ни размишљали. Џајићева каријера је типична. Шта је урадио, урадио је до 25-26 године.

Била је нека прича из 70-их када су репрезентативци пред не знам коју важну утакмицу изашли на терен погубљени јер су неки имали сопствене уговоре за са произвођачима копачки, а Савез их је обавезивао да носе обућу произвођача који је спонзор репрезентације. Нису им давали ни своју обућу да имају. Па су знаке на копачкама премазивали бојом да замаскирају, а боја се скинула чим су нагазили на мокру траву... лудило. У суштини, систем је спречавао да се обогате, јер нико не сме да буде богат.

Возили су скупа кола и трошкарили се док је трајала каријера, неретко би им лова ударила у главу, али опет, ретко ко је зарадио толико да не мора да се брине за остатак живота.
 
Била је нека прича из 70-их када су репрезентативци пред не знам коју важну утакмицу изашли на терен погубљени јер су неки имали сопствене уговоре за са произвођачима копачки, а Савез их је обавезивао да носе обућу произвођача који је спонзор репрезентације. Нису им давали ни своју обућу да имају. Па су знаке на копачкама премазивали бојом да замаскирају, а боја се скинула чим су нагазили на мокру траву... лудило. У суштини, систем је спречавао да се обогате, јер нико не сме да буде богат.
То је било баш пред то светско првенство у Шпанији 1982 године.Играчи су сами потписивали уговоре са произвођачима копачки тако да је неко потписао са пумом а неко са адидасом.А онда пред сам одлазак ФСЈ обавести играче да сви морају да носе копачке адидас јер су они управо потписали такав уговор са адидасом, а ови су већ добили паре од тих фирми и онда је настао спор.
Да поменем још поред ситуације са том сумљивом утакмицом између Шпаније и Ирске и нашу утакмицу са Шпанијом где је судија судио пенал на 17 метара од гола, после старта Зајеца, па га после и понављао када је Пантелић први пут одбранио, наравно после га Хуанито дао.
Домаћински нема шта.
 
Да поменем још поред ситуације са том сумљивом утакмицом између Шпаније и Ирске и нашу утакмицу са Шпанијом где је судија судио пенал на 17 метара од гола, после старта Зајеца, па га после и понављао када је Пантелић први пут одбранио, наравно после га Хуанито дао.
Домаћински нема шта.
Наравно, на то сам и мислио када сам рекао да смо покрадени.
 
Nesto gledam i....

A revans navodno namesten....po meni nije daleko od istine...slicno je bilo i sa ojim duelom izmedju Partizana i Rome. Zvezda zarad 4 reflektora i po nekih punih privatnih dzepova propustila da promeni tok istorije ulaskom u finale....ne bi zaradila vise da je pobedila ali...ali...
 
Interesantno je nacin na koji je klupski fudbal na ovim prostorima oteran u kameno doba bas kada se zemlja raspadala.
Tzv, "Slucaj Prosinecki" kada je Robert Prosinecki iz prvaka Evrope presao u Real Madrid a da po vazecim domacim propisima koje je i FIFA uvazavala na to nije imao pravo.
U SFRJ pred rat vazio je pravilnik da igrac ne moze van zemlje pre navrshenih 25 godina ili 2 puna olimpijska ciklusa u zemlji.Onda je preko noci FSS promenio svoj statut.Zvezda se pravila luda a ostala u dobrim odnosima sa Prosineckim sto znaci da je sve bilo namesteno da bi dobili obestecenje.
Slucaj Bosman je dosao tek 5 godina kasnije, mi smo sami zarad sitnog trenutnog interesa presli u pun amaterizam.
 
Nije to pohlepa nego je u to vreme bilo mnogo teže zaraditi od fudbala nego danas. Pogotovu u tzv. socijalističkim zemljama gde su postojala adminitrativna ograničenja i gde je biti bogat bilo maltene isto kao narodni neprijatelj. Razumljivo je da je onaj ko je imao priliku da dođe do neke kinte koristio takvu priliku.
 
Jedan podatak koji ce mozda interesirati ljubitelje nogometa ili ti ga fudbala. ako se zbroje bodovi za koeficijent u vremenu od 1955-1991, jugosllavenska liga se nalazi na tek 10.mjestu u Europi.

Prva je Spanjoslka, nakon nje Italija, pa Zapadna Njemacka, pa Engleska(vrijedi napomenuti da su engleski klubovi izbivali od 1985-1990, te tijekom prve sezone eurokupova 1955). Peto mjesto drzi Sovjetski Savez 8ciji klibovi nisu nastupali u eurokupovima od 1955-1965, pa sam njihove osvojene bodove mnozio s koeficijentom 37/27), sesta je Belgija, sedma Skotska, osma Nizozemska (Holandija), deveta Madjarska, deseta Jugoslavija, jedanaessti Portugal, a 12. Francuska. Ako nekog interesira broj osvojenih bodova za drzave, napisat cu tu tablicu.
 
Jedan podatak koji ce mozda interesirati ljubitelje nogometa ili ti ga fudbala. ako se zbroje bodovi za koeficijent u vremenu od 1955-1991, jugosllavenska liga se nalazi na tek 10.mjestu u Europi.

Prva je Spanjoslka, nakon nje Italija, pa Zapadna Njemacka, pa Engleska(vrijedi napomenuti da su engleski klubovi izbivali od 1985-1990, te tijekom prve sezone eurokupova 1955). Peto mjesto drzi Sovjetski Savez 8ciji klibovi nisu nastupali u eurokupovima od 1955-1965, pa sam njihove osvojene bodove mnozio s koeficijentom 37/27), sesta je Belgija, sedma Skotska, osma Nizozemska (Holandija), deveta Madjarska, deseta Jugoslavija, jedanaessti Portugal, a 12. Francuska. Ako nekog interesira broj osvojenih bodova za drzave, napisat cu tu tablicu.

A kakav je sistem izračunavanja? Da li se rezultati prosto sabiraju ili se dele na broj klubova učesnika? Dali je Kup šampiona vrednovan jednako kao i drugi kupovi?

Kad se vidi ko je na prva 4 mesta, 10. mesto nije ni tako loše. Ali mi je potpnuo čudno da je npr SSSR ili Belgija ispred Holandije. Ili Mađarska ispred Francuske.
 
A kakav je sistem izračunavanja? Da li se rezultati prosto sabiraju ili se dele na broj klubova učesnika? Dali je Kup šampiona vrednovan jednako kao i drugi kupovi?

Kad se vidi ko je na prva 4 mesta, 10. mesto nije ni tako loše. Ali mi je potpnuo čudno da je npr SSSR ili Belgija ispred Holandije. Ili Mađarska ispred Francuske.

Dakle kako je to prikazano na poveznici li linku:http://kassiesa.home.xs4all.nl/bert/uefa/data/method1/ccoef1962.html, primjera radi uzeo sam sezonu 61/62...

Svi kupovi su jednako vrijedni i jednako se boduju...

Pobjeda dva boda, nerijeseno jedan bod, poraz nula. Prokazak u cetvrtfinale jedan bonus bod, prolazak u polufinale jos jedan, prolazak u finale, jos jedan. dakle za prolazak u finale se dobije ukupno tri bonus boda (pobjeda u finalu i osvajanje se ne boduje nikakvim bonus bodovima) ...

Na koncu zbrojis sve bodove koje su osvojili klubovi, i podijelis sa brojem klubova koji su te godine nastupali za tu zemlju.

Kad pogledate godine i osvojene bodove, madjarska liga je sezdesetih, pa i sedamdesetih bila strasno jaka. Francuzi se tek koncem sedamdesetih dizu... Belgija i Holandija nisu imale profesionalnih liga do pocetka 70-ih...Dakle u razdoblju od 1955-1991 zemlje su poredane ovako...

1. Spanjolska 295 912
2. Italija 269 114
3. Zapadna Njemacka 268 569
4. Engleska 263 877
5. Sovjetski Savez 213 952 (realno su osvojili 26/36 bodova tog iznosa, ali sam im pomnozio broj osvojenih bodova s tim koeficijentom, jer su prcvih 10 godina eurokupova izbivali)
6. Skotska 201 359
7. Belgija 196 249
8. Nizozemska 194 048
9. Madjarska 185 148
10. Jugoslavija 183 081
11. Portugal. 181 199
12 Francuska 179 482....

Dalje nisam racunao...
Te 1991 politicka, a time i nogometna karta Europe se mjenja. Raspadaju se Jugoslavija, Sovjetski Savez i Cehoslovacka (mislim da su Cesi i Slovaci odvojene lige poceli igrati u kasno ljeto 1992), ujedinjava se Njemacka, u Uefu je godinu dana kasnije primljen i Izrael. Tako da sam misljenja da je 1991. prijelomna godina, i da se do tada moze dati realna tablica...

Sto se tice tablice do danas, izracunao sam u ljeto 2013, kako je stajala

1. Spanjolska 594 828
2. Italija 535 982
3. Engleska 520 994
4 Njemacka 505 748

U njemacke bodove uracunati su klubovi do 1991 iz Zapadne Njemacke, a kasnije bodovi klubova iz Ujedinejne Njemacke. Ako bi se njemackim bodovima pribrojili klubovi iz Istocne Njemacke, ondfa bi Njemacka bila prva, ali smatram da to nije realno. Englezi su izbivali iz eurokupova 1955/56 iz vlastite bahatosti (odbijali su igrati sa tamo nekim klubovima s kontinenta), a 5 godina kluboi su im poradi kazne bili izbaceni iz Europe. Ako bi se engleski bodovi pomnozili s koeficijentom 58/52 (po sovjetskom receptu za razdoblje ), jer su od 58 sezona 6 izbivali, dobije se engleski broj bodova 581 108, sto znaci da u tom slucaju Englezi prestizu Taljane, ali su i dalje iza Spanjolaca...

Spanjolski klubovi imaju pozitivan omjer i sa engleskim, i sa njemackim i sa taljanskim, dok medjusobne utakmice taljanskih, njemackih i engleskih klubova nisam racunao.

Polozaj Srbije, Hrvatske i ostalih drzava nastalih raspadom bivse Jugoslavije na toj ljestvici je tesko uklopiti, jer nema smisla dijeliti bodove osvojene u SFRJ, jer je SFRJ imala ogranicen broj klubova koji su nastupali u eurokupovima. Za usporedbu u razdoblju od 1995-2014 (mozemo gledati i ovu sezonu jer su svi hrvatski i srpski klubovi ispali), hrvatski klubovi su osvojili 63 206 bodova, a srpski 57 789 bodova. Razdoblje prije toga nisam uzimao u obzir, jer je Srbija bila pod sankcijama, te sezona 92/93, 93/94, te 94/95 njeni klubovi nisu sudjelovali u eurokupovima, a takodjer hrvatskim klubovima sezone 92/93 nije dozvoljeno igrati eurokopove, pa usporedba ne bi bila realna jer bi hrvatski klubovi imali prednost od dvije godine)...
 
Nešto sam preturao po netu, i naiđem na ovakvo svedočenje:

U rubrici "Moja priča" Paunović je nedavno za MOZZART Sport otkrio manje poznate detalje iz bogate karijere, a ovoga puta govorio više o klupskim zbivanjima i napomenuo da je njegova generacija,čiji su članovi, između ostalih, bili Ćurković, Vukotić, Đorđević i Damnjanović namerno sputavana u borbama za titulu prvaka Jugoslavije.

''Sve je politika odrađivala. Nismo imali ni sposobnu upravu. Na primer, igramo protiv Hajduka, nama pred utakmicu stiže naredba “odozgo” da Hajduk mora da se pusti. Ekipa se podeli. Šestorica su za to, petorica, među kojima i ja, protiv. Povedemo 2:0, početkom drugog dela Đura (Đuro Marić) daje i treći gol. Jerković smanjuje, opet nam daju gol. I Bošković se upisuje u strelce, na kraju Hajduk dobije 4:3! U svlačionici, pun besa pocepam šorc u komade. na kraju, ko je jedini naje…? Mučeni golman Furtula. Onda, slična priča naredne godine protiv Želje, kojem je trebalo za titulu. Pokojni Boško Janković nam da dva gola. Daju nam ukupno četiri gola i osvoje titulu na našem terenu. Ma, imali smo odličnu ekipu, jaku navalu. Odbrana, u kojoj sam i ja bio, nam je bila nešto sporija, ali ipak dobra'', podseća Paunović.
http://www.rtvbn.com/309604/Kako-je-Partizan-izgubio-finale-KES-a-1966
 
Nije to pohlepa nego je u to vreme bilo mnogo teže zaraditi od fudbala nego danas. Pogotovu u tzv. socijalističkim zemljama gde su postojala adminitrativna ograničenja i gde je biti bogat bilo maltene isto kao narodni neprijatelj. Razumljivo je da je onaj ko je imao priliku da dođe do neke kinte koristio takvu priliku.

Bilo je i tada bogatih koji su mogli da idu triput i na zimivanje i na ljetovanje, samo se eto takvi u to doba bili okarikterisani il' kao komunjare il' kao neki generali, visoki činovnici JNA. Tada ako si htio da obrneš keš nešto na svoj zonfa nisi mogao jer te sistem sputavao na bilo koji način.

Liga je bila dobra, to moramo da svi priznamo. Al' to što nam se politika previše mješala u fudbal je stvar za sebe. Repka bi bila nešto da se nije trebao održavati onaj nacionalni ključ, iskreno sada da juga postoji mi ne bismo mogli da održavamo nacionalni ključ jer gdje ćeš naći kvalitetnog Makedonca ili Sloveniša. A veliki broj igrača, recimo kao Moca Vukotić nisu se dugo zadržali u repki jer su se prvenstveno neki igrači gurali ispred njih. Josip Skoblar je isto jedan od onih koji je trebao daleko više da provede u repki i daleko više da igra...
 
Има ли неко податке или интернет адесу гдје се могу наћи резултати, са стријелцима за сваку утакмицу. Мене занимају првенства од 1987/88 до 1991/92 и касније, али првенство СР Југославије није тема овде.
 
Има ли неко податке или интернет адесу гдје се могу наћи резултати, са стријелцима за сваку утакмицу. Мене занимају првенства од 1987/88 до 1991/92 и касније, али првенство СР Југославије није тема овде.

Možda moreš nešto naći ovdje: http://forum.b92.net/topic/29741-ex-yu-fudbalska-statistika-po-godinama/page-17
 
Liga je bila dobra, to moramo da svi priznamo. Al' to što nam se politika previše mješala u fudbal je stvar za sebe. Repka bi bila nešto da se nije trebao održavati onaj nacionalni ključ, iskreno sada da juga postoji mi ne bismo mogli da održavamo nacionalni ključ jer gdje ćeš naći kvalitetnog Makedonca ili Sloveniša. A veliki broj igrača, recimo kao Moca Vukotić nisu se dugo zadržali u repki jer su se prvenstveno neki igrači gurali ispred njih. Josip Skoblar je isto jedan od onih koji je trebao daleko više da provede u repki i daleko više da igra...
Liga je bila dobra ali da ne zaboravimo da je to bilo vreme kada nije moglo da se ide preko grane pre 28 godina a strani klubovi su uglavnom imali ograničenja na po maksimalno dva stranca u ekipi.

Politika se nije zapravo nije tako mnogo mešala u fudbal a u svakom sluaju mešala se mnogo manje nego danas.

"Nacionalni ključ" pri sastavljanju reprezentacije je posebna priča. To je važilo za Srbiju i za Hrvatsku, bilo bi teško podnošljivo da u reprezentaciji se ne pojavi niko iz Srbije ili iz Hrvatske. Ali to nije ni bilo realno da se desi, uvek su bila bar dva-tri igrača koji su objektivno bili nezaobilazni. Za ostale republike taj "ključ nije važio. Prvi Slovenac u reprezentaciji bio je Vili Ameršek 70-ih godina, prvi Crnogorac Ante Miročević takođe negde u to vreme. Za Makedonca ne znam mada pre Pančeva ne mogu da se setim nijednog.

Zanimljivo da je neprevaziđen uspeh reprezentacija postigla kada je selektor Ivica Osim sastavio ekipu od pretežno bosanskih igrača: Sušić, Jozić, Baždarević, Hadžibegić, Baljić, Šabanadžović.Takva naklonjenost igračima iiz Srbije ili Hrvatske bi izazavala reakcije, ali Bosna je mogla da prođe.

Da ne zaboravimo da je trebalo misliti i na to da bi bilo napeto i ako bi se desilo da ne bude niko iz Zvezde ili niko iz Partizana. Ne bi bilo dobro da ne bude nikoga ni iz Hajduka ili iz Dinama, jer trebalo je na svakom bitnom mestu da reprezentaciju osećaju kao svoju. E sad, kako se koji selektor snalazio u toj zbrci, to zavisi od čoveka. U principu, kada je izgledalo da je sve skockano ne može biti bolje, prošli smo najgore - u Španiji 82.
 
На данашњи дан одигран је 64. вечити дерби, који је Црвена звезда на Маракани решила у своју корист са убедљивих 3:0. Дуле Савић је био двоструки стрелац, а један гол постигао је Здравко Боровница.

Црвено-бели су уочи претпоследњег кола заузимали четврту позицију на табели са 37 бодова, док се Партизан те сезоне 1978/79 грчевито борио за опстанак, па је био само на бод изнад зоне испадања. Због тога је 10. јуна 1979. године на стадиону међу присталицама црвено-белих боја хит била песма: “Друга лиго шири своје гране и дочекај младе партизане“.

Није блистала ни екипа Бранка Станковића у шампионату са поразом и ремијем пре дербија, али је те сезоне стигла до финала Купа УЕФА са генерацијом која је рушила берлински Динамо, Спортинг из Хихона, Арсенал, Вест Бромвич Албион и Херту, да би у финалу против Борусије из Менхенгладбаха судија Микелоти погурао немачки тим до пехара.


До тада незабележена разлика између вечитих ривала по позицијама на табели дала је посебну мотивацију црвено-белима да пошаљу ривала на руб испадања. Попуста није било ни под разно, играло се врло пожртвовано и борбено, али у скромном првом полувремену противници су углавном испитивали однос снага, да би у наставку Звезда заблистала пуним сјајем и постигла три поготка.

У 50. минуту Милош Шестић и Никола Јовановић су одиграли брзу акцију, а дефанзивац домаћег тима је у паду шутирао поред гола. Само три минута касније Звезда је наставила да плете мрежу око гола црно-белих. У акцији је учествовала комплетна навала, а Славољуб Муслин је вештим дриблинзима у продору стигао скоро до гола и оставио лопту Душану Савићу, који је био сигуран егзекутор и из непосредне близине лагано закуцао лопту у мрежу за вођство Звезде од 1:0.

Гости нису више имали шта да чекају, па је Никица Клинчарски са дистанце погодио стативу у 58. минуту, а у наставку акције Александар Стојановић ногама брани још један покушај после одбијене лопте и не дозвољава противничком тиму да се брзо врати у игру.

Казна је стигла већ у 60. минуту, када је Здравко Боровница, који тек што је ушао у игру уместо Муслина, после соло продора улази у шеснаестерац и прецизним ударцем шаље лопту у доњи леви угао Никитовићевог гола за вођство од 2:0. Пет минута касније Дуле Савић снажно шутира главом, а Трифуновић се нашао на првој стативи и избио лопту готово са гол линије.

Тачку на 64. вечити дерби ставио је Душан Савић врло ефектним поготком са око 20 метара из слободног ударца за коначних 3:0. Звездин голгетер је те сезоне био у животној форми, надавао се атрактивних погодака, и на крају био најбољи стрелац лиге са 24 гола.

Међутим, судија Матовиновић показао је Савићу други жути картон због истрчавања на атлетску стазу и радости после свог другог поготка, па је центарфор домаћих морао ван терена. Дуле је био љут као рис због овакве судијске одлуке, јер се у то време ретко кажњавала прослава гола пред навијачима јавном опоменом.

Бројчано ослабљена Звезда се ипак одбранила до краја и задржала високу предност. Иван Јуришић је у једној ситуацији у 70. минуту избацио лопту са гол линије у корнер, а 10 минута касније лопта је окрзнула пречку после шута Слободана Сантрача. Стојановићева мрежа се на овом мечу није затресла.
 
Liga je bila dobra ali da ne zaboravimo da je to bilo vreme kada nije moglo da se ide preko grane pre 28 godina a strani klubovi su uglavnom imali ograničenja na po maksimalno dva stranca u ekipi.

Politika se nije zapravo nije tako mnogo mešala u fudbal a u svakom sluaju mešala se mnogo manje nego danas.

"Nacionalni ključ" pri sastavljanju reprezentacije je posebna priča. To je važilo za Srbiju i za Hrvatsku, bilo bi teško podnošljivo da u reprezentaciji se ne pojavi niko iz Srbije ili iz Hrvatske. Ali to nije ni bilo realno da se desi, uvek su bila bar dva-tri igrača koji su objektivno bili nezaobilazni. Za ostale republike taj "ključ nije važio. Prvi Slovenac u reprezentaciji bio je Vili Ameršek 70-ih godina, prvi Crnogorac Ante Miročević takođe negde u to vreme. Za Makedonca ne znam mada pre Pančeva ne mogu da se setim nijednog.

Zanimljivo da je neprevaziđen uspeh reprezentacija postigla kada je selektor Ivica Osim sastavio ekipu od pretežno bosanskih igrača: Sušić, Jozić, Baždarević, Hadžibegić, Baljić, Šabanadžović.Takva naklonjenost igračima iiz Srbije ili Hrvatske bi izazavala reakcije, ali Bosna je mogla da prođe.

Da ne zaboravimo da je trebalo misliti i na to da bi bilo napeto i ako bi se desilo da ne bude niko iz Zvezde ili niko iz Partizana. Ne bi bilo dobro da ne bude nikoga ni iz Hajduka ili iz Dinama, jer trebalo je na svakom bitnom mestu da reprezentaciju osećaju kao svoju. E sad, kako se koji selektor snalazio u toj zbrci, to zavisi od čoveka. U principu, kada je izgledalo da je sve skockano ne može biti bolje, prošli smo najgore - u Španiji 82.

Politika se itekako mješala onomad u fudbal, posebno fudbal. Zvezda na koga je uprela prstom dobila je, jedino koga nije dobila bio je Sušić jer je ost'o vijeran Saraj'vu. A i da ne pričam o namještanju utakmica, pa nekad i sezone u bivšoj državi za koju se smtaralo da je poštena i svašta...
 
Politika se itekako mješala onomad u fudbal, posebno fudbal. Zvezda na koga je uprela prstom dobila je, jedino koga nije dobila bio je Sušić jer je ost'o vijeran Saraj'vu. A i da ne pričam o namještanju utakmica, pa nekad i sezone u bivšoj državi za koju se smtaralo da je poštena i svašta...

Tako je. Izgubiš prvenstvo na zelenom terenu, pa ga dobiješ za zelenim stolom. Pa namještanja u zadnjim kolima. Ne ponovilo se.
 
Politika se itekako mješala onomad u fudbal, posebno fudbal. Zvezda na koga je uprela prstom dobila je, jedino koga nije dobila bio je Sušić jer je ost'o vijeran Saraj'vu. A i da ne pričam o namještanju utakmica, pa nekad i sezone u bivšoj državi za koju se smtaralo da je poštena i svašta...

Пример ти је погрешан, Сушић се већ био спаковао за Београд, ал' не за Звезду него за Партизан, па се у задњи час предомислио. Сам је о томе причао.

А што се тиче намештања утакмица и сезона, то нико не спори, исто као и данас. Што се политике тиче, то зависи од тога шта сматраш као "мешање политике". Чињеница је да директног учешћа политичара је било мање него данас, за њих је то тада могло бити опасно. Мада и та ствар се мењала кроз време, па је 50-их година практично било забрањено да клубови добијају подршку из државних извора, с тим се у Звезди тога нису придржавали, тако је бар написао Дедијер у својој књизи.
 
Пример ти је погрешан, Сушић се већ био спаковао за Београд, ал' не за Звезду него за Партизан, па се у задњи час предомислио. Сам је о томе причао.

А што се тиче намештања утакмица и сезона, то нико не спори, исто као и данас. Што се политике тиче, то зависи од тога шта сматраш као "мешање политике". Чињеница је да директног учешћа политичара је било мање него данас, за њих је то тада могло бити опасно. Мада и та ствар се мењала кроз време, па је 50-их година практично било забрањено да клубови добијају подршку из државних извора, с тим се у Звезди тога нису придржавали, тако је бар написао Дедијер у својој књизи.

Moja greška, znam ga je neko tražio od elite i da je odbio.

A javio se onaj Makedonac za koga se smatra da je namješt'o tekme u bivšoj državi. Sredio Saraj'vu jednu sezonu đe su postali šampioni i još mnoštvo tekmi i sezona.

Nego, da te pitam, da ne znaš možda kada su se kladionice proširile na ostale sportove, između ostalog, fudbal ?
 
Moja greška, znam ga je neko tražio od elite i da je odbio.

A javio se onaj Makedonac za koga se smatra da je namješt'o tekme u bivšoj državi. Sredio Saraj'vu jednu sezonu đe su postali šampioni i još mnoštvo tekmi i sezona.

Nego, da te pitam, da ne znaš možda kada su se kladionice proširile na ostale sportove, između ostalog, fudbal ?

Џаровски. Тај сигурно јесте намештао, али нисам баш сигуран да је био толика марка да је могао утицати на то ко ће бити шампион. Он воли мало да се хвали. Чувен је пример неке ниже македонске лиге где су у последњем колу две одлучујуће утакмице завршене резултатима, отприлике, 88:0 и 132:1 :) . Та намештаљка се везује за Џаровског. Ако му је то био ниво јасно је да није могао баш у Првој лиги да вршља како хоће. Али да је посредовао у намештању неких утакмица, то му треба веровати.

Стицајем прилика, имао сам увид шта се дешавало унутар једног клуба, стандардног прволигаша у то време (из Хрватске) и знам да је скоро свака утакмица са Звездом била намештена на нерешено, а и са Партизаном већина утакмица. Ствар је у томе да је Звезда у то време с јесени играла европске купове, и ако је лигашка утакмица уочи европске утакмице (а увек се некако догађало да јесте) онда у Звезди процене да им је доста и бод. Да се екипа не би превише оптерећивала пред утакмицу, а опет због амбијента у екипи није добро да се утакмица изгуби, и онда се фино договоре да се одигра "један за један", тј. ти мени бод на јесен, ја теби вратим бод на пролеће. Мислим да је било и случајева да се такав споразум направи тек на полувремену, ако у првом полувремену ствари пођу наопако.

Слично је било и са Партизаном, само што је у то време Партизан играо мање европских утакмица па је та појава била можда мање изражена.

Због игре "бод за бод" је после и уведено да нема нерешено, него се пуцају пенали па ко добије на пенале, добије бод, ко изгуби на пенале, добије нулу.

Наравно, догодило се оно што је било предвидиво, а то је да су тимови били још више стимулисани за намештање, јер сложна браћа деле четири бода а несложна само два.

А за кладионице, заиста не знам, не кладим се и не бих ни умео да попуним тикет. :)
 
Џаровски. Тај сигурно јесте намештао, али нисам баш сигуран да је био толика марка да је могао утицати на то ко ће бити шампион. Он воли мало да се хвали. Чувен је пример неке ниже македонске лиге где су у последњем колу две одлучујуће утакмице завршене резултатима, отприлике, 88:0 и 132:1 :) . Та намештаљка се везује за Џаровског. Ако му је то био ниво јасно је да није могао баш у Првој лиги да вршља како хоће. Али да је посредовао у намештању неких утакмица, то му треба веровати.

Стицајем прилика, имао сам увид шта се дешавало унутар једног клуба, стандардног прволигаша у то време (из Хрватске) и знам да је скоро свака утакмица са Звездом била намештена на нерешено, а и са Партизаном већина утакмица. Ствар је у томе да је Звезда у то време с јесени играла европске купове, и ако је лигашка утакмица уочи европске утакмице (а увек се некако догађало да јесте) онда у Звезди процене да им је доста и бод. Да се екипа не би превише оптерећивала пред утакмицу, а опет због амбијента у екипи није добро да се утакмица изгуби, и онда се фино договоре да се одигра "један за један", тј. ти мени бод на јесен, ја теби вратим бод на пролеће. Мислим да је било и случајева да се такав споразум направи тек на полувремену, ако у првом полувремену ствари пођу наопако.

Слично је било и са Партизаном, само што је у то време Партизан играо мање европских утакмица па је та појава била можда мање изражена.

Због игре "бод за бод" је после и уведено да нема нерешено, него се пуцају пенали па ко добије на пенале, добије бод, ко изгуби на пенале, добије нулу.

Наравно, догодило се оно што је било предвидиво, а то је да су тимови били још више стимулисани за намештање, јер сложна браћа деле четири бода а несложна само два.

А за кладионице, заиста не знам, не кладим се и не бих ни умео да попуним тикет. :)

Vid, ako je bilo namještanja, a bilo je da se razumijemo. Kladionice još nisu bile ovdje ko nas tada, došle tek poslije raspada bivše države. Taj Makedonac tamo dogovori s kladioničarima iz, šta ja znam, Italije, Francuske da će namjestiti neku tekmu a plijen dijele pola-pola.

Samo nagađam...
 
Vid, ako je bilo namještanja, a bilo je da se razumijemo. Kladionice još nisu bile ovdje ko nas tada, došle tek poslije raspada bivše države. Taj Makedonac tamo dogovori s kladioničarima iz, šta ja znam, Italije, Francuske da će namjestiti neku tekmu a plijen dijele pola-pola.

Samo nagađam...

A to pitaš! Da li su ex-YU ligu stavljali na tikete u inostranstvu!

Ne bih znao pouzdano da kažem zaista, ali ako bi me neko baš naterao da se izjasnim pre bih rekao da tada to nije bio slučaj. Ne liči mi da su se na Zapadu u to vreme kladili na utakmice neke lige iz neke socijalističke zemlje.
 

Back
Top