Glumac2004
Obećava
- Poruka
- 69
On je najveci svetski pesnik ljubavnih pesama, bar po mom misljenju. Prosle godine sam isao na recitatorsko takmicenje s ovom pesmom! Sta mislite o njemu i o ovoj pesmi ako imate neke njegove pesme slobodno ih postavite! Jer ovo su poslednji stihovi koje za nju pisem... Pablo neruda– Ljubavna pesma
Ove noći mogu napisati najtužnije
Stihove,
Napisati na primer: “Noć je puna zvezda,
Trepere modre zvezde u daljini”.
Noćni vetar kruži nebom I peva.
Ove noći mogu napisati najtužnije stihove.
Voleo sam je, a katkad je I ona mene
Volela.
U noćima, kao ova, držao sam je u svom
Naručju.
Ljubio sam je, koliko puta, pod beskrajnim
Nebom.
Volela me je, katkada sam I ja nju voleo.
Kako da ne ljubim njene velike nepomične
Oči.
Ove noći mogu napisati najtužnije
Ljubavne stihove.
Pomisao da je nema. Osećaj da sam je
Izgubio.
Slušati beskrajnu noć, bez nje još
Beskrajniju.
I stih pada na dušu kao rosa na livadu.
Nije važno što je moja ljubav nije mogla
Zadržati.
Noć je zvezdana I ona nije uz mene.
I to je sve. U daljini neko peva. U daljini.
Moja je duša nespokojna što ju je izgubila.
Kao da je hoće približiti moj pogled je ište.
Moje srce je ište, a ona nije uz mene.
Ista noć odeva belinom ista stabla.
Mi sami, oni od nekada, nismo više isti.
Više je ne volim, zaista, ali kako sam je
Voleo.
Moj glas je tražio vetar da joj dodirne uho.
Drugome. Pripast će drugome. Kao pre
Mojih poljubaca.
Njen glas, njeno sjajno telo, njene
Beskrajne oči.
Više je ne volim, zaista, a možda je ipak
Volim.
Tako je kratka ljubav, a tako pust
Zaborav.
Jer ja sam je u noćima, kao ova, držao u
Svom naručju,
Moja je duša nespokojna što ju je izgubila.
I ako je ovo poslednja bol koju mi ona
Zadaje,
I ovi stihovi poslednji koje za nju pišem.
Ove noći mogu napisati najtužnije
Stihove,
Napisati na primer: “Noć je puna zvezda,
Trepere modre zvezde u daljini”.
Noćni vetar kruži nebom I peva.
Ove noći mogu napisati najtužnije stihove.
Voleo sam je, a katkad je I ona mene
Volela.
U noćima, kao ova, držao sam je u svom
Naručju.
Ljubio sam je, koliko puta, pod beskrajnim
Nebom.
Volela me je, katkada sam I ja nju voleo.
Kako da ne ljubim njene velike nepomične
Oči.
Ove noći mogu napisati najtužnije
Ljubavne stihove.
Pomisao da je nema. Osećaj da sam je
Izgubio.
Slušati beskrajnu noć, bez nje još
Beskrajniju.
I stih pada na dušu kao rosa na livadu.
Nije važno što je moja ljubav nije mogla
Zadržati.
Noć je zvezdana I ona nije uz mene.
I to je sve. U daljini neko peva. U daljini.
Moja je duša nespokojna što ju je izgubila.
Kao da je hoće približiti moj pogled je ište.
Moje srce je ište, a ona nije uz mene.
Ista noć odeva belinom ista stabla.
Mi sami, oni od nekada, nismo više isti.
Više je ne volim, zaista, ali kako sam je
Voleo.
Moj glas je tražio vetar da joj dodirne uho.
Drugome. Pripast će drugome. Kao pre
Mojih poljubaca.
Njen glas, njeno sjajno telo, njene
Beskrajne oči.
Više je ne volim, zaista, a možda je ipak
Volim.
Tako je kratka ljubav, a tako pust
Zaborav.
Jer ja sam je u noćima, kao ova, držao u
Svom naručju,
Moja je duša nespokojna što ju je izgubila.
I ako je ovo poslednja bol koju mi ona
Zadaje,
I ovi stihovi poslednji koje za nju pišem.