Schauma

па шта да радимо на овако интересантној теми:D

Учествујте конструктивно, износите конкретне доказе са научном подлогом, пошто је ово пдф Религија, бави се само научним доказима.
 
Учествујте конструктивно, износите конкретне доказе са научном подлогом, пошто је ово пдф Религија, бави се само научним доказима.

па конструктивно анализирамо постављача теме да би дошли до неких научних доказа
 
Ququ! z:shock:

Daklem, ispada da hrišćanstvo, ili bar pravoslavlje, stoji na vrlo rahitičnim nogama.
Čuda, čini se, nisu toliko važna jer ih je u ... ono doba činila svaka budala, pri čemu su svi izuzev Isusa neminovno bili nadahnuti i ovlašćeni sotonom (jer ako nisu bii sa Njim, ondak su bili protiv Njega :mrgreen: ), a i teško je pomiriti ono Pavlovo zanovetanje da nema vere bez praznog groba. Kad ono... prazan grob je legenda. :eek:

Zapravo u Pavlovom epistolarnom opusu nema pomena praznog groba. Doduse, odsustvo pomena praznog groba in concreto u najstarijim novozavetnim tekstovima i dalje nije konacan dokaz da praznog groba nije bilo i otuda nepostojanje konsenzusa medju ucenjacima o ovom pitanju. Meni je mnogo zanimljivije Jevandjelje po Marku u kome se ova prica prvi put eksplicitno uvodi na mala vrata, ali detalji pisceve pripovesti ostavljaju vise nego opravdanu sumnju u istoricnost praznog groba.

Sveobuhvatna analiza bila bi neprimereno opsirna u ovim okolnostima, ali, Pavla sto se tice, pro et contra argumenti u najkracem idu ovako.

Pavle u I Korincanima 15:4 govori o Isusovoj sahrani, ali se tom prilikom nigde ne spominju Josif iz Arimateje, niti izuzetna cinjenica da je Isusov grob ostao prazan. Argumentum ex silentio aktuelan je uvek kada od nekog autora ocekujemo ne samo da spomene, nego i da naglasi neku relevantnu okolnost posvedocenu u poznijim izvorima, ali on, iznenadjujuce, ne ucini ni jedno, ni drugo. To onda animira sumnju u autenticnost poznijih izvestaja. Moguce je da Pavle nije znao nista o praznom grobu jer praznog groba nije ni bilo. U protivnom, ocekivali bismo neki trag o tako vaznoj i kerigmaticki efektivnoj okolnosti u Pavlovim spisima. Ipak, moramo imati na umu da su istorijski izvori iz ovog perioda sacuvani vise igrom slucaja nego savesnim pohranjivanjem za buduce generacije. Pavle je bio apostol 30 godina, a danas imamo sacuvano svega 7 njegovih autenticnih pisama (obratiti paznju, recimo, na detalj u Kolosanima 4:16 - '...i onu sto je pisana u Laodikiju da i vi procitate.'). Stavise, kod Pavla srecemo neke informacije kojih nema u poznijim jevandjeljima, ali je jos cesci slucaj da u jevandjeljima nailazimo na podatke nepoznate iz Pavlovih poslanica. Pilat, Jerusalim i raspece istom prilikom takodje su precutani. Pavle nas cesto iznenadjuje propustajuci da ukaze na bitne segmente iz tradicije o Isusu, cak i kada bi to direktno koristilo njegovom cilju. Indikativna cinjenica da konkretnog pomena o praznom grobu u Pavlovim sacuvanim poslanicama nema ne sme biti predimenzionirana, ali ne moze biti ni ignorisana.

Pavlova terminologija u I Korincanima 15:3-5 mogla bi, prema nekim konzervativnijim autorima, implicite da ukazuje na postojanje praznog groba. Zasto bi Pavle inace rekao da je Isus ustao ako nije mislio da je do toga zaista doslo? Reprezentativan predstavnik ovog misljenja je Robert Gundry, koji podseca da je Pavle bio farisej i da su fariseji verovali u fizicko vaskrsenje: 'Vaskrsenje podrazumeva 'uspravljanje' (anastasis) kao posledicu ustajanja (egeiro u pasivu). Normalno, mrtva tela su pokopana u lezecem polozaju, tako da u vezi sa pomenom Isusovog pogreba dalje spominjanje njegovog ustajanja mora se odnositi na podizanje nekad lezeceg lesa u stojeci stav zivog tela... Nije bilo potrebe za Pavla ili za tradiciju da pominju prazninu Isusovog groba. Oni nisu pripovedali pricu, oni su popisivali dogadjaje. Bilo je dovoljno spomenuti umiranje, pogreb, ustajanje i pojavljivanje.' (Jesus' resurrection: fact or figment?, str. 118).

Medjutim, ako sledimo logiku Pavlove misli u njegovim autorskim poslanicama, pa cak i u sazetku propovedanja u Delima apostola, ali bez prevremenog citanja Pavlovih reci u kontekstu jevandjeoskog izvestaja o praznom grobu, njegovo razumevanje ne podrazumeva progresiju iz teksta jevandjelja po kojoj je Isus prvi put telesno podignut na zemlji, a tek kasnije vaznet na nebo. Pavlov koncept Isusovog 'ustajanja' ne predvidja nista vise od jednoetapnog procesa - od Isusove smrti do egzaltiranog postmoretm postojanja. Kao sto Pavle objasnjava na drugim mestima, Isus je umro i odmah potom vaznet na nebo sa desne strane bozije (Rimljanima 8:34, Efezanima 1:19-23, 2:6-7, Kolosanima 3:1-4, Filibljanima 2:8-9). Nista u Pavlovim poslanicama ne ukazuje ni na razliku u kvalitetu izmedju Pavlove vizije Isusa na putu za Damask i postmortem Isusovih javljanja Kifi i apostolima.

I Gundryevo iskljucivo tumacenje terminologije u I Korincanima 15 dosta je problematicno. Slicnu interpretaciju Pavlove terminologije u svojim apologetskim domisljanjima koristio je i William Lane Craig (Resurrection of Jesus, str. 89-90), sto Maurice Casey u svom monumentalnom delu Jesus of Nazareth: An Independent Historian’s Account of His Life and Teaching (str. 458-459) komentarise na sledeci nacin:

For example, he tries to use the literal meaning of Paul Greek word egegertai (1 Cor 15.4), which is usually translated into English with past tense, 'was raised', and which is a perfect tense which effectively means that Jesus was raised - a single event 'on the third day' - and that he is still raised, so a present state, not a mere past event. Craig argues that, like the other major New Testament word for raising from the dead (anistanai), egeirein means 'awaken' from sleep... All this involves taking language very literally at a time when beliefs were not sufficiently fixed for us to do so. Like Jesus' own Aramaic qum, these words could be used analogically to the degree that any author found fruitful to describe an incomprehensible act of God. Craig's arguments illustrate the extent to which he thinks logically only within his ideological convictions, and their function is to remove one of the most important pieces of evidence in the primary sources: neither the earliest kerygmatic formulation, nor Paul himself, mentions the empty tomb.
 
Poslednja izmena:

Back
Top