Ako i kada imaš šta reći onda to piši a drugi će "slušati" (čitati). Imaj na umu da ne pišeš zbog onih koji su došli da pametuju već zbog onih koji su došli zato što traže nešto što im treba.
Ako nemaš šta reći onda nemoj pametovati jer to nikoga neće interesovati. Osete se komentari drugih kada pišu zato što imaju šta reći i kada pišu da bi drugima pokazali svoju "pamet."
Ako nemaš šta reći onda čitaj ono što ti je zanimljivo.
Imaj strpljenja dovoljno da na provokacije ne odgovaraš istim jezikom.
Pominjanje raznih figura iz nauke, religije, psihologije, filozofije pre kaže kako malo razumemo i znamo o životu nego li da bilo šta stvarno znamo. Pokazivati na takav način intelektualno znanje je isto što i okititi se zlatnim nakitom, lancima ... Sve to nismo mi i nije naša vrednost.
Nikada direktno ili indirektno ne stavljati sebe iznad drugih. Uvažavaj svakog i ništa ne uzimaj lično. Čak i kada te neko napada ne čini on to tebe radi već čini zbog svojih slabosti ili negativnosti koje ga razdiru i kojima robuje.
Onaj ko stvarno bolje zna i razume nego što sama razumeš neće te nikada vredjati... Nikada ne koristi vulgarizam, psovke...
Kada govoriš nešto valjano i poučno govori ga sa lepim osećanjima. Drugi će to primetiti.
Ne treba zaboraviti da na forumu nismo ni doktori ni lekari ni inženjeri ni radnici ni skitnice. Tu smo drugari.
Posle izvesnog vremena, čak i ako ne pročitamo nešto što će nas prosvetliti, otkrićemo da smo mnogo naučili. O čemu? Upravo o samim ljudima, o načinu funkcionisanja svesti čoveka, njegove sujete, ega, Nije bez razloga Sokrat svojim učenicima davao u zadatak da prvih pet godina samo slušaju a da ni reč ne progovore ni sa kim i ni na kom mestu.
Umeće slušanja je veoma važna stvar kada imamo šta čuti ali i kada imamo šta da kažemo. Slušanje će nam pomoći da osetimo šta je potrebno onoj drugoj osobi (forumašima) da bismo im o tome govorili.
Ipak, ne očekivati previše od foruma. Bolje rečeno ne očekivati ništa.