Desilo mi se da se gotovo zaljubim u jarca koji je najcudniji znak ´za mene...ne razumemo se nikako a gledam ga i ne trepcem...nedavno smo se "pobili" da lepo ste procitali...toliko me je razbesneo da sam nasrnula na njega...normalno da me je samo svojom sakom pritisnuo uza zid i da sam se koprcala ko pile...zarezao je i rekao da se ne salim ostacu bez svojih lepih porcelanskih zuba...a ja umreh definitivno sto mí se cini da je njegov pisaci sto nesto sto mu je mnogo mnogo vaznije...kako samo zaljubljeno gleda u sve te svoje fascikle papire i formulare u svoj auto u sve sto ima veze sa parama...zena je njemu nuzno zlo...ajd zna li neko kako da mu skrenem paznju...ili kako da odem a da on shvati sta je izgubio...