SAMOHRANE MAJKE

Fantina:
Zašto ste se ućutali?
Zar "samohrana majka" nije porodica?
Zar "samohrana majka" nije dom?
Jesam li promašila temu?
Davi vas ta tema, imate dosta svojih porodičnih i drugih briga, ko će još da filozofira o kategoriji "samohrana majka"?
Pa, u pravu ste... ima toliko domova prepunih dece bez roditeljskog staranja... ima toliko pasa lutalica... ima toliko beskućnika po kanalizacijama... ima toliko alkoholičara po ćočkovima... ko će još o tome da misli, nek' se snalazi svako kako zna i ume, a priroda čini svoju selekciju, iako je Darvin tu i tamo osporen...


meni ovo super tema! Lično, samohrane majke su zmajevi! Moja majka je mene odgajila sama, i ne da mi ništa ne fali, nego sam u dalleeeeekoj prednosti u odnosu na, recimo, decu iz loših brakova. Pri tom sam imal asvog oca, pravog, i čest kontakt sa njim (nekad i prečest, nekad i mučan, bio je težak čovek, zato je mama i bila samohrana).
GLASALA BIH, na SVIM izborima, ZA ZMAJEVE! 8)
btw. i ja bih tako, ali sam našla diivnog, hmmm...dečka, ljubavnika, verenika, whatever. Ali, ko zna?
 
Emily_Bg:
Ja sam samohrana majka,imam cerku,i dobro je sto smo same.Njenog taticu nisam videla dobre tri godine i mislim kad bi mi se pojavio na vratima da bih ga prebila,tako da bolje za njega da ne dolazi!Ako nije dosao onda kad je trebalo,nemora ni sada!U svakom slucaju dobro funkcionisem sa svojim detetom,i mislim da ta fraza samohrane majke,treba da se prevazidje,jer nama jeste tesko,ali za ime boga vecina zena i pored muza koji po ceo dan bleji u tv,i tu je samo kad treba da se dere na secu su samohrane,jer kako god okrenes zena odgaja decu,zena ih vaspitava,a muskarac,u nekim slucajevima pripomogne......tako da mozemo mi same.


E zbog ovoga nije dobro biti samohrani roditelj....
 
littlefoot:

U vezi ps-a, mislim da su svi manje ili vise izabrali da budu samohrani. Da im ta opcija nije bila u glavi mozda bi malo bolje izabrali partnera tj roditelja za svoje dete.
Nije mene niko tukao po usima da ostanem trudna.
:D

E, litllefoot, definitivno nisi u pravu u tome što na osnovu isključivo sopstvenog iskustva generalizuješ pojave.
Eto, meni uopšte nije bila "ta opcija" u glavi; i nisam mogla da izaberem boljeg partnera za oca našeg deteta, niti se kajem; niti sam ostala trudna zato što me je neko tukao po ušima ili po bilo čemu, naprotiv; niti sam ikoga imala potrebu da izbacujem napolje, niti sam išta trpela.
Eto, neki otac pogine, neki se razboli... ima tu puno neminovnosti koje baš i nisu naš izbor, nego na koje moram da pristanemo jer izbora nema.
Tebi svaka čast, verujem da si super mama, veruj i ti da sam ja super mama, jer jesmo. I baš zato mislim da jesmo posebna kategorija na koju, nažalost, država uopšte ne obraća pažnju pa nas i tretira kao invalide umesto kao zmajeve.
Zašto ti stalno tumačiš moje postove kao kukanje? To nije kukanje, to je više neko samoisiticanje - jer, jedno je ako se mi junačimo jedni pred drugima, a drugo je ako se junačimo pred celom populacijom - jer imamo i te kakvih razloga za to.
I zašto bih ja izigravala da sam kao svi drugi, ako ulažem dvostruko više energije u svoje roditeljstvo od porodica u kojima se to deli na dvoje, a nekada i na više, i zašto ne bih tražila da se to ceni drugačije i bolje?
Zašto bi majka sa dvoje dece bila na ulici, odbijena od centra za socijalni rad? Zar misliš da je njoj dobro samoj?
Hoću da ti kažem: ako je tebi dobro, ima i onih kojima baš i nije, ako ti imaš vodu u kući, ima i onih koji je nemaju, ako tebi ima ko da uskoči i pomogne, ima i onih kojima nema ko.
Sva sreća da sam saznala za neko udruženje samohranih majki, pa više neću da davim sa tim akcijaškim parolama, nadam se da si shvatila šta hoću da ti kažem: tebi svaka čast, ali postoje i stvarnosti drugačije od tvoje, pa budi malo tolerantnija na različitosti.
 
Ja sam tolerantna do iznemoglosti, ali mi jednostavno bode oči ono što je svuda u svetu krajnje normalno samo je kod nas nenormalno. Ali, takav smo narod, valjda.
Ako ja imam pozitivan stav ne znači da je meni sve med i mleko. Život nije idealan i što pre uzmeš stvari u svoje ruke ne očekujući od nekog pomoć krenuće nabolje.
Isto ti dođe samohrana mama kako god okreneš, bilo ona ostavljena ili udovica ili kako god... Jeste ružno reći ali najbolje još i prolaze udovice, jer dobijaju ipak muževu penziju.
Do sada sam imala samo prednosti što sam samohrana majka. U koju god ustanovu da odem imam prednost. Možda druge mame nemaju, a možda ne mogu ni da se izbore za to.
Ne mislim ja da ti stalno kukaš, samo meni nije lepo kad pročitam koliko nekom roditeljstvo može da bude opterećenje.
Moje dete je moj lek i igra i maženje sa njom me lišava i najtežih tegoba.
 
btw- nemam potrebu da se junačim. Nemam potrebu da neko misli da sam zmajica. Ipak je meni samoj mnogo lakse nego da živim kao 90% udatih žena kod nas.
Smatram se normalnom ženom kao i sve druge, jer je nama priroda dodelila da budemo stub porodice.
A ako ćemo da pričamo o lošim sudbinama onda da napomenem da ima porodica koji su na ulici, ima ljudi kojima deca poginu, ima svašta...
Na kraju krajeva zašto postoji potreba da se neko poredi???

I nije to loše što imamo suprotne stavove, možemo mnogo da naučimo jedna od druge.
 
littlefoot:
Na kraju krajeva zašto postoji potreba da se neko poredi???

I nije to loše što imamo suprotne stavove, možemo mnogo da naučimo jedna od druge.

Moram da se nasmešim.
Potreba za poređenjem proističe iz jednostavne činjenice da smo svi različiti. Već i sama si spomenula da to nije loše, da oni koji su različiti mogu mnogo da nauče jedni od drugih. Ja bih pitala otkud onda potreba za izjednačavanjem (baba i žaba)?

Naravno da nije roditeljstvo optrećenje, Litllefoot, opterećenje su (meni konkretno) nepovoljne okolnosti koje su me zadesile, a koje su me smestile u jednu poziciju u kojoj ne mogu da budem opuštena onako kako sam inače. Zašto te iritira nečije PRIZNAVANJE toga da živi loše i da želi bolje? Pa to teženje ka boljem pokreće svet. Ja u ambicioznosti ne vidim ništa loše, naročito kada je reč o kvalitetu razvoja i standardu života sopstvenog deteta, i bilo kog deteta.
 
Imam neku potrebu samo da kazem. Da se divim svim roditeljima koji sami podizu dete, a pogotovo onima koji to rade bas sami (bez baka, deka...). I nije isto kada pritom nemas dovoljno para, a stize Nova godina, rodjendani. I nije isto kada nema nekog da uskoci finansijsi ili kao pomoc bar 2 sata, kada si stalno u pogonu. I kada se dete razboli, a ti pozoves privatno lekara i bris/krv uradis kuci za pola sata. I mislim da jesu razliciti od onih koji imaju "kompletne porodice", a i da su mnogo razliciti i medjusobno. I mislim da brinu za dvoje i rade za dvoje i igraju se za dvoje, a da teske stvari dele samo na jednog.
I hrabri su i ...
Zvucim pateticno, ali ...
 
Petka:
Zvucim pateticno, ali ...

Ne zvučiš patetično, to je opaska sasvim u skladu sa realnošću.
Posebno je bezveze to što, pored problemskih situacija vezanih za fizički napor i finansijsko natezanje, postoje i one druge, situacije oduševljenja koje ne možeš u datom trenutku da podeliš sa nekim ko je stvoritelj isto koliko i ti.
 
Mislim da sam vec rekla, al ponovicu se, zivot nije idealan! Mozda se zato treba radovati malim stvarima!?
Imala sam srece u zivotu, priznajem. Pocela sam da radim sa svojih 19 godina i bila mozda i preterano ozbiljna. Da, ja i moje dete imamo svoj sopstveni krov nad glavom, ali samo ja znam kako sam dosla do toga i koliko mi jos treba da taj krov bude potpuno nas. Vodu sam uvela sama, a i struju;)
Vidis, ja sam mama koja se porodila na carski rez, od prvog dana ostavljena sama. Izgubih mleko nakon nepunih mesec dana, jer nisam bila fizicki u stanju da odem i kupim sebi sve sto mi je potrebno. I ja nemam mamu i tatu da mi cuvaju dete, radim kao trafika, danju na poslu, nocu kucam radove, pripreme za stampu, ma sve cega se domognem. I na kraju sama zaradim. Jel treba da se stidim toga samo zato sto neko ne ume da se snadje?
Samo zelim da kazem da svaka samohrana majka moze da stvori svome detetu idealne uslove, samo treba da krene u akciju. Postoje i krediti, jesu uslovi katastroflani, ali pomazu.
I onda mi se prevrne stomak kad mi neko kaze da ne moze, da je ova zemlja sranje, da je situacija porazavajuca, pa drage moje same-mame ja ne zivim na marsu nego u Srbiji, bas kao i vi...
 
btw- ambiciozna osoba nije neko ko kaze bas je lose hocu bolje, bas je ruzno hocu lepse, bas je tesko hocu lakse. Nego onaj ko kaze bas je lepo hocu lepse, bas je dobro hocu bolje....
Uvek moze biti gore, zato se raduj sto je tako kako jeste.
Rekao je Dale Carnegie (cuveni engl. psiholog): pomiri se sa najgorim onda ti se i ono malo bolje od najgoreg ucini kao neizreciva sreca.

U svakom slucaju mnogo srece svim samim-mamama!!!
 
Hvala, Litllefoot, u pravu si, mada mi je te filozofije "pomiri se sa najgorim ima još goreg" zaista dosta ("malkice" sam starija od tebe pa sam drugačije složila mozaik).
U svakom slučaju, neka su nam deca živa, zdrava i vesela!
 
zasto?:
neeemateeee vi veze sa zivotom!!! zivite u srbiji - pa `de ste bre cule za samohranu majku?!
to se narodski kaze - raspustenica (naglasak na i) :P
pozdrav svim gore navedenim!

Свашта!Па не мора да значи да је свака самохрана мајка распуштеница! Као што ни свака распуштеница није самохрана мајка! То нису синоними! :!:
Какве везе има мајчинство са брачним статусом?!
 

Back
Top