Zavisi... lider sam u pojedinim situacijama, kada treba nešto govoriti u ime grupe, istupiti ispred neke grupe i prezentovati nešto, ili recimo ukoliko postoji podela na više grupa od kojih svaka ima po jednog predstavnika, ja sam gotovo uvek bio predstavnik jedne... e, sad... koje su to sfere? Recimo da okej stojim sa politikom, kada se razgovara o temama vezanim za politiku, filozofiju, književnost itd, jako se ističem ukoliko to poželim, naravno... medjutim, kod mene to ide ovako: ukoliko objektivno sagledam situaciju i procenim da u odredjenoj grupi postoji neko ko odredjenu temu može prezentovati na način bolji od mog, a to je opet neko ko ima više iskustva, znanja, mudrosti pa i godina, spreman sam da mu prepustim mesto "lidera" u tom slučaju, i da naučim ponešto. Medjutim, ukoliko (što se do sada dešavalo, već sam napomenuo) mene pripadnici te grupe odaberu za predstavnika, preuzimam poziciju. Ili ukoliko sam procenim da niko nema jači kapacitet da predvodi u tom trenutku, sam se namećem (naravno, ne busanjem u grudi i toliko očigledno, već svojim postupanjem i zalaganjem vučem sve u tom pravcu).
Mislim da se lider i radja i postaje, nema tu nekih pravila. Recimo, kada sam čitao biografiju Mahatme Gandija, tokom njegovog srednjoškolskog života, pa i kasnije, niko nije mogao ni da pretpostavi šta će postati... ili recimo Hitler... Vinston Čerčil... i mnogi drugi...
Jednostavno, lider je neko ko ume da probudi viziju u haosu, ko ima izražen takmičarski i svaki drugi duh, ali i onaj ko svojim šarmom, inteligencijom i elokvencijom ume da pridobije protivnike.
U jednoj grupi, nije lider onaj čovek koji najviše zna o nekoj oblasti, već onaj koji možda zna i manje, ali to što zna na vrlo ubedljiv, zanimljiv i šarmantan način uspeva da prezentuje. To je suština.