Predlog za poslovne

BLAJBI

Zaslužan član
Poruka
103.720
Nauka tvrdi da ima jedan signifikantan broj ljudi koji ozive nakon sto budu sahranjeni.

U Srbiji postoji zakon da mrtvac mora da "odlezi" najmanje 24 sata nakon smrti pre nego sto bude sahranjen, bas iz tih razloga.

Ali, nakada neko ozivi i POSLE tih 24 sata. O tome ima bezbroj dokaza.

Ustvari, mnogo puta covek i ne umre, nego samo obamre, a lekari potpisuju umrlice obicno ofrlje, bez da detaljno pregledaju pacijenta. Najcesce se ta obamrlost desava kod srcanih oboljenja takozvanih fibrilacija kada srce moze da smanji ritam na minimum vise sati, a onda odjednom proradi normalno..

Zato bih ja predlozio da se u svaki mrtvacki sanduk ugradi jedan mali alarm koji ce moci da se ukljuci ako eventualno sahranjeni dodje sebi.
 
Ne mogu zamisliti grozniju smrt nego bit živ sahranjen. Edgar Alan Po je pokušao da sistematizuje slojeve tog arhaičnog straha, i samo je donekle uspeo. Doduše, moj sud nije kompetentan, jer nikad nisam bio živ sahranjen, ali bogme nije ni Edgar.

Slažem se da kontrole trebaju da budu rigoroznije, makar i alarme u sanduk ugrađivali.
 
Interesantno... :think:
I na šta bi reagovao taj alarm? Na pokret - nije baš idealno rešenje, šta ako diše, a još je u nesvesti? Na smanjenje koncentracije vazduha, ili povećanje koncentracije ugljendioksida? Opet nije idealno, kasno bi se oglasio. Jedino ako bi se izmislilo nešto tipa EKG ili EEG, ali to se ne može ugraditi u sanduk, moralo bi na pokojnika. I moralo bi da radi na baterije.
Onda, gde bi bio drugi deo tog alarma, gde bi se taj eventualni alarm oglasio? Kod rodbine pokojnika, koja može biti kilometrima daleko, ili u zdravstvenoj ustanovi - hej, pa oni se ne odazivaju ni kada zove pacijent iz susedne sobe :evil: U pogrebnom preduzeću?
Ko bi plaćao dežurnu ekipu, da, eventualno, reaguje munjevito i spasi "povratnika" na vreme?
I koliko bi bilo onih koji bi opravdanost tog alarma zaista razumeli i pristali da, pored svih izdataka za sahranu, plate i to?
Humano, možda zaista i potrebno, ali... nažalost, teško ostvarljivo :confused:
 
Nauka tvrdi da ima jedan signifikantan broj ljudi koji ozive nakon sto budu sahranjeni.

U Srbiji postoji zakon da mrtvac mora da "odlezi" najmanje 24 sata nakon smrti pre nego sto bude sahranjen, bas iz tih razloga.

Ali, nakada neko ozivi i POSLE tih 24 sata. O tome ima bezbroj dokaza.

Ustvari, mnogo puta covek i ne umre, nego samo obamre, a lekari potpisuju umrlice obicno ofrlje, bez da detaljno pregledaju pacijenta. Najcesce se ta obamrlost desava kod srcanih oboljenja takozvanih fibrilacija kada srce moze da smanji ritam na minimum vise sati, a onda odjednom proradi normalno..

Zato bih ja predlozio da se u svaki mrtvacki sanduk ugradi jedan mali alarm koji ce moci da se ukljuci ako eventualno sahranjeni dodje sebi.
To je imao Edgar Alan Po:cool:
 
Pre otprilike 30 godina u nekom selu u Srbiji se dogodio istinit slucaj o kome su sve novine pisale, pa mi je ostao u secanju...

Sahranjen je neki covek i bas u momentu kada su se ljudi poceli razilaziti sa sahrane zaculi su se krici i dozivanje u pomoc iz groba...

Rodbina je odmah htela da otkopava grob, ali se grobar usprotivio jer to po Zakonu nije dozvoljeno..

Rodbina nije htela da slusa, a grobar je pozvao lokalnu policiju.

Policajci su zakljucili da nema otkopavanja dok se ne dobije dozvola sanitarne inspekcije.

Nesretnik je celu noc vristao i zvao u pomoc...

Ujutro, sve do podneva trajalo je vadjenje svih potrebnih dozvola i potvrda...

Sahranjeni se sve tise cuo...

Kada su konacno po podne oko 4 sata imali sve dozvole i otkopali grob, covek je bio ZAPRAVO mrtav..

Ugusio se... :eek:
 
Nije to nikakva legenda to se ZAISTA dogodilo!

Samo, pre je bio red pa se znalo sta se sme a sta ne, nije vladala demokratija.
Covece ala ti otvaras teme.
Znas indijanci (neznam tacno koji) su imali dobar nacin za utvrdjivanje da li je neko mrtav ili ne.
Ostavljali su mrtve da leze na postoljima 3 dana.
Kada zivotinje (lesinari) pocnu da se skupljaju oni su ih konacno sahranjivali.:)
Dobar fazon zar ne?
 
Covece ala ti otvaras teme.
Znas indijanci (neznam tacno koji) su imali dobar nacin za utvrdjivanje da li je neko mrtav ili ne.
Ostavljali su mrtve da leze na postoljima 3 dana.
Kada zivotinje (lesinari) pocnu da se skupljaju oni su ih konacno sahranjivali.:)
Dobar fazon zar ne?

Indijanci u vecini slucajeva i nisu sahranjivali svoje mrtve vec su ih ostavljali na platfirmama odignutim od zemlje da ih pojedu lesinari.

Imali su istancan osecaj da u prirodi nista ne sme da propadne.
 
Kremacija ne!!!! Vernik sam, i želim da mi pop očita opelo na sahrani.

A, da se bojim od buđenja u grobu, bojim se, i to jako. :sad2:
Zato ću još za života sagraditi nadzemnu porodičnu grobnicu, po uzoru na one iz 19. veka, a to samo iz jednog razloga... pod zemljom mobilni telefon nema signal. :mrgreen:

Dakle, rekao sam ženi, a reći ću i deci kad odrastu, za slučaj da nadživim ženu :mrgreen:, da na kovčegu poklopac ne sme biti pričvršćen onim šarafima, tako da mogu izaći, u jedan džep da mi stave napunjen mobilni, a u drugi pare (ne za Harona :)), jer pare nikada nisu na odmet. Ko zna gde mogu zatrebati.

Inače, mobilnim se ne bih javio porodici, da ne bi neko od njih od uzbuđenja zauzeo moje mesto u grobnici, nego bih pozvao policiju, a onda bi tražio da policija obavesti nekog mog prijatelja, a tek onda on, polako i pažljivo da saopšti mojoj porodici da nisam mrtav.
No, nadam se da do toga neće doći. Kad umrem da sam mrtav skroz na skroz.

Nekada su u Americi iznad groba kačili malo zvono, kanapom vezano, a drugi kraj kanapa je išao u kovčeg. Tako bi onaj ko se probudi u kovčegu mogao da povlačeći taj kanap, zvonom signalizira da je živ.
Tu i tamo je bilo slučajeva da je to zvono spasilo neke "pokojnike".
 
Poslednja izmena:

Back
Top