Arkania
Poznat
- Poruka
- 9.069
Čini se da pored hiljada raznoraznih podjela kojima smo kao ljudska bića izloženi na ovoj planeti, u suštini, postoje samo dvije vrste ljudi.
Ljudi sa dušom (poznati i kao: «sin čovječji» ili adamični ljudi), i ljudi – bez duše (organski portali, pre-adamični ljudi ili antropoidi)
Da bi se objasnio pojam - “sin božji,” pre-adamični čovjek ili organski portal, potrebno je proučiti pojam psihopatije, s obzirom, da je jedan psihopata “karikatura” jednog organskog portala. (Znamo da karikatura samo naglašava određene karakterne crte orginala.)
Psihopatija je samo jedan primjer kako mentalni sklop antropoida može izgledati u svojoj krajnosti. Međutim, da bi se razumjeo antropoid, moraćemo zaviriti u mentalni profil klasičnog psihopate. Mnogi ljudi pod pojmom psihopate automatski zamisle nekog napasnika ili serijskog ubicu, dok u stvarnosti većina psihopata rijetko kad dolazi u sukob sa zakonom, čak bi se moglo reći da ih mnogi od njih i pišu. Jedna od zajedničkih crta im je – opsesija za nametanjem svojih stavova/mišljenja/iluzija drugima, kako bi ih kontrolisali. Istovremeno i – zauzimanje neprijateljskog stava prema svim onima koji se ne slažu s njima.
Odavde slijedi izvod iz orginalnog teksta pod orginalnim naslovom:
Organic Portals, the Other Race, koji je prenesen sa: www.cassiopaea.org
Kod istraživanja psihopatije, od velike pomoći mogla bi da bude knjiga The Mask of Sanity , od H. Cleckley. Postoji jedan tip psihopata koje slobodno možemo nazvati “skriveni psihopati”. Tu se radi o ‘uspješnim’ psihopatama, tj. o onima koji nikada ne bivaju otkriveni. Oni operišu nevidljivo u našem društvu. Oni izgledaju isto kao i ‘mi’, obavljajući svoje dnevne zadatke, međutim, pri svemu tome, kod njih ‘nešto fali’. Cleckley to opisuje ovako:
Posmatrač je tu suočen sa jednom ubjedljivom maskom trezvenosti. Sve vanjske crte te maske su veoma čvrste; ona se ne može pomjeriti, skinuti ili penetrirati uz pomoć pitanja usmjerenih prema dubljim nivoima ličnosti.
Isljednik se kod njih nikada ne može susresti sa haosom, kao što je onaj kojeg obično nalazimo ispod “fasade,” kod paranoidnih šizofreničara.
Njihovi procesi razmišljanja zadržavaju sve normalne aspekte, kod psihijatrijske istrage, kao i kod tehničkih testova koji su specijalno dizajnirani da izbace na vidjelo sve skrivene simptome nekog psihičkog poremećaja.
Kod samog pregleda postaje jasno da tu nemamo posla sa nekom jednostavnom dvo-dimenzionalnom maskom, nego s nečim što odaje čvrstu i stabilnu sliku jedne trezvene i racionalne ličnosti.
To bi možda mogao biti primjer onoga sto je Trélat mislio da izrazi pojmom, la folie lucide.
Nadalje, ta struktura ličnosti funkcioniše u svim teoretskim situacijama na način koji je skoro identičan jednom normalnom trezvenom funkcionisanju.
Njihovi logički procesi razmišljanja mogu izgledati kao jedna perfektna operacija, bez obzira kako da su te osobe stimulisane ili tretirane pod eksperimentalnim uslovima.
Nadalje, promatrač kod njih nalazi sve one verbalne i facijalne izraze, boju glasa, kao i druge znakove, za koje znamo da odražavaju emocije čovjeka i njegove reakcije u normalnom životu, iste kako kod nas samih tj. onakve kakve bi mi očekivali da vidimo kod drugih ljudi.
Prilikom verbalnog ispitivanja jednog psihopate, sva njegova prosuđivanja, kao i emocionalne reakcije, čine se trezvenim i odgovarajućim.
Samo uz pomoć jednog dugotrajnog i kompleksnog procesa ispitivanja i prosuđivanja, koji je baziran na skupljanju višestrukih sitnih impresija, možemo se uvjeriti da uprkos svim tim čvrstim, racionalnim procesima, svim normalnim emocionalnim afirmacijama, i njihovoj konzistentnoj aplikaciji u svim pravcima, mi u svakom slučaju nemamo posla sa kompletnim čovjekom, nego s nečim što nam sugeriše na jednu fino konstruisanu refleksnu mašinu, koja je u stanju da perfektno oponaša ljudsku ličnost.
Taj psihički apart, koji radi veoma glatko i konzistentno, reproducira ne samo primjere dobrog ljudskog rezonovanja nego takođe i odgovarajuće simulacije normalnih ljudskih emocija, kao odgovor na sve one raznovrsne stimulanse koje donosi život.
Ljudi sa dušom (poznati i kao: «sin čovječji» ili adamični ljudi), i ljudi – bez duše (organski portali, pre-adamični ljudi ili antropoidi)
Da bi se objasnio pojam - “sin božji,” pre-adamični čovjek ili organski portal, potrebno je proučiti pojam psihopatije, s obzirom, da je jedan psihopata “karikatura” jednog organskog portala. (Znamo da karikatura samo naglašava određene karakterne crte orginala.)
Psihopatija je samo jedan primjer kako mentalni sklop antropoida može izgledati u svojoj krajnosti. Međutim, da bi se razumjeo antropoid, moraćemo zaviriti u mentalni profil klasičnog psihopate. Mnogi ljudi pod pojmom psihopate automatski zamisle nekog napasnika ili serijskog ubicu, dok u stvarnosti većina psihopata rijetko kad dolazi u sukob sa zakonom, čak bi se moglo reći da ih mnogi od njih i pišu. Jedna od zajedničkih crta im je – opsesija za nametanjem svojih stavova/mišljenja/iluzija drugima, kako bi ih kontrolisali. Istovremeno i – zauzimanje neprijateljskog stava prema svim onima koji se ne slažu s njima.
Odavde slijedi izvod iz orginalnog teksta pod orginalnim naslovom:
Organic Portals, the Other Race, koji je prenesen sa: www.cassiopaea.org
Kod istraživanja psihopatije, od velike pomoći mogla bi da bude knjiga The Mask of Sanity , od H. Cleckley. Postoji jedan tip psihopata koje slobodno možemo nazvati “skriveni psihopati”. Tu se radi o ‘uspješnim’ psihopatama, tj. o onima koji nikada ne bivaju otkriveni. Oni operišu nevidljivo u našem društvu. Oni izgledaju isto kao i ‘mi’, obavljajući svoje dnevne zadatke, međutim, pri svemu tome, kod njih ‘nešto fali’. Cleckley to opisuje ovako:
Posmatrač je tu suočen sa jednom ubjedljivom maskom trezvenosti. Sve vanjske crte te maske su veoma čvrste; ona se ne može pomjeriti, skinuti ili penetrirati uz pomoć pitanja usmjerenih prema dubljim nivoima ličnosti.
Isljednik se kod njih nikada ne može susresti sa haosom, kao što je onaj kojeg obično nalazimo ispod “fasade,” kod paranoidnih šizofreničara.
Njihovi procesi razmišljanja zadržavaju sve normalne aspekte, kod psihijatrijske istrage, kao i kod tehničkih testova koji su specijalno dizajnirani da izbace na vidjelo sve skrivene simptome nekog psihičkog poremećaja.
Kod samog pregleda postaje jasno da tu nemamo posla sa nekom jednostavnom dvo-dimenzionalnom maskom, nego s nečim što odaje čvrstu i stabilnu sliku jedne trezvene i racionalne ličnosti.
To bi možda mogao biti primjer onoga sto je Trélat mislio da izrazi pojmom, la folie lucide.
Nadalje, ta struktura ličnosti funkcioniše u svim teoretskim situacijama na način koji je skoro identičan jednom normalnom trezvenom funkcionisanju.
Njihovi logički procesi razmišljanja mogu izgledati kao jedna perfektna operacija, bez obzira kako da su te osobe stimulisane ili tretirane pod eksperimentalnim uslovima.
Nadalje, promatrač kod njih nalazi sve one verbalne i facijalne izraze, boju glasa, kao i druge znakove, za koje znamo da odražavaju emocije čovjeka i njegove reakcije u normalnom životu, iste kako kod nas samih tj. onakve kakve bi mi očekivali da vidimo kod drugih ljudi.
Prilikom verbalnog ispitivanja jednog psihopate, sva njegova prosuđivanja, kao i emocionalne reakcije, čine se trezvenim i odgovarajućim.
Samo uz pomoć jednog dugotrajnog i kompleksnog procesa ispitivanja i prosuđivanja, koji je baziran na skupljanju višestrukih sitnih impresija, možemo se uvjeriti da uprkos svim tim čvrstim, racionalnim procesima, svim normalnim emocionalnim afirmacijama, i njihovoj konzistentnoj aplikaciji u svim pravcima, mi u svakom slučaju nemamo posla sa kompletnim čovjekom, nego s nečim što nam sugeriše na jednu fino konstruisanu refleksnu mašinu, koja je u stanju da perfektno oponaša ljudsku ličnost.
Taj psihički apart, koji radi veoma glatko i konzistentno, reproducira ne samo primjere dobrog ljudskog rezonovanja nego takođe i odgovarajuće simulacije normalnih ljudskih emocija, kao odgovor na sve one raznovrsne stimulanse koje donosi život.