Ah, te zivotinje....

BLAJBI

BLAJBI

Zaslužan član
Poruka
103.720
Kad se priča o životinjama i njihovom "razmišljanju", uvek se uplete teorija evolucije i životinje (kao i njihovo razmišljanje) "spadnu" na niži dio lestvice nego na kome smo mi.
Zivotinje navodno nemaju razum vec samo instikte...
Da li je to bas tako ili mi ljudi takvim teorijama olaksavamo nasu savest?

No idemo od nekih poznatih činjenica:

1. psi sanjaju, nepobitno je utvrdjeno

San zaheva mentalnu aktivnost koja uključuje i maštu...
Maštanje opet zaheva mentalnu aktivnost razmišljanja i mogućnost kombinovanja i vizualizaciju situacije.

To su već vrlo komplikovane mentalne stvari (za životinje), a ipak ih one poseduju? :think:

2. Losos se radja u nekim potocicima, duboko na severu Kanade, zatim se spusta hijadama kilometara u okean, tamo zivi godinama sve dok ne postigne polnu zrelost i tada nepogresivo nadje put do onog istog potocica u kome je rodjen, da ostavi ikru i umre tamo...!

Kako to da neko zna tako nešto čim se rodi i da je uvek u pravu?

Kako to da taj losos oseća da je bas TO TAJ potocic gde je on rodjen pre desetak godina? Da li on to pamti?

Kako uopste zna da treba da ide u neki potok?

Da li je to neki vec isprogramirani robot ili svoje znanje dobija iz nekakvog izvora...

Ili mu neko sapce sta treba da radi?:think:
 
Kako to da se majmun počeše tamo gde ga svrbi?

Ili, kako to kad keru ili ptici ili mački pružite ruku, a ista živuljka se zainteresuje, pa mic po mic se približava?

Hiljadu zašto, a samo jedan odgovor. INSTINKT.

Instinkt je skup unapred definisanih radnji koje služe za očuvanje vrste, a nastao iz kolektivnog iskustva vrste. (definicija ovako, na prvu loptu)
 
Sal, šta misliš, postoji li i instikt za umiranje?

Meni je pokojni ćale pričao, kad je jednom klao piliće, da je malo krvi sa nekog zaklanog pileta koje je ostavljeno na stolu, iskapalo po nekom drugom piletu (ili kokošci, ne sećam se) koje se motalo tu okolo stola. Kako je toj drugoj koki pala krv na glavu, ona je pala kao sveća, a zatim je skakala sumanuto, bukvalno kao da joj je odsečena glava.
Ćale ju je uhvatio, oprao joj glavu pod česmom, i ova je nastavila da kljuca po dvorištu, kao da ništa nije bilo.
 
Pa naravno, mislim, to se i kod ljudi javlja, kad "osete" da im se bliži kraj (kako kome, u stvari)...

A to što ti pričaš, je tipičan primer koji se i na ljude da primeniti.
Zamisli sebe da osetiš tuđu krv na sebi, i to na tako nasilan način zadobivenu... mislim da bi i ti skakao okolo kao bez glave.
 
Ako se dobro sećam, davno sam učio mikrobiologiju, postoji nešto što se zove "apoptoza" ili u slobodnom prevodu programirana ćelijska smrt. To znači da svaka ćelija ima mehanizam kojim može aktivirati sopstvenu smrt.
 
Jeste li čuli za "ritual smrti" kod slonova?
http://en.wikipedia.org/wiki/Elephant_intelligence
Elephants are the only other species upon Earth other than humans and Neanderthals[21] known to have any recognizable ritual around death. They show a keen interest in the bones of their own kind (even unrelated elephants that have died long ago). They are often seen gently investigating the bones with their trunks and feet, and remaining very quiet. Sometimes elephants that are completely unrelated to the deceased will still visit their graves.[6] When an elephant is hurt, other elephants (also even if they are unrelated) will aid them.[10]

Martin Meredith recalls an occurrence in her book about a typical elephant death ritual that was witnessed by Anthony Martin-Hall, a South African biologist who had studied elephants in Addo, South Africa for over 8 years. The entire family of a dead matriarch, including her young calf were all gently touching her body with their trunks and tried to lift her. The elephant herd were all rumbling loudly. The calf was observed to be weeping and made sounds that sounded like a scream but then the entire herd fell incredibly silent. They then began to throw leaves and dirt over the body and broke off tree branches to cover her. They spent the next 2 days quietly standing over her body. They sometimes had to leave to get water or food, but they would always return.[22] Occurrences of elephants behaving this way around human beings are common through Africa. On many occasions, they have buried dead or sleeping humans or aided them when they were hurt.[10] Meredith also recalls an event told to her by George Adamson, a Kenyan Game Warden regarding an old Turkana woman who fell asleep under a tree after losing her way home. When she woke up, there was an elephant standing over her, gently touching her. She kept very still because she was very frightened. As other elephants arrived, they began to scream loudly and buried her under branches. She was found the next morning by the local herdsmen, unharmed.[22]

George Adamson also recalls when he shot a Bull elephant from a herd that kept breaking into the Government gardens of Northern Kenya. George gave the elephant’s meat to local Turkana Tribesmen and then dragged the rest of the carcass half a mile away. That night, the other elephants found the body and took the shoulder blade and leg bone and returned the bones to the exact spot the elephant was killed.[23] Scientists often argue the extent that elephants feel emotion. A large variety of animals display what appears to be ‘sorrow’ through body language, posture, movement and actions but seeing elephants standing over a body, burying them, refusing to leave and their trunks being observed hanging limp certainly seems evidence that perhaps much deeper and complex emotions are involved.[23]

As noted earlier, the concepts of suffering and death (and even what we might refer to as "empathy") appear to be highly developed in elephants, even regarding unexpectedly witnessed human suffering, leading to a perception by many humans who have lived in close interactivity with them that the animals appear to view humans - and occasionally other highly-developed mammals, such as domestic dogs - as somehow truly similar to themselves in this realm; sympathetic, one could say. More research obviously needs to be done in this area, but the evidence remains persuasive.
Kliknite za proširenje...

Ovo je sa jedne diskusije na Religiji, pa ću kopirati svoj post:
Dokaz za postojanje svesti kod slonova nije samo tzv. ritual smrti.
Discovery je svojevremeno prikazao dokumentarac o afričkim slonovima koji su preko noći bukvalno uništili jedno selo. Ne samo da je bilo materijalne štete, već i dosta ljudskih žrtava. Dovedeni su stručnjaci (zoolozi) da ustanove razlog ovako agresivnog ponašanja slonova. Afrički slon je, doduše, za razliku od azijskog, prilično neukrotivog duha i nije retkost da ispolji agresivnost, ali sličan događaj do tada nije bio zabeležen.
Stručnjaci su pošli od pretpostavke da je, možda, naselje zašlo na teritoriju slonova i da su se slonovi pobunili zbog uzurpacije njihovog životnog prostora (što ne bi bilo neobično). No, ispostavilo se da to nije slučaj. Zatim su razmatrali druge, različite mogućnosti koje bi uticale na promenu njihovog ponašanja: bolest, glad ... ali ni za to nije bilo indicija. Posmatrajući pomenuto krdo slonova, uočili su da se slonovi, nakon tog ataka na naselje, ponašaju potpuno normalno. Ničim nisu odavali utisak agresivnosti.
Onda su od lokalnog stanovništva izvukli sledeći podatak: nekoliko dana pre tragedije, meštani sela su u blizini pronašli mladunče slona i doveli ga u selo. Slon se u tom delu Afrike tretira kao božanstvo, ne baš omiljeno, jer uništava letine. Šta su nameravali da učine sa slončetom nije objašnjeno, no – slonče je uginulo. Telo je ležalo u nekom ograđenom prostoru/štali na sred sela. Preživeli stanovnici tvrde da su slonovi (koji inače ne prilaze selu), od trenutka kada je slonče doneto, postepeno počeli da se približavaju i oglašavaju – što je među ljude unelo paniku.
Stampedo je počeo ubrzo po uginuću slončeta. Ono što je zanimljivo: dok je većina krda gazila i rušila, jedan manji deo se zaustavio kod štale i tu čekao završetak akcije.
Mrtvo slonče nije pronađeno, ali tragovi njegovog prisustva jesu. Naučnici pretpostavljaju da su slonovi odneli njegovo telo.
Da li ovaj postupak liči na ono što bismo mogli, ljudskim rečnikom, nazvati tipičnom odmazdom? Da li je reč samo o instinktu (slonovi nanjušili mrvog člana čopora a možda i krv pa se razjarili), ili o nekom procesu planiranja, o kolektivnoj emociji (tuga, ljutnja) – niko za sada ne može sa sigurnošću utvrditi, ali takvo ponašanje svakako ne liči na ponašanje bića koje se rukovodi samo instinktima osnovnog bitisanja (jedenja, spavanja, parenja).
Link za dokumentarac tražila sam par dana, i, nažalost, nisam našla. Veruj mi na reč. Ili nemoj.

Ali ... Kada pričamo o razlikama između nas i životinja, uvek na te razlike gledamo sa aspekta višeg bića: životinje ne govore pa su, prema tome, "uskraćene"; životinje se ne stide, neke životinje su "zle", neke životinje su "prljave" ....Konačno, životinje nisu u stanju da stvaraju umetnička dela. A sve je to naš ugao posmatranja, naša terminologija, naše shvatanje razlika. Pri tome zaboravljamo činjenicu da svest, možda, nije samo umeće govora ili etičnost. To je svest kakvu mi pojmimo. Još uvek ne znamo postoji li i šta je čovekova duša, i teži li zaista 21 gr, ne znamo da čitamo jedni drugima misli (a kažu da imamo i takve predispozicije) ... Ukratko: još uvek ne znamo šta se sve krije u ljudskom mozgu a kamoli u mozgu ptice ili nekog složenijeg organizma kakav je, npr, delfin. To jest, mozak životinje možemo staviti na kantar i izmeriti, možemo u njega zataknuti elektrode i meriti mu imuplse, ali to nam reći da li postoje neke vijuge zadužene za svest ili dušu ... Ne razumemo u potpunosti ni životinjske signale, njihov način komunikacijei, i skloni smo da sopstvenu nesposobnost/neznanje/nerazumevanje tih signala i komunikacije nazovemo njihovom inferiornošću. S druge strane, žarko žudimo da imamo ono što one imaju: krila, sposobnost mimikrije i regeneracije.
Svesnost o sopstvenoj smrtnosti je, sa aspekta čoveka, najviši nivo svesti. Za životinju je, možda (paradoksalno) najviši nivo svesnosti ono što mi zovemo nagon: potreba za samoodržanjem.
Kliknite za proširenje...

Misterija za nas - još uvek.
 
Borac za prava zivotinja:
Misterija za nas - još uvek.
Kliknite za proširenje...

Postoje mnoge misterije koje se, radi necijih uskih interesa, kriju od sire javnosti...

Obican covek zna toliko malo od onih ISTINSKIH ISTINA...

Vecina nasih saznanja je dobro oprano pre upotrebe i dobro profiltrirano..

Da nista ne promakne sto nekome moze (materijalno) nastetiti...

Pre par godina je procurila vest u svet da je do pre jednog veka u Africi postojala vrsta coveklikih majmuna koji su ziveli u grupama i koji su znali da izgovaraju pedesetak reci na njihovom jeziku!

Ustvari, bili su nesto izmedju coveka i majmuna, bas ona karika koja nedostaje u Teoriji evolucije...

Saznavsi za to, Vatikan je smeta poslao u Afriku odrede jezuita sa iskljucivim zadatkom da tu vrstu majmuna - iskorene!

Na zalost, to su i uspeli nakon par godina mukotrpnog rada..

Vatikan nije zelo da Teorija evolucije odnese pobedu nad verovanjem u Boziju kreaciju sveta...

Kada su pitali novinari Vatikan zasto su to jezuiti radili (iskorenili jednu vrstu), odgovoreno im je da je to zato jer ta bica "nisu mogla da prime Isusa!" :eek:

To nije jedinstven slucaj.

Za MNOGE takve i slicne slucajeve koji su se odigrali kroz istoriju svet NIKADA nece saznati.
 
Pisali su u trecem oku o slicnoj stvari.
Ne mogu tacno a se setim kako se to zove ali slicnastvar postoji i kod ljudi.
To je takozvano ,,Ucenje cele vrste`` sto znaci kad od 100 ljudi 1 pocne da se zanima za natprirodno pocece verovatno i drugi dok se na kraju svi ne zainteresuju i sl...
Primer gore mozda nije original objasnjenje ali je govori o cemu govorim.

Vrsen je eksperiment sa bogomoljkama i musicama
Odvojili su vec navedene zivuljke u dve grupe.
Obe grupe su sadrzale musice koje treba da polazu jaja (larve).
Jednoj grupi su ubacili bogomoljku (dok su musice jos nisu polozile jaja) i musice su normalno pocele da beze.Neke je bogomoljka pojela ali 60% je prezivelo.

E kada su se mladi izlegli pustili su bogomoljku u obe grupe (znaci tamo gde su vec pustali i ovde gde prvi put pustaju)
U grupi sa musicama u kojoj bomoljka nikad nije pustena mladunci nisu uopste bezali,a u grupi gde je bogomoljka vec pustana ,,Mama-ma musicama`` mladunci koji nikad nisu videli bogomoljku su se razbezali odmah.

Sto nam govori da i insekti makoliko bili prosti imaju pamcenje i to Jos nasledeno od roditelja

P.S.>Ako i ima pravopisnih gresaka nemojte dobiti slog
 
peter:
Ako se dobro sećam, davno sam učio mikrobiologiju, postoji nešto što se zove "apoptoza" ili u slobodnom prevodu programirana ćelijska smrt. To znači da svaka ćelija ima mehanizam kojim može aktivirati sopstvenu smrt.
Kliknite za proširenje...

ne da može aktivirati, već aktivira u tačno odredjenom trenutku, a to je kada se istroši telomera. ( Posle svake deobe, svaka kćer-čelija ima jedan "podeok" na telomeri manje, i kada završi svoj životni ciklus, aktivira apoptozu ) Tipičan primer za apoptozu je, npr. odumiranje ćelija lista u jesen, kada lišće žuti. Znači, to je sasvim prirodan i normalan proces ;)

A kada je o ovoj temi reč, ja sinoć gledah na nat. geo. orangutana koji se od kiše brani tako što je neko ogromno lišće stavio na glavu i pridržava ga prednjom šapom ( rukom ??? ). Drži ga , baja, kao što mi držimo kapu :D Samo instinkt? Lično, ne verujem da je samo instinkt, ali se ne bih usudila definisati šta je :D
 
Pa, inteligencija na primarnom nivou. Zaštita od elementarne nepogode, kiše, je za majmuna pretnja, i on se svesno aktivira da se odbrani od iste.
Da se nije svesno aktivirao, bežao bi od nje, trčećim korakom...

Ali, za razliku od elementarne inteligencije, ptie se sklanjaju u zaklone, ali ne što kontaju da im je to naj, nego što ih instinkt vodi...
 
atakualpa:
ne da može aktivirati, već aktivira u tačno odredjenom trenutku, a to je kada se istroši telomera. ( Posle svake deobe, svaka kćer-čelija ima jedan "podeok" na telomeri manje, i kada završi svoj životni ciklus, aktivira apoptozu ) Tipičan primer za apoptozu je, npr. odumiranje ćelija lista u jesen, kada lišće žuti. Znači, to je sasvim prirodan i normalan proces ;)

A kada je o ovoj temi reč, ja sinoć gledah na nat. geo. orangutana koji se od kiše brani tako što je neko ogromno lišće stavio na glavu i pridržava ga prednjom šapom ( rukom ??? ). Drži ga , baja, kao što mi držimo kapu :D Samo instinkt? Lično, ne verujem da je samo instinkt, ali se ne bih usudila definisati šta je :D
Kliknite za proširenje...

Orangutan Deactivates Electric Fence to Escape from Zoo
a96875_a541_9-orangutan.jpg

An Australian zoo was evacuated after an "ingenious" orang-utan escaped from her enclosure by short-circuiting an electric fence today. Staff at Adelaide zoo said 137lb (62kg) Karta used a stick to short-circuit the electric wires around her enclosure before piling up some more sticks to climb out. But the 27-year-old ape only ventured as far as a surrounding fence, still metres from members of the public, during her 30 minutes of freedom. The zoo's curator, Peter Whitehead, said she seemed to realize she was somewhere she was not supposed to be and returned to her enclosure. Karta was spotted by a member of the public and, although she returned to her enclosure, the zoo was evacuated as a safety precaution. Whitehead said the orang-utan was not aggressive and had not been close to members of the public. However, vets stood by with tranquilizer guns in case of trouble. Zookeepers believe that Karta was driven to make an incredible escape attempt by grief at the loss of her longtime mate.
Kliknite za proširenje...

Želja za slobodom? Igra? Samoubilački pohod, emocija (očaj zbog smrti njenog dugogodišnjeg partnera)? Instinkt?

Razlike i sličnosti između čovekove i orangutanove šake (ne šape! ;)):
images

images


Pokrivanje lišćem za vreme kiše je uobičajena pojava kod orangutana. Dlaka im je dugačka, oštra i vrlo gusta i, kad se natopi vodom/kišom, treba joj vreme da se osuši, što otežava orangutanovo kretanje po drveću. Inače, orangutani spavaju u visokim krošnjama, gde prave "gnezda"

Ono što je zanimljivo, a vezano za temu:
zoolozi su pre desetak godina ustanovili da su orangutani počeli da razvijaju nove tehnike rukovanja "oruđem".Primećeno je da različiti orangutani koriste različite alatke: kao pomoć pri hvatanju insekata, ili da se dohvati teško pristupačna voćka - zavisno od toga po kakvoj teritoriji se kreću.
Poznato je da u zarobljeništvu, a posebno u rehabilitacionim centrima, orangutani kopiraju upotrebu alatki koje koriste ljudi.
 
Prijavite se ili registrujte da biste poslali poruku.

Slične teme

I
Tesla je najgori auto
Odgovora
6
Pregleda
167
Бран Мутимировић
Бран Мутимировић
Schrodinger
Da li vam telefon čita misli?
2 3
Odgovora
64
Pregleda
811
ves.bole
ves.bole
H
Reptiloidi u antičkim tekstovima
Odgovora
12
Pregleda
388
DJ 5ak
DJ 5ak

Back
Top