Комунистички режим против католичке цркве у Југославији

Alekasandar3

Buduća legenda
Poruka
35.716
Tijekom Drugoga svjetskog rata partizani su ubili 314
katoličkih svećenika, a poslije rata po nalogu vrha
Komunističke partije Jugoslavije ubijeno je 118 crkvenih
osoba. Na "križnom putu stradale su 64 crkvene osobe, a na
odsluženju redovnog vojnog roka u JNA ubijeno je 15
katoličkih bogoslova. Partija je, dakle, odgovorna za smrt

511 osoba iz struktura Katoličke crkve. Najbrojnija stradanja
svećenika bila su u Bosni i Hercegovini. U BiH je ubijeno
136 svećenika, 39 bogoslova i sjemeništaraca, 4 redovnika
laika, a 5 svećenika umrlo je u zatvoru.7 U Zagrebačkoj
nadbiskupiji ubijeno je 60 svećenika i 4 bogoslova, 6
svećenika umrlo je u zatvoru, a trojica su umrla od
posljedica zatvorske torture. Ukupno je stradalo oko 18 %
svećenstva Zagrebačke nadbiskupije. U Banjalučkoj biskupiji
ubijeno je 11 svećenika i 5 bogoslova, 2 svećenika umrla su
u zatvoru, što je bilo oko 73 % svećenstva. U Mostarskoduvanjskoj
i Trebinjsko-mrkanjskoj biskupiji ubijeno je 12
svećenika i 2 bogoslova, a 1 svećenik umro je u zatvoru,
stradalo je oko 70 % svećenstva. U franjevačkoj provinciji
Bosna Srebrena ubijeno je 37 svećenika, 9 bogoslova, 6
sjemeništaraca i 1 laik, 1 svećenik umro je u zatvoru,
stradalo je oko 37 % redovnika. U Hercegovačkoj provinciji
ubijeno je 55 svećenika, 7 bogoslova i tri laika. Stradalo je
oko 43 % svećenstva. U Hrvatskoj franjevačkoj provinciji Sv.
Ćirila i Metoda u Zagrebu pobijeno je 12 svećenika i 2 laika,
što je bilo oko 12 % redovnika.8 Stradanja svećenika nipošto
nisu bila slučajna, sporadična, ona su planirana i obično
praćena žestokom propagandom.

http://hrcak.srce.hr/file/48568
 
Stradanja svećenika nipošto
nisu bila slučajna, sporadična, ona su planirana i obično
praćena žestokom propagandom. Kao ilustracija može
poslužiti članak iz Borbe, od 8. veljače 1945., koji je
prenesen i u trebinjskoj (mostarskoj) Slobodi. Članak je
naslovljen Ustaški zlikovci u fratarskim mantijama, a na kraju
članka prepunog mržnje i objeda piše: "Protiv koljača u
fratarskim mantijama naša narodna vlast poduzeće potrebne
mjere da našem narodu u Bosni i Hercegovini osigura miran
i spokojan život"
.9 Članak je vjerojatno pisan 7. veljače, kada
su partizani poubijali širokobriješke fratre. Samo nekoliko
dana kasnije, prilikom ulaska partizanskih jedinica u Mostar,
pobijena je uprava Hercegovačke franjevačke provincije, na
čelu sa provincijalom o. fra Leonom dr. Petrovićem i još
šestoricom fratara.
 
U veljači 1945. pri zauzimanju Širokoga
Brijega i Mostara partizani su poubijali 46 fratara.10 Samo u
samostanu u Širokom Brijegu i oko njega ubijeno je 30
fratara, među kojima je bilo i 12 profesora širokobriješke
gimnazije.11 Osmoricu fratara sa Širokoga Brijega partizani
su odveli i ubili u mjestu Zagvozd ispod Biokova.12 Fra Marka
Barbarića-Leska, bolesna i nepokretna starca, odnijeli su do
skloništa i ubili ga s ostalim fratrima širokobriješkog
samostana. Njegovo ubojstvo pokazuje da nisu bili važni
pretpostavljeni politički ili drugi grijesi, za smrtnu presudu
bilo je dovoljno biti svećenik.13
 
Naime dan ranije 9. rujna 1944.
partizani su zauzeli Bugojno. Marko Protić i Jovo Lončar ušli
su u župni stan u Bugojnu i iz njega izveli dvojicu fratara:
župnika fra Tomislava Gelića i kapelana fra Stanka Karina.
Odveli su ih nedaleko od župnog ureda i ispucali u njih po
dva hitca. Župnik je odmah umro, a fra Stanka Karina su
ranjenog slučajno pronašli. On je preživio i kasnije opisao
cijeli događaj. Sutradan je čitavo Bugojno znalo što se
dogodilo te su Protić i Lončar kažnjeni partijskom
opomenom "jer nisu dovoljno dobro organizovali likvidaciju
narodnih neprijatelja".1
 
Suočeni s terorom i otvorenim neprijateljstvom vlasti,
katolički biskupi reagirali su na drukčiji način. Odaslali su 20.
rujna 1945. iz Zagreba, s općih Biskupskih Konferencija,
okružnicu pod nazivom Pastirsko pismo o nasiljima
komunističke vlasti
. U pismu-okružnici navode se
komunistički zločini, upozorava se na 501 ubijenog i
nestalog svećenika te na mnoge koji se i dalje nalaze u
različitim logorima. U pismu su precizno navedene sve žrtve
i svi zločini, koji su bili tada poznati, te postupanje prema
crkvi i vjernicima.19 Pismo je zasigurno imalo težinu u
vremenu kada KPJ još uvijek nije učvrstila vlast i kada među
saveznicima još nije bila postignuta puna suglasnost oko
sudbine Jugoslavije. Nadbiskup Stepinac bio je prvi
potpisnik pisma, time i najodgovorniji za iznesene tvrdnje.
KPJ je na Pastirsko pismo odmah odgovorila brojnim
izjavama i govorima, od kojih su neki tiskani kao posebne
brošure. Jedna od njih tiskana je u tiskari IV. armije
Jugoslavenske vojske, na 16 stranica u 8.000 primjeraka i
sadrži osvrte na Pastirsko pismo, koje su napisali: Josip
Broz Tito, Boris Kidrič, Vladimir Bakarić i Edvard Kardelj. Svi
oni žestoko su napali katoličko svećenstvo, ali osobito
radikalan i zloslutan bio je istup Borisa Kidriča, koji je pisao o
"hrvatskim katoličkim svećenicima s punim korpama
iskopanih čovječijih očiju, zarobljenom katoličkom svećeniku
u čijem džepu je pronađen svilen papir sa zamotanim očima
18-godišnje djevojke
" i slično

Na sjednici Politbiroa CK KPJ i Biroa CK KP Slovenije održanoj 4. prosinca 1945.
Boris Kidrič rekao je da će s crkvom biti teško te da treba
poduzeti mjere protiv crkve, boriti se s pomoću agrarne
reforme, potkopavati im gospodarsku bazu. Kidrič je
kalkulirao s mogućnošću raspuštanja katoličkih redova, da bi
redovnici napustili zemlju, ali zaključio je da je to trenutno
nemoguće jer nije pripremljeno, a i crkva je odvojena od
države. Smatrao je da treba "donijeti neke zakone kojima bi
se suzbio popovski utjecaj".21 Zakonom o agrarnoj reformi
crkvi je 1945. oduzet najveći dio zemljišta i šume koju su
imali u vlasništvu. Drugim zakonima koje su donijele
komunističke vlasti crkva je ostala bez većeg dijela imovine.
To je dodatno otežalo poziciju crkve, ali i produbilo jaz
između crkve i države
 
Vrhunac borbe protiv katoličke crkve u Jugoslaviji, barem
u simboličnom i političkom smislu, bilo je uhićenje
nadbiskupa Alojzija Stepinca 18. rujna 1946. te njegovo
suđenje.23 U govoru stranim studentima 25. rujna 1946.
Josip Broz Tito izravno je optužio katoličku crkvu i Stepinca
za umiješanost u formiranje križarskih grupa rekavši: "Sama
glava crkve, Stepinac, bio je u to umiješan. To pokazuje
proces u Zagrebu, a i ja lično to vrlo dobro znam.
"24 Tito je
još rekao da je veliki dio katoličkog svećenstva aktivno
sudjelovao u borbi protiv NOP-a, na strani neprijatelja,
napominjući da je takvih slučajeva bilo i u drugih religija, ali
najviše u katoličke crkve, te je nastavio: "One koji su
kriminalno zgriješili postrijeljali smo, a one koji nisu aktivno
sudjelovali u pokoljima, već su ih ideološki pripremali, nismo
strijeljali, jer ih je bilo mnogo. Kada bismo ih sve pozvali na
odgovornost, onda bi ih trebalo polovinu hapsiti."25
 
428pxred_flag_iisvg.png
 
Па наравно - ово је тек почетак НАСТОЈАЊА УСТАША ДА НАЈКРВОЛОЧНИЈЕ УБИЦЕ И ЗВЕРИ ЈОШ ПРОГЛАСЕ "НЕВИНИМ МУЧЕНИЦИМА".

За овакве АКЦИЈЕ директно сноси одговорност НАША ВЛАСТ, која је уништила релевантни Институт за истраживање злочина геноцида и буквално довела до смрти др Булајића, која до данас НИКАДА и НИГДЕ НИЈЕ ПОДНЕЛА КАО ДРЖАВА ЗАХТЕВ ЗА ОБЕШТЕЋЕЊЕ ЖРТАВА КАКО 2.СВЕТСКОГ РАТА - ИСТО ТАКО ЈЕ ОНАЈ ОЛОШ СВИЛАНОВИЋ САМОИНИЦИЈАТИВНО ПО НАЛОГУ СТРАНИХ СЛУЖБИ ПОВУКАО ТУЖБУ ПРОТИВ МЗ ЗА БОМБАРДОВАЊЕ СРБИЈЕ КАДА СУ ПОРЕД УЖАСА УРАНИЈУМА И БРОЈНИХ ЖИВОТА НАНЕЛИ И ШТЕТУ ПРЕКО 150 МИЛИЈАРДИ ДОЛАРА. Због таквог олоша у нашим редовима нас и *ЕБУ СВИ КАО ДА СМО НА РЕДАЉКИ...
 
Па наравно - ово је тек почетак НАСТОЈАЊА УСТАША ДА НАЈКРВОЛОЧНИЈЕ УБИЦЕ И ЗВЕРИ ЈОШ ПРОГЛАСЕ "НЕВИНИМ МУЧЕНИЦИМА".

За овакве АКЦИЈЕ директно сноси одговорност НАША ВЛАСТ, која је уништила релевантни Институт за истраживање злочина геноцида и буквално довела до смрти др Булајића, која до данас НИКАДА и НИГДЕ НИЈЕ ПОДНЕЛА КАО ДРЖАВА ЗАХТЕВ ЗА ОБЕШТЕЋЕЊЕ ЖРТАВА КАКО 2.СВЕТСКОГ РАТА - ИСТО ТАКО ЈЕ ОНАЈ ОЛОШ СВИЛАНОВИЋ САМОИНИЦИЈАТИВНО ПО НАЛОГУ СТРАНИХ СЛУЖБИ ПОВУКАО ТУЖБУ ПРОТИВ МЗ ЗА БОМБАРДОВАЊЕ СРБИЈЕ КАДА СУ ПОРЕД УЖАСА УРАНИЈУМА И БРОЈНИХ ЖИВОТА НАНЕЛИ И ШТЕТУ ПРЕКО 150 МИЛИЈАРДИ ДОЛАРА. Због таквог олоша у нашим редова нас и *ЕБУ СВИ КАО ДА СМО НА РЕДАЉКИ...

А што сте гласали за њих?
Ја нисам.

Али већина Срба - јесте.
 
Nebojte se nista, braco Srbi; sad ce medjunarodna nezavisna komisija da utvrdi da su se komunisti infiltrirali u Jasenovac i poklali Srbe da bi pripisali zlocine ustasama, pa ce lepo mochi da se izmire nevini chetnici i nevine ustashe, zrtve boljshevichkih zverstava.

A, Boze zdravlja, tamo 2013. da dadnemo shansu sreteniju nashih crkava na Konstantinovom raskrscu i da nam Papa zavida sve raskolske rane.

To ste sve vreme i hteli, pa da vidim i ja gde putuje taj vash voz :kafa:
 
svako bira svoj put, ali ne bi bilo neprijateljstva izmedju partizana i cetnika da nije bilo onako kako je bilo... i msm stvarno, svaka druga tema na forumu "Istorija" je o ovome :D samo kazimo, bilo i ne vratilo se, uz Bozju pomoc, idemo dalje....

Али даље се не иде на Титином путу него на хришћанском, каквим таквим, ако другог нема. Значи ред је на комунистима да се придруже хришћанима, а не хришћанима да се придруже комунистима. Нису комунисти српски стожер, него Светосавље.
 
cekaj bre, ti sad kazes da oni koji su bili u partizanima nisu bili hriscani?! e pa Boga mi, duboko se varas.. ne mozes da mi tu pricas kad ni sam ne znas... ako je tako, mislis da bi danas bilo ovoliko vernika?! daj molim te... vecini, kazem vecini, koji su bili u partizanima je bilo u interesu antifasizam, a dokazi da su Srbi koji su bili u partizane bili i ostali pravoslavni vernici (dokazi su moji dedovi)
 

Back
Top