M.D.:Pisali su mi lažne optužnice,da bi od Hrvata i Bosanaca kupovali vojnu opremu

Poruka
3.617
Afera "pancir"
Ugledni biznismen Mile Dragić, vlasnik istoimene kompanije za proizvodnju vojne i policijske opreme, nakon što ga je Osnovni sud u Zrenjaninu oslobodio optužbe za pokušaj zloupotrebe u privredi, za "Svedok" kaže:


Pisali su mi lažne optužnice, da bi od Hrvata i Bosanaca kupovali vojnu opremu
Piše: Sredoje Simić

Osnovni sud u Zrenjaninu oslobodio je, u petak, poznatog srpskog biznismena Mileta Dragića(47), vlasnika istoimene firme koja se bavi proizvodnjom vojne i policijske opreme, i jednog od glavnih aktera (višegodišnje) afere "pancir", optužbe za zloupotrebu ovlašćenja u privredi u pokušaju, i nezakonito držanje oružja.
Jedan od aktera ove afere, kao i kod "satelita", je i bivši ministar odbrane Prvoslav Davinić.

Tužilaštvo je tvrdilo da je Mile Dragić, 25.avgusta 2005. godine, prilikom zaključivanja ugovora, a u nameri da sebi pribavi imovinsku korist, ponudio cenu maskirnih mreža znatno iznad tržišne cene i tako načelenika Uprave za snabdevanje MO, pukovnika Mileta Bogdanovića doveo u zabludu.
Zrenjaninski biznismen bi na taj način, po optužnici, pribavio oko 6,7 miliona evra. To se, međutim, nije desilo, jer ugovor nije realizovan.
Mile Dragić se, istom optužnicom, teretio i da je u svojoj fimrmi neovlaćeno držao puške "famus" i "M70A", kao i pištolj CZ 85B.
Afera "pancir" pokrenuta je 2005. godine, posle optužbi tadanšnjeg ministra finansija Mlađana Dinkića da kompanija "Mile Dragić" i Vojska SCG sklapaju za državu štetan ugovor. Radilo se o kupovini 54.000 pancira, 59.000 šlemova i druge zaštitne opreme.
Predsednik sudskog veća Osnovnog suda u Zrenjaninu, Ljiljana Aćimović je, međutim, posle izricanja presude, rekla da nije dokazano da je Dragić počinio krivična dela koja mu je tužilaštvo stavilo na teret.
- Sud je presudio na osnovu činjenica i dokaza - kaže za "Svedok" Mile Dragić. - Jedino tako je i mogao da presudi. Dokazao sam da je tužilaštvo četiri puta napisalo lažne optužnice protiv mene. Dostavio sam meterijalne dokaze, ali su, i pored toga, napisali lažne optužnice.

Svedok: Kakve dokaze ste dostavili?
Mile Dragić: Cene po kojima firma "Mile Dragić" svoje maskirne mreže prodaje u inostranstvu. Iz dokaza, koje sam priložio, vidi se da su te cene više nego od onih koje sam ponudio u spornim ugovorima. I pored toga, tužilaštvo piše lažnu optužnicu i kaže da sam Vojsci SCG svoje proizvode ponudio po znatno višim cenama od tržišnih. To je čista laž! Smišljena je sa samo jednim ciljem.

S: Koji je to cilj?
M.D: Da se sudski proces odugovlači, kako bi se nanela što veća šteta "Proizvodnji Mile Dragić", i radnicima.

S: Zbog toga ste 30 dana bili i u pritvoru.
M.D: Uhapšen sam na osnovu lažne krivične prijave. Izvršio sam zakonitu, dozvoljenu radnju - plaćanje hotelskih usluga, u iznosu 10.800 dinara. Zato sam uhapšen i istražni sudija Novica Mihajlović nije hteo 29 dana da sasluša svedoke. Uradio je to tek 30-tog dana u 11.30 sati, i onda su me oslobodili.

S: Šta ste, po tom, navodno spornom, ugovoru, trebali da isporučite Vojsci?
M.D: Oko 54.000 šlemova, 59.000 pancira, ploče za zaštitne prsluke, uniforme, maskirne mreže, i drugu opremu. Radi se o opremi koja je vojsci neophopdna. Onda je Vojska SCG, koliko se sećam, sa rezervom imala oko 160-180.000 ljudi. I sad na sajtu stoji podatak da ratna Vojska Srbije ima 90.000 vojnika. Svaki vojnik u ratu mora da ima šlem, uniformu, pancir, pušku, itd. A, trenutno u vojci ima, možda, hiljadu ispravnih pancira. Da je, po tužilaštvu, sporni ugovor ispoštovan, svaki drugi vojnik bi bio snabdeven kvalitetnim šlemom, pancirom, uniformom, što značajno povećava njihovu zaštitu. General Nebojša Pavković je, na Kosovu, pod komandom imao 500.000 ljudi. Srbija se ne može braniti sa 90.000 vojnika. Minimalni broj je 500.000! A, to znači da bi, da je ugovor realizovan, svaki deseti vojnik imao kvalitetan i pouzdan šlem, uniformu i zaštitu. To nije ništa. To sam govorio od prvog dana, ali niko nije hteo da me čuje. Takođe, važno je istaći da mene uopšte nisu teretili za ceo ugovor, već su za njih sporne samo cene maskirnih mreža, koje čine svega pet odsto vrednosti ugovora od 176 miliona evra.

S: Optužnica vas tereti i za nezakonito držanje oružja.
M.D: To oružje je u "Proizvodnju Mile Dragić" donela vojska i policija. Firma mi je registrovana za proizvodnju i promet naoružanja i vojne opreme. Ne možete, recimo, da napravite nosač za optiku na pušci, bez puške. Oni su to oružje doneli da bi im uradili opremu koja im je potrebna. To je potvrđeno i nedvosmisleno utvrđeno.

S: Znači, kategorički negirate da ste pokušali da dovedete u zabludu pukovnika Bogdanovića i da "munete" 6,7 miliona evra?
M.D: Od prvog dana govorim da to nije istina. Na sudu sam to i dokazao. Nemojte da me sad pitate da li ja to kategorički negiram. Ja vas razumem, vi ste novinar, ali razumite i vi mene. Izneo sam sve potrebne dokaze, "crno na belo". Zahtevao sam da javnost bude prisutna na suđenju. Zašto su mi to uskratili? Svaki građanim ove države ima pravo na javno suđenje. To mu je ustavom zagarantovano. Meni ni to nisu dozvolili. Najviši pravni akt države nisu ispoštovali.

S: Ko?
M.D: Pa, ljudi koje narod plaća da sprovode zakon i štite zakonitost. To napišite! To pokazuje stanje u srpskom pravosuđu i društvu. Slobodno prozovite vladu, jer ona odgovara za rad tužilaštva. Oni su mi uskratili ustavom zagarantovano pravo.

S: Ko je i zašto "skuvao" aferu "pancir". Kome je ona trebala?
M.D: Pojedinim političarima i tajkunima, koji su hteli da na netržišan načion uđu u posao sa Vojskom, a da "Proizvodnju Mile Dragić" izbace iz svih poslova i našoj zemlji. Na to sam ukazivao, za to imam i dokaze. To je bila namera. Trebalo je isključiti moju firmu. Da bi to odradili izmislili su političku aferu. Napisati lažnu krivičnu prijavu je krivično delo. A, tužilaštvo je to četiri puta uradilo. Nismu mogli da kažu da nisu znali po kojoj tržištvoj ceni prodajem pancire, šlemove, maskirne mreže, kad sam dostavio dokaze, koji su se nalazili u sudskim spisima. Kod njih su bili spisi. Svesno su učinili krivično delo sa jednim jedinim ciljem - da bi naneli štetu "Proizvodnji Mile Dragić". Zato, s punim pravom, tražim da se sproverde istraga i da se odgovorni privedu licu pravde.
 
S: Na koga konkretno mislite?
M.D: Na Mlađana Dinkića, koji je inscenirao aferu "pancir", Spasića iz UBOPOK-a, istražnog sudiju Novicu Mihajlovića, na tužioca đošića, tužioca iz Zrenjana Slobodana Josimovića.

S: Iz kabineta ministra Dinkića, u subotu, je stigla poruka da su Dinkić i G-17 plus "šokirani odlukom suda" da vas oslobodi. Kako to komentarišete?
M.D: Ta izjava nije zakonita. Ne sme se komentarisati neki sudski postupak pre pravosnažne presude. Presuda Osnovnog suda u Zrenjaniinu nije pravosnažna. Oni na taj način vrše pritisak na sud, a to je protivzakonito. Još jedna kriminalna radnja. Mora da se ispita ko je dao tu izjavu. Niko, videćete, neće smeti da kaže ko je dao takvu izjavu, jer su svesni da je to krivično delo.

S: Šta su direktne posledice ove afere po vašu kompaniju? "Proizvodnja Mile Dragić" nije, nažalost, ono što je nekad bila.
M.D: Bili smo 2005. godine, četvrti srpski izvoznik. "Proizvodnja Mile Dragić" je zapošljavalla 1.500 ljudi, a širom Srbije smo imali angažovano 8.000 radnika. Sada u kompaniji imam samo 200 zaposlenih?! To je posledica isključivo afere "pancir". Država mi je, sa "Jugoimportom", otela posao od 150 miliona dolara. Ne meni, nego srpskim radnicima. Dali su Kinezima i američkoj firmi da rade.

S: Govorite o poslu sa Irakom?
M.D: Da. Iračka delegacija je došla u firmu "Proizvodnja Mile Dragić". Kod nas su videli i tesitirali opremu, za koju su bili zainteresovani. Napravili smo i uzorke, koje su oni overili. Bili su više nego zadovoljni. Kad je sklopio ugovor sa Irakom, "Jugoimport" je prevario kupca, i dao posao Kinezima i Amerikancima. Sad je velika afera u Iraku. Njihov ministar odbrane nije hteo da realizuje još dva ugovora sa Srbijom, a njihov glavni kontrolor nije hteo da potpiše posao. Rekao je da su zadovoljni sa srpskom opremom, ali ne i sa kineskom. Sad su ta dva ugovora "na ledu", jer je "Jugoimport" prevario iračku državu, i nije ispručio srpsku, nego kinesku opremu.

S: Kolika je bila vrednost ugovora?
M.D: Vrednost mog ugovora sa Irakom, bila je oko 150 miliona dolara.

S: Da li je tačno da razmišljate da vašu proizvodnju izmestite iz Srbije?
M.D: Protiv države ne mogu. Ako država krade mene i radnike, ja sam nemoćan. A, ovde je to očito. Jer, "Jugoimport" je javno preduzeće Republike Srbije. Treba da štiti interese države, a on štiti interese kineske i američke države, a odavde uzima pare.

S: Kakva je budućnost kompanije "Mile Dragić". Možete li ponovo, i za koliko, da ponovo čvrsto stanete na noge". Spali ste na samo 200 radnika.
M.D: Može, samo ako država to dozvoli.

S: Šta hoćete time da kažete?
S.D: Ako država bude dozvolila da radi "Proizvodnja Mile Dragić", ako nam bude davala dozvole za izvoz, i ako od nas bude poručivala opremu, moći ćemo ponovo čvrsto da stanemo na noge. Ako toga ne bude, ako država bude poručivala uniforme od Hrvatske i Bosne, onda "Proizvodnja Mile Dragić" ovde nema budućnost.

S: Kakve su vam izvozne šanse?
M.D: Velike, baš velike. Mislim da ćemo sklopiti velike ugovore, samo je pitanje da li ćemo raditi u Srbiji, ili u nekoj drugoj zemlji. Sve zavisi da li će država dati da radnici ovde rade, ili će to "minirati". Čista je farsa kad kažu: "Kupujte domaće, pospešujte domaću proizvodnju"! Na koji način oni to rade? Tako što državni organi kupuju slabije i lošije uniforme iz inostranstva. Hoće da kupe i hrvatske šlemove, a mi proizvodimo najbolje u svetu. Šta da vam kažem! Za ovih pet godina afere "pancir", Srbija je izgubila više stotina miliona, samo zato što je sprečila "Proizvodnju Mile Dragić" da radi. Samo na iračkom poslu uposlili bi oko 30.000 radnika, jer je bio kratak rok isporuke. Opremili smo vojske i policije preko 30 država. Od Japana, Danske, Nemačke do skandinavskih zemalja i bliskog istoka. Izrael je kupovao našu opremu.

S: Hoćete da kažete da se u Srbiji uspeh ne prašta i ne toleriše?
M.D: Sve to politika diktira. A, vidite šta se meni dešava. Fima "Mile Dragić " je heroj u Srbiji, jer su naši proizvodi sačuvali oko 15.000 ljudskih života za vreme NATO agresije. Posle 73 dana, efekat bombardovanja na Kosovu bio je skoro nula. To je rekao i general Pavković, a sve lažne mete i svu maskirnu opremu proizveo je "Mile Dragić". Ni jedna druga firma, niti se u ratnim uslovima nešto moglo uvesti. Kako nam neodgovorni političari sve to vraćaju? Umesto da služimo za primer, da nas slede i mnoge druge firme, oni pišu lažne optužnice. To je tuga! Ako politika bude dozvilila nastaviću da radim. Ako ne bude, ja ću opet raditi, ali ću, nažalost, zapošljavati radnike iz neke druge države. Nema trećeg!

Država upošljava tuđe radnike

S: Imate sudski proces i pred Privrednim sudom u Beogradu.
M.D: Dobio sam taj spor. Vojska je tražila poništenje spornog ugovora. Trgovinksi sud koji treba brzo, u roku od nekiliko meseci, da rešava sporove, četiri godine je "teglio" taj slučaj. Pritisnut svim materijalnim dokazima doneo je jedino moguće rešenje - da je ugovor validan i da treba da opstane. Viši privredni sud je, međutim, doneo presudu da je ugovor poništen. Mi smo se žalili i još čekamo odluku Višeg suda da li se slučaj vraća na ponovno suđenje, ili se presuda potvrđuje. Sada ministar odbrane kuka kako će Vojska propasti ako ugovor ostane na snazi.

S: Šta po tom ugovoru treba da isporučite vojsci?
M.D: Maskirne mreže, šlemove, pancire, uniformu i drugu opremu, i to na više godina. Propašćče vojska ako dobije uniforme?! Pa, pogledajte na šta nam liči vojnik. Ali, oni planiraju da kupuju šlemove iz Hrvatske i Bosne. Njima je cilj da uposle druge. Vojska i policija su budžetske organizacije, narod ove države ih finansira, pa imaju i obavezu da deo tih para vrate narodu, posebno ako se radi o kvalitetnom proizvodu, kakvi su naši. Ali, oni to neće. Jer, tu teško mogu da nađu svoj interes.
Afera "teška" 176 miliona evra
Kompletna afera "pancir" teška je 176 miliona evra. Optužnica je podignuta pred tadašnjim beogradskim Okružnim sudom protiv Mileta Dragića, tadašnjeg ministra Prvoslava Davinića, njegovog pomoćnika Milutina Kokanovića i načelnika Odelenja za razvoj i operativne poslove Generalštaba Jovice Vučkovića.
Na zahtev odbrane Mileta Dragića, suđenje je 2008. godine, razdvojeno od postupka Daviniću, Kokanoviću i Vučkoviću. Jedan deo Dragićevog predmeta prebačen je u Osnovni sud u Zrenjaninu, a po drugoj optužnici sudi mu se pred Privrdenim sudom u Beogradu.


http://www.svedok.rs/index.asp?show=72618

Kome, nije u interesu razvoj Srbije?!:think:
 
MD je trebao da bude osudjen na jedno 10 godina robije.... hteo je da uvalja vecu kolicinu robe po ceni koja je duplo vise od proizvoda istog kvaliteta na svetskom trzistu.... nije osudjen samo zbog toga sto niteks i jumko ne umeju da proizvedu kvalitetnu uniformu.... pa ce najverovatnije angazovati njega.... ovaj put po normalnoj ceni....

Шта ти причаш, бре???
 
i sta ja govorih da ce biti..???
i ko ce sad da odgovara za to sto ce drzava dragicu na ime odstete da plati 100-tine miliona evra odstete..???

Стара прича Шунатовац и ДИнкић - ДВОЈАЦ СТРАНИХ СЛУЖБИ... али овог пута је изгледа имао улогу и %
 
i sta ja govorih da ce biti..???
i ko ce sad da odgovara za to sto ce drzava dragicu na ime odstete da plati 100-tine miliona evra odstete..???


sad Pajo neće niko odgovarati jer vrana vrani oči ne vadi..a i svi su u talu...pravda je možda spora ali kad tad dođe......snosiće posledice i oni i njini naslednici.....
 
MD je trebao da bude osudjen na jedno 10 godina robije.... hteo je da uvalja vecu kolicinu robe po ceni koja je duplo vise od proizvoda istog kvaliteta na svetskom trzistu.... nije osudjen samo zbog toga sto niteks i jumko ne umeju da proizvedu kvalitetnu uniformu.... pa ce najverovatnije angazovati njega.... ovaj put po normalnoj ceni....

Nikada nije optužen za to što si naveo.
 
ovo je najveći greh koji je mile napravio.......on će protiv kenovih gazdi.......bio protiv al će da plati.....





Biznismen Mile Dragić otkrio kako je nadmudrio NATO avijaciju. Vojsci tokom rata 1999. isporučio 3.500 lažnih meta. NATO bombarderi pogodili 2.500 lažnih tenkova, topova, kamiona, štabova


ZRENjANINSKI biznismen Mile Dragić u ekskluzivnom intervjuu "Reviji 92" otkriva da je od afere protiv njega, nazvane "Pancir", tada "teške" 300 miliona dinara i pritvora od 30 dana, ostala tužba za "pokušaj prevare" vojnog vrha i "nekoliko sitnih krivičnih dela", koja po nadležnosti pripadaju opštinskom sudu. U tom razgovoru, Dragić je prvi put ispričao i priču o njegovom doprinosu u borbi protiv NATO agresije tokom 1999. godine.
- Za vreme rata moja firma je pet puta povećala broj zaposlenih. Danonoćno smo radili i svakog dana je iz kruga fabrike odvoženo nekoliko šlepera sa maskirnim - lažnim metama, napravljenim od kartona i drugih specijalnih materijala. Po pokazateljima Vojske, ovi moji proizvodi su sačuvali oko 12.000 života. Ja sam im isporučio 3.500 takvih meta, a NATO projektili su uništili 2.500 lažnih tenkova, topova, kamiona, sedišta štabova. Da je na svakom od tih položaja bilo najmanje četiri vojnika, izračunajte koliki bi bio broj žrtava. Da ne govorimo kolika je vrednost sačuvanih sredstava naše vojske.
* Da li ste te maskirne mete proizvodili i pre 1999. godine?
- Ne, to nije postojalo u vojsci. Kad je počelo bombardovanje Srbije, razmišljao sam po kom principu nas oni gađaju. Pošto sam magistar tehničkih nauka, znao sam da njihovim avionima treba sat vremena da dođu do Srbije i gađaju metu, ali onu koju su im iz obradnih centara locirali na osnovu snimaka izviđačkih aviona. A pošto naša vojska nije bila statična, menjali su položaje na svaka tri, četiri sata, mogli smo ih prevariti. Za snimanje meta NATO je koristio radarske, infracrvene uređaje, i pošto sam to znao, trudio sam se da im i lažne mete izgledaju potpuno realno. Pratio sam kretanje njihovih aviona i po njima sam mogao tačno da odredim koji će deo ili grad u Srbiji da gađaju. Tako sam i sugerisao gde da se postavljaju mete.
* Vi se time ne hvalite u javnosti. Zašto?
- Moja firma postoji decenijama, i iako su dolazili mnogi novinari, ja nisam hteo da dajem intervjue. Pre svega, zbog toga što je "Proizvodnja Mile Dragić" strateški važna fabrika i nigde u svetu se ta delatnost ne populariše. Da su svi znali za fabriku, s obzirom na to da je namenska industrija, ona bi sigurno bila bombardovana. Ko zna koliko bi ljudi izginulo. Zbog toga mi je neosnovana afera "Pancir" još teže pala.
* Kolika je vrednost te opreme bila? Da li vam je država to kasnije platila?
- Oko 300.000-500.000 evra. Ko je god došao u moju firmu da traži pancir ili šlem, dobio je. Odbio sam i da mi se plate troškovi za izradu maskirnih meta i nisam želeo novac ni za opremu koju sam davao vojsci tokom bombardovanja. Molio sam samo da mi se vrati kad prođe bombardovanje.
* I, da li su vratili?
- Nisu, ali nema veze. Do kraja života ću pamtiti kako je grupa vojnika jednog dana otišla sa mojim lažnim metama u okolinu Pančeva. Nacrtao sam im kako da ih postave. Sutradan su došli i zahvalili mi se kako su živi, iako su ih cele noći bombardovali. Rekli su mi: "NATO je gađao, a mi smo otišli da spavamo." To je nagrada.
* Da li ste dobili bar orden kao ratni heroj? Posle rata Slobodan Milošević ih je svima delio...
- Dobio sam nekoliko papirnih zahvalnica od Vojske SRJ. Ali od Miloševića nisam dobio ništa. Nisam se slagao sa njim, i to su mnogi znali. I on je mnogo puta slao svoje ljude da kontrolišu moje poslovanje. Ali, mi on bar ništa nije ni nameštao.
 
Poslednja izmena:

Back
Top