Filozofija i novac

Tuzni_patak

Elita
Poruka
18.247
Bavi li se filozofija novcem?
Nije li apsurdno zaobici to pitanje, a toliko uticaja i uostalom i vaznosti ima u zivotu...?

Bavi li se novcem kao robom?
Bavi li se novcem kao ogranicenim resursom?
Bavi li se novcem kao sredstvom?
Bavi li se novcem kao alatom?

Iskljucivsi novac iz posmatranja, zar ne dolazimo u savrsenu poziciju da nam stvarnost bude netacna, idealizovana , apstraktna i na kraju i virtuelna...Ozimanovska (njegovo tumacenje sopenhauera)...?
 
Bavi li se filozofija novcem?
Nije li apsurdno zaobici to pitanje, a toliko uticaja i uostalom i vaznosti ima u zivotu...?

Bavi li se novcem kao robom?
Bavi li se novcem kao ogranicenim resursom?
Bavi li se novcem kao sredstvom?
Bavi li se novcem kao alatom?

Iskljucivsi novac iz posmatranja, zar ne dolazimo u savrsenu poziciju da nam stvarnost bude netacna, idealizovana , apstraktna i na kraju i virtuelna...Ozimanovska (njegovo tumacenje sopenhauera)...?

Nema u pitanju novca mnogo filozofije. Od te banalnosti filozofiju su zapravo napravile mase ljudi kojima je glavni i jedini cilj u zivotu sluzenje individualnoj volji i uzivanje u iluzornim telesnim zadovljstvima.
Onaj ko gomila novac zapravo gomila svoju svrhu zivota... Novac je obuhvata u celosti, ali virtuelno.

O tome sam pisao na svom blogu, a posto se taj unos potpuno uklapa u ovu temu, prenecu ga u celosti:

Vest iz novina
Austrijski milioner Karl Rebeder (47) odlučio je da pokloni svu svoju imovinu i 2,7 miliona funti jer ga bogatstvo nikada nije činilo srećnim, piše Dejli mejl.
Rebeder, koji živi u Lincu, namerava da pokloni veliko bogatstvo siročićima i agencijama koje brinu o siromašnima u Južnoj Americi.
„Došao sam na ovu ideju pre nekoliko godina kada sam posetio Havaje”, rekao je Rebeder.
On je već poklonio svoje luksuzne automobile i avion, a uskoro planira da se odrekne i drugih vrednih stvari.

„Ne mogu da dočekam da se rešim svega”, poručuje Rebeder.
On je za Dejli Telegraf rekao da smatra da je novac kontraproduktivan, jer sprečava dolazak sreće:
„Ja ne želim ništa da imam. Apsolutno ništa”, poručuje Rebeder.

Sta su ciljevi u zivotu?

Nema vaznijeg cilja nego steci znanje. Prozreti principium individuationis, prozreti iluzornu prirodu sveta i naslutiti transcendentno. Oblačiti svadbeno ruho, pripremati se za kraljevsku svadbu kako kaze Svedenborg.

To je cilj a gde je u svemu tome novac?

Nazalost i on mora biti tu. Potrebno je kupiti slobodno vreme koje ce biti upotrebljeno na sticanje znanja i obezbediti neophodne potrebe tela. To je sve sto je od novca i potrebno. Sve ostalo je samo neka vrsta luksuza koji mozemo imati, ali i ne moramo.
Recimo, da bismo spoznali estetsku kontemplaciju ideja mozemo ako imamo para otici u Luvr, ali ako nemamo para mozemo isto tako otici na neku malu izlozbu u svom mestu, ili na kraju krajeva mozemo otici u prirodu i videti umetnicka dela u originalu. (ovo poslednje nije u "instant" pakovanju ali je ispada čak najbolje :think:)

Sta bismo mi uopste mogli želeti? Svako ima nesto najvrednije sto se ne moze uporediti ni sa čime na ovom svetu, ili metafIziciki DUH u samom sebi. Celo Carstvo božije je u nama. Sta bi mogli imati preko toga? Nista! Medjutim, problem je sto smo mi izvan toga. To je u nama ali skriveno. Zaključano. Zapečaceno sa sedam pečata tisine. Mi smo u zatvoru principa individuacije, mi smo u mrezi Majinoj,u iluziji.
Znamo znači sta je cilj, pobeci iz zatvora.. a novac na tom putu moze biti samo pomoć. On nam moze obezbediti bolju turpiju kojom cemo preseci resetke, ali cilj je preseci resetke a ne sama turpija. Uradili to turpijom ala Blacken& Decker ili turpijom od kamena svejedno je.

Dakle, novac ne moze kupiti sreću. On nam moze olaksati put da do sreće dodjemo.

A sve sto je coveku zapravo potrebno sadrzano je u ovim recima:


Čovek koji ima biblioteku i vrt ne žudi ni za čim" Ciceron
 
Oziman mi je dao primer kako filozof nije filozof....mada se on nikad direktno i nije prozvao filozofom...

Kad filozofija proucava moral , ona ga postavi na tribinu i onda ili si sa nama ili nisi nas....
Nema ni govora o razlicitim moralima...
Kad prica o lepoti , prijateljstvu, takodje...
Ali ja nekako nailazim na razne skole morala, razne utilitarizme, razne skole lepote, razna shvatanja prijateljstva...tj filozofija je almanah...

I onda me zadivljuje da ljudi , filozofi ne shvataju da znacenje novca jednom coveku nije isto sto i znacenje novca za ceo ljudski rod, za drustvo , za civilizaciju...To nema nikakvih slicnosti , kao nebo i zemlja...

Koliko je copy/paste podanik jedan pojedinac zraci i iz njegovog pristupa novim pitanjima...
Zelja da svodi na poznato , na nauceno , na nabubano...
Na zalost filozofija je prepuna takvih pojedinaca, zeljnih elitizma koji ide u paketu sa filozofijom kad je okruzenje kvazi ili samo visoko edukovano...specijalizovano , tacnije....

Znacaj novca je ogroman, a tu uopste ne mislim na dolarski znak u ocima nekog pojedinca...

Nezavisno od novca ali uz trziste je doslo do toga da informacija jeste roba , proizvod koji se rpodaje, vas stav je postao roba, proizvod koji se prodaje i prodaje vas...
Sve je to posledica blize ili dalje veze sa novcem, ili sa mehanizmima koje koristi novac ili su vezani za novac...
A filozofi se igraju u pesku sa svojim lego kockicama i imaju osmeh autiste kome su odlutale misli...
U nekom svom secanju...
 
Da budem jasniji Ozimanu....
On po svemu sudeci u novcu vidi sredstvo placanja, sredstvo za razmenu dobara i rada, tj usluga...

Medjutim , kad je novac ogranicen po broju , onda on postaje roba, item, proizvod, jer je potreban da bude sredstvo placanja, tj da bude efektivno sredstvo za razmenu dobara i usluga, i nekome za pribavljanje neke usluge koja mu treba...

Tako imamo situaciju da usled potrebe za novcem, a novac je ogranicene kolicine, imamo jacanje znacaja i vrednosti koju novac ima u odnosu na sve sto se menja za njega, tj on ne ostaje sredstvo placanja vec postaje prestizna roba koja se za rad ili uslugu dobija...
Kao prestizna roba, njemu raste vrednost i najvise profitiraju oni koji ga imaju najvise jer oni drze trziste novca, i to nije bancano sagledavanje, uopste jos uvek nema veze sa bankama...
Istovremeno trgovci prestiznom robom imaju sve povlastice i prestiz u drustvu , ali i moc....
Znaci ovde ne pricam o moci koju imate sto imate novac, kao sredstvo placanja, vec sto imate novac koji je prestizna i luksuzna roba...a vi trgovci luskuznom robom...

Sa druge strane opada vrednost svake robe i usluge koja se dodiruje sa novcem i to zavisno od potrebe, tj traznje novca od strane ucesnika u trgovini...
tj prodavca i kupca novca...


Najsmesnije je sto je kod svih, 100% ljudi , ostalo ubedjenje da je novac sredstvo placanja, samo zato sto ne vide celokupno kretanje novca i efekte koji se desavaju...
Finansijski strucnjaci imaju svoje sablone, ali oni to gledaju kroz stabilnost monete, i kroz kratkorocnu ili dugorocnu korist i profit...
Znaci niti ih interesuje niti analiziraju pravu sustinu procesa koji se desavaju...

Umesto da zadovoljavaju potrebe , prodajuci vreme ili rad ili uslugu , za to dobijajuci novac kao sredstvo placanja, ceo sistem se pretvorio u suzavanje opticaja radi povecavanja znacaja novca i spustanja cene svih ostalih roba u odnosu na njega, jer se tako dobija stabilnost same cene novca izmedju sebe...a u stvari se sve vise jaca pozicija trgovaca luskuznom robom, novcem...
 
meni je ovo sto je ozi rekao savrseno!

e sad samo ne mora svaki filozof da se odrice novca..super je ako ga imas i sa tim napravis nesto...sta god..umjetnicko djelo..knjigu objavis..nahranis neku sirocad i td..mislim da se novac treba postovati i upotrebiti na rpavi nacin..a to samo moze mudrac..jer ne robuje novcu..dok budale uvijek robuju.
 
Da budem jasniji Ozimanu....
On po svemu sudeci u novcu vidi sredstvo placanja, sredstvo za razmenu dobara i rada, tj usluga...

Medjutim , kad je novac ogranicen po broju , onda on postaje roba, item, proizvod, jer je potreban da bude sredstvo placanja, tj da bude efektivno sredstvo za razmenu dobara i usluga, i nekome za pribavljanje neke usluge koja mu treba...

Ovde si rekao da ja mislim da je novac sredstvo za razmenu dobara i rada, tj usluga... medjutim, novac je zapravo sredstvo za razmenu dobara i rada, tj usluga.

Tautologija...Patku. :)

Tako imamo situaciju da usled potrebe za novcem, a novac je ogranicene kolicine, imamo jacanje znacaja i vrednosti koju novac ima u odnosu na sve sto se menja za njega, tj on ne ostaje sredstvo placanja vec postaje prestizna roba koja se za rad ili uslugu dobija...

Opet tautologija. O cemu ti govoris u ovom postu? :think:

Kao prestizna roba, njemu raste vrednost i najvise profitiraju oni koji ga imaju najvise jer oni drze trziste novca, i to nije bancano sagledavanje, uopste jos uvek nema veze sa bankama...
Istovremeno trgovci prestiznom robom imaju sve povlastice i prestiz u drustvu , ali i moc....
Znaci ovde ne pricam o moci koju imate sto imate novac, kao sredstvo placanja, vec sto imate novac koji je prestizna i luksuzna roba...a vi trgovci luskuznom robom...

Novac nije "luksuzna roba" kojom ce se neko ponositi ne kao sredstvom placanja, vec kao posedovanjem prljavog sarenog papira, sto izgleda ti pokusavas da tvrdis.

Vrednost novca nije u njemu samom vec u radu koji on prezentuje.
Pitanje novca je veoma blisko sa pitanjem prava i pravde.
Na pustom ostrvu je novac pa cak i zlato potpuno bezvredno.On dobija vrednost tek u zajednici gde onaj ko ga ima moze njime pribaviti prozivode rada ostalih ljudi. Primajuci novac mi primamo rezuzltat tudjeg rada. Niko nije ulozio rad da bi kreirao vazduh recimo, zato je vazduh besplatan..a bilo koja sitnca u koju je neko ulozio rad ....ona dobija time vrednost koju ti mozes prisvojiti za sebe jedino razmenom produkata sopstvenog rada (naturalna razmena) ili novcem kao simbolom toga.. druga mogucnost je vrsenje nepravde.

Pitanje novca jeste pitanje filozofije, kao sto vidis, jer zalazi u pitanja prava i pravde.

Pogledaj moju temu o Teoriji prava :
http://forum.krstarica.com/threads/319247&highlight=justicije
 
Zanimljiva tema, ali bojim se da cu razocarati ocekivanja...
Filozofija se koliko mi je poznato ne bavi novcem, ali se bave filozofi jos od Aristotela koji se cini mi se bavio poreza. Neki ljudi su bili i ekonomisti i filozofi ( Dzon Stjuart Mil ).
Postoje razne teorije o novcu, ali ne znam da li je to filozofija. To je vise ekonomska nauka koja se zasniva na nekim filozofskim idejama.
 
Vrednost novca nije u radu koji on predstavlja....vec u mogucnosti da nam pribavi ono sto zelimo...
To je velika razlika , sustinska koja ponistava celu tvoju tezu...

Ja ne gledam operativno novac, niti ga gledam takticki....vec strategijski...
Operativno novac gleda i ekonomija i filozofija povrsnog sagledavanja...
Takticki novac gledaju ekonomisti stratezi ,analize kretanja i slicno i mozda neki filozofi...
Ali strategijski , ekonomsisti nemaju interes da tako gledaju novac, jer njih interesuje upotrebna vrednost , a filozofi ne gledaju baszato sto ne razumeju , na isti nacin na koji Oziman nije razumeo sta sve novac predstavlja i koje uloge ima...

Nije prosta analiza ni kad uzmemo ono sto rece Oziman, znaci kao sredstvo razmene rada...pola filozofije je o tome...nesto zbog morala, nesto zbog etike, nesto zbog znanja, utilitarizma, nesto zbog nekih drugih drustvenih odnosa...
Ali cini mi se ni Oziman , a ni na ostalim mestima gde sam citao i trazio nisam video da razumeju novac kao robu...

Ekonomisti imaju tu tezu, novac kao roba, zbog strategije prilaza i obrade, jer lakse tumace preko naviknutog...
Ali to nije u smislu onoga sto ja kazem...vec u smislu operativnog posmatranja tokova novca, ne i dejstva novca...

Posto do sada nisam video nijednu situaciju u kojoj je Oziman nesto naknadno prihvatio ili shvatio, to ni sada ne ocekujem pa mi onda ogranicen prostor da dublje ulazim u dodatna objasnjenja...

Ima jos interesantnih a potpuno nepotrebnih i neproduktivnih detalja , koji su danas kljucni a vrlo stetni...
Svi oni uticu na produktivne odnose, u smislu marksa...ali i vise od toga, na potpuno nepotreban nacin i cesto vrlo patoloski stetno...
 
Zanimljiva tema, ali bojim se da cu razocarati ocekivanja...
Filozofija se koliko mi je poznato ne bavi novcem, ali se bave filozofi jos od Aristotela koji se cini mi se bavio poreza. Neki ljudi su bili i ekonomisti i filozofi ( Dzon Stjuart Mil ).
Postoje razne teorije o novcu, ali ne znam da li je to filozofija. To je vise ekonomska nauka koja se zasniva na nekim filozofskim idejama.
Baci slobodno neku ili neke teorije o novcu...
 
Dok ja tebi objasnim logiku i dok ti priznas, jer radi drugih i ne moram objasnjavati,oni vide da si uradila ono sto si namerila bez obzira na odgovor i da je pitanje bilo u tvom stilu, retoricko, uvodnicko, a radi tebe to moram dokazivati, prodje voz...
------------------------------------------------------------------------------
Nego da pojasnim sta je tema ovde...

Ova tema nije nastala da bi se na njoj raspravljalo o socijalnim efektima koje cini novac , delujuci na kvarljivu i sebicnu psihu ljudi...niti to sto lako postaje sredstvo obozavanja...
Znam da filozofija voli tu ikonografiju , iteme koji postaju sredstvo obozavanja...

Niti je tema usmerena na moralnu degradaciju koju cini novac preko distanciranja interakcije kupovina prodaja, tj zamena za zamenu...

Nemam protiv da se to pomene, ali to nije sustina teme...
To su vise socioloske i psiholoske posledice konzumacije novca...
Ima ih jos, .....od megalomanije, do egocentrizma konzumerizma...
Delimicno je tu novac, a delimicno trziste krivac, to su ipak dve razlicite stvari...

Mozda su i iste, ali to tek treba dokazati...

Kad filozofski analiziramo uticaj medija, npr TV , ne analiziramo povecane dioptrije i salo na telu zbog svakodnevnog gledanja po 3h TV....
Vec nesto drugo....uticaj na komunikacionom planu, e tako i kod novca, ne gledamo deformacije kroz zelju....mada to kasnije mozemo gledati jer je vaznije nego salo u fotelji...
Ovde bas zelim da sagledamo uticaj novca kroz sam novac...
Da ne ostajete slepi, a to vidim, na cinjenicu da je kolicina novca ogranicena...kao ni da je cena razlicita od vrednosti robe...ili usluge...cena je novcani ekvivalent, reprezentuje u novcanom paritetu iskazanu zelju za nekim proizvodom ili uslugom...

Dve stvari su tu bitne, nase vrednovanje tog proizvoda i vrednovanje novca...
Mozda ste mogli da vidite taj efekat skoro kad su se ljudi uplasili krize, pa smanjili potrosnju...
Tu je ocigledno porasla cena novca, pa je paritet odjednom bio mnogo veliki
Cena proizvoda nije rasla, a nije ni vrednost....
Cena proizvoda raste kad raste zelja za njim, a to moze da se desi zbog raznih razloga, preko manipulacije zeljom do manipulacije strahom...
Ono sto svima pada na pamet, je manipulacija stockom, tj rezervama i dostupnoscu proizvoda...
Ali to nije stvarna posledica, bar ne u vecini slucajeva, vec psiholoski efekat straha...
Tako kad se procuje da ce biti nestasica secera, ljudi ce ga kupovati iako imaju u rezervi 5kg...
Efekat straha a ne efekat potrebe ili dostupnosti...

Novcem se mozete igrati , ali su igre teze, mislim sa tezim posledicama za narod...
Sreca u nesreci je sto ni narod , ni bankari , nece razumeti sta se desava, ali ce razumeti trendove, prvo bankari pa posle i raja...
Ali da naglasim trendovi nisu razumevanje samog procesa....niti uzroka...
 
МОЋ И ЛОГИКА НОВЦА
Што мање једеш, пијеш, купујеш, плаћаш проводе – трошиш ; што мање: учиш, мислиш, волиш, певаш, сликаш, пишеш, читаш, пливаш, шеташ, путујеш, идеш у позориште и сл. – тим више штедиш и увећаваш своје богатство, које ни мољци ни црви не могу да поједу ( твој капитал ).
Што мање јеси - што мање људскости, етике и поштења у животу имаш , то је већа твоја : капитална моћ и отуђеност од живота .
Но ништа зато, све оно што немаш и неможеш да урадиш, кад се окапиталиш твој новац може да уради и стекне - обезбеди теби.
Моћ новца бескрајна је – ако га имаш, моћан си.
Његове моћи твоје су, јер си ти његов власник.
Дакле , то што јеси и што можеш - није условљено твојом индивидуалношћу и твојом суштином - битком , већ твојим новцем.
Ако си ружан , можеш да купиш сијасет светских лепотица и лепотана за себе – дакле ти ниси ружан ( одбојну ружноћу уништио си новцем ).
Ако си: хром , без срца или пак памети ; новцем можеш да купиш : најлепше ноге на свету ; дечија срца и нобеловски мозак --- дакле, ти ниси: хром , без невиних емоција и мудрости.
Ако си: лажов, лопов, разбојник, убица ; новцем можеш да купиш : поштење, невиност и уважавање –дакле, ти ниси ништарија и нечовек.
Ако ти дојадила појединачна коповина свега онога што немаш, ти можеш све да купиш у пакету , купујући себи трон -- - дакле , ти ниси маргиналац већ први међ једнакима.
Купујући трон, постајеш ктитор и донатор; а онда си купио вечни спомен и славу – дакле, ти ниси смртан ( мрског косача живота убио си новцем ), јер си за живота створио себи небески посед .

ЗАИСТА , све ово могуђеје од тренутка кад је рођен - новц ; јер је одмах међ доминатном већином неаутентичних људи цењен изнад свега – оће рећи , поштују и величају његовог поседника.
Међ таквима ( који су увек при руци онима који поседују новац – зато их ови и називају приручним људима )- дакле међ неаутентичним приручним људима, новац је свеколико добро и лепо – оће рећи, његов валасник је: леп , добар, честит, частан и узвишен човек ( СВЕТИ ЧОВЕК ).

Они што испише кукуту ( вероватно због свог: васпитања или пак доброчинства и милосрђа према себи самима и сопственим душама –
у које засадише клице: етике и правичности / врлина ) , оне што верују у мођ и логику новаца, виде као светину - руљу склону тотемизму и мистифицизму, без имало људског у себи --- дакле, по њима свет је готово испуњен ништавилом и живим облицима кји су навукли људску кожу.

Насупрот ових `` кукуташа`` , стоје такозвани прагматисти , који њихово милосрђе и добричинство виде као својеврсну себичност и кукавичлук , који се крије иза квази етике . Наиме , можда је човеку допустиво у младости да се бави моралним небесима ; но ако се тиме бави дуже него што треба, онда је то пропаст за њега а и за заједницу
( за све људе ).
Јер, ма колико човек био од природе обдарен и лепо васпитан , ако се небеским моралом бави још и у своје зрело доба, неминовно остаје животно неупућен у свим стварима. Такав човек ништа незна, о : страстима , друштвеним законима и државним токовима . Једном речју, он људе не познаје .
А кад је приморан да обави неки приватан, политички или пак државни посао , он је заиста смешан и јадан. Дакле, суђено је да такав човек постане бедна кукавица, па макар како био обдарен и наочит. Такве више не вреди ни добро изударати, да се опамете и уљуде.
Они избегавају јавна места и политичке скупове, крију се по ђошковима и буџацима са својим истомишљеницима ; проводе свој бедни живот завидећи успешнима и моћнима – шапућу , а слободна, гласна , патриотска и одважна реч неће никад јавно изаћи из њихових уста. Они не могу ни себи помоћи а камоли другима или пак држави.
У овом свету, ко год хоће да остане го и бос у празној кући – нека се бави `` млаћењем празне славе `` , а сваки разуман и паметан човек бавиће се стицањем : иметка, доброг гласа, части, славе и свих оних многих ствари које живот даје.
Дакле: Бог је створио свет оваквим . Бог је велики, надживеће нас.
Ако `` кукуташи`` кажу : Бог је уништио себе, зато што је за човека час добар чаш зао – то је сигурно због тога, што на сунцу не знају да пронађу хлад, или пак на киши да се склоне у сигурне куће .
Живот није само чаврљање , нит је само небески кијамет. Живот потрбује одважне, виспрене и окретне људе, који стварају како за себе тако и за државу.
О овом виђењу Бога ( кукуташа или пак прагматиста ), религиски великодостројници миленијумима ћуте. Од њих може се само чути: Чудни су Божији путеви . Народ зна.... .
И заиста : народ зна . Зна кога и шта да воли. Зна кога да моли . Зна кога да слави и у иконе да тура. Зна коме споменике да прави.

А СВЕ ОВО, КОНАЧНО И КОШТА !
А зато што кошта , зато је вредно и моћнао .
 
Mozda je vama bliza moc i logika novca, jer vidim da je ono sto je u postavci teme, nebuloza i neshvatljivo za vecinu od vas....
Pa hajde , nek bude, onda da pisemo i o moci i o logici novca, i o idolu i o alatu i o bogu novca i o vezi dva boga...
To nije tema, cak je suprotno od teme, ali me sad interesuje kako to ljudi primecuju to, a ne i ono, tj koliko su uhodani modeli razmisljanja prisutni...
Uhodano je razmisljanje o bogu, pa se to primeni na novac i dobijete boga novca...
 
Zelja za sticanjem novca iskljucuje svaku filozofiju. On sam sebi postaje svrha, motiv i jedino uredjenje stvari i postupaka, dakle cilj, jasan.

Ustvari, postoje citave knjige o tome kako doci do novca, kako postati uspesan i sl., ali to nije filozofija vec "recept" za bogacenje, a zivot je izmedju ta dva. Zato ni jedno ni drugo ne treba shvatati suvise ozbiljno.
 
To jeste filozofija cim je postao zivot coveka koji je procitao i posvetio se tome...

Filozofska premisa:
Filozofe ne interesuje zivot , vec idealizacija zivota....
ovde mozda ne moze da se primeni....ali to ne znaci da to ne treba da bude filozofija...

Odvojiti filozofiju od svega gde ne moze da se idealizuje zivot, je smesno degenerisanje filozofije, tj dekadencija filozofije...

Sto je jos gore, a tema je, preko tog zaludjenika dejstvuje sistem koji se moze osmisliti i postoje u praksi razne varijante, kojim novac deluje i na sve ostale, tj i na one koji su u startu novac shvatili samo kao sredstvo za razmenu dobara...
Vrlo se lako moze zbog distanciranosti kao osobine novca,da odradi uticaj nekog efekta ili osobine novca+efekat preko minornog broja polaznih seedera, tj ucesnika...

Ako pogledas , ni umetnost nije u drugacijoj poziciji, efekti se dobijaju upravo preko malog broja pocetnih seedera...
 
Pazi , na prvi pogled to je u sukobu sa milosrdjem.
Na drugi to je integrisanje trenutne ljudske stvarnosti u religiju, tj nista drugo nego sto se cini rock pesmama, spajanjem pravoslavnog i katolickog, takodje neke druge akcije osavremenjavanja religije...
Na treci to je dublja poruka da autostoper ne radi nesto sto treba da radi.
Na cetvrti to je ona totalna degradacija religije u rimsku religiju tj religija je produzena volja vladara koji je predstavnik boga na zemlji...potcini mu se porezom, potcini mu se sluzenjem vojske, podcini sesudbini celog jednog naroda kome pripadas.......samo je ovde nesto nalik novcanom bogu...
Na peti nacin to je samo prikaz racionalnosti, iste kao kod vernika kad imas teznju da ispuni svoj zadatak i maksimalno uzme kiriju za svoju nekretninu....

Na sesti nacin to je edukativni akt, da se dovede autostoper ka poznanju pravom...

Cudne se stvari desavaju, po nekim izjavama bog je napustio zemlju ....imas teoriju da su bogovi bili deo jedne napredne civilizacije nastale od samih ljudi, i da su evakuisali sebe sa zemlje pre potopa, ostavljajuci samo neke pojedince, koji su se emotivizirali i od bogova postali ljudi...

Imas slucajeve kod ljudi , gde kad ucine dobro delo, bivaju kaznjeni odmah....iako nisu zli...iako to stalno ponavljaju....neki to tumace testom, a one sto sam ja video to uopste ne tumace...samo podnesu...
Ali zanimljivo je bilo to njihovo svesno znanje da ce kad ucine dobiti po glavi...i stvarno kao da prizovu...
Ali kazu da i kad nemaju vremena da razmisljaju , to se isto desi....ali samo njima...

Toliko o offtopic...
 
Има схватања да је новац универзално упоредно средство за квантитативно квалитативне
количине : рада ( што се под њим подразумева знање , услуге , роба у свим појавним
матријалним облицима - као и нкретнине ) . Дакле кантар за мерење и изравнавање два
рада . Но тако постављен новац не прати подуду и тражњу , већ готово константне скаларне
вредности рада ( па чак ни његово стање на тржишту , у смислу има нема ) . Тад нема додатне
креације новца , стога он сам није роба на тржишту као што рекосмо за рад . А ако нема
креације новца , онда нема тржишних манипулација : пропадања новца ( пљачке ).
Са таквим новцем је проста размена рада ( преко посредног средства ) .
Такав економски свет био би рај за надничаре ; а смрт за јеврејштину .
 

Back
Top