Tri vladara 20. stoljeća

Tri su jezika dominantna u klasičnoj literaturi 20. st., engleski, njemački i španjolski. Iako je najveće djelo napisano na francuskom (Proust), taj jezik, kao i drugi (ruski, talijanski, farsi, japanski, arapski,..)- nije dao korpus velike literature koji bi se mogao mjeriti s navedenima.

Na engleskom, 1. liga imaginativne literature- Conrad, Joyce, Eliot, Yeats, Faulkner, Lawrence, Bellow,.... kaskaju im blizu Fitzgerald, Hemingway, Greene, Orwell, Mailer, McCarthy,..

Na njemačkom prva liga- Mann, Musil, Rilke, Benn, Broch, Kafka, Hesse, Freud (kao esejist), Kraus, Canetti, Grass, Doeblin, ...a tu su i Roth, Wedekind, Brecht, Zweig, Boll, .. .

Na španjolskom prva liga- Asturias, Paz, Borges, Carpentier, Fuentes, Garcia Marquez, Cortazor, Vargas Llosa, ....a tu su Donoso, Camilo Jose Cela, ..

Njemački su i nadublji, najkompleksniji i najdosadniji; španjolski su najegzotičniji i "los fantasistas", engleski (britanski i američki) su najraznovrsniji.

Francuzi nemaju dodati nešto osim Camusa i Yourcenarove, Rusi se ispucali u odnosu na 19. st., pa imaju neke mješavine od Šolohova, Remizova, Solženjicina, Olješe, pa i Nabokova, a Talijani od Moravije do Calvina... hja.

Mislim da literatura na ova 3 jezika pokriva 70-80% velike književnosti 20. st.

Najvise cenim britanske (Irce,Skote i Engleze) ali i ruske.

Francuze i Spance (izuzev manjeg broja) ne gotivim.

Не слажем се да су Французи у двадесетом веку инфериорни тј. у заостатку.
Да наведемо неке: Ромен Ролан, Жид, Сартр...

Mislim da su francuski i španski imali podjednak broj značajnih pisaca u 20 vijeku, s tim što su Francuzi zastupljeniji u prvih 50 godina, a Španci (zapravo više razni latinoamerički pisci) u drugih 50 godina vijeka.

Rusi su platili cijenu ideologizacije umjetnosti i neslobode u kojoj su proveli veći dio vijeka.

Jasno je da je na engleskom napisano najviše velikih knjiga u ovom vijeku.

U kanon velikih ostvaraja u 20. st. - velikih, vrhunskih- idu, po njekim konsenzusima:

1.Francuski
Marcel Proust: U traganju za izgibljenim vremenom
a negdje ispod, ne te kategorije, Camus: Stranac, Celine: Putovanje onkraj noći,
Sartre: Bitak i ništo, Yourcenar: Crna mijena

2. engleski

Conrad: Nostromo, Tajni Agent, Srce tame; Joyce: Uliks, Lawrence: Duga, Zaljubljene žene; Faulkner: Absalom, Absalom, Buka i bijes; Woolf: Valovi; T.S.Eliot: Četiri kvarteta; Lowry: Ispod vulkana; Forster: Put u Indiju; Nabokov: Blijeda vatra; .....ispod toga, nisu toga ranga, Hemingway, Fitzgerald, Mailer, Bellow, Updike, ...a i nema baš filozofa (pitkih), ni esejista, a ni povjesničara...

Не делим писце по националној припадности,моји љубимци су Пруст и Кафка.Квалитет књижевног дела зависи од интелигенције,креативности и надахнућа појединца а не од националне или језичке припадности.

Da li Englezi sa tako, kako kažeš, velikim opusom imaju primat i u dobijanju Nobelove nagrade

prust vredi za njih sedam.

ali da, engleski i španski jezik gazduju što se književnosti XX veka tiče.

quentin:

Mislim da su francuski i španski imali podjednak broj značajnih pisaca u 20 vijeku, s tim što su Francuzi zastupljeniji u prvih 50 godina, a Španci (zapravo više razni latinoamerički pisci) u drugih 50 godina vijeka.

Rusi su platili cijenu ideologizacije umjetnosti i neslobode u kojoj su proveli veći dio vijeka.

Jasno je da je na engleskom napisano najviše velikih knjiga u ovom vijeku.

Kliknite za proširenje...

sa ovim se skroz slažem.

marixa:

Da li Englezi sa tako, kako kažeš, velikim opusom imaju primat i u dobijanju Nobelove nagrade

Kliknite za proširenje...

Nemaju jer im niz značajnih pisaca nije dobio.

dawn.:

prust vredi za njih sedam.

ali da, engleski i španski jezik gazduju što se književnosti XX veka tiče.



sa ovim se skroz slažem.

Kliknite za proširenje...

Proust vrijedi itekako, ali korpus pisane riječi je nešto drugo.

Njemački jezik u 20. st., to su velika djela poput: Mann: Čarobna gora, Josip i njegova braća, Dr. Faustus; Musil: Čovjek bez svojstava; Rilke: Devinske elegije; Zapisci M.L. Brigea; Broch: Mjesečari, Vergilijeva smrt; Kafka: Proces, Zamak, pripovijesti; Hesse: Narcis i Zlatousti, Demijan, Igra staklenim perlama; Doeblin: Berlin- Alexanderplatz; Freud: Eseji o umjetnosti; Benjamin: Iluminacije; Adorno: Minima moralia; Grass: Limeni bubanj; Canetti: Mase i moć, Autobiografija; Susskind: Parfem; Jung: Sjećanja, snovi, razmišljanja; Brecht: Lirika i drame; zatim Roth, Wedekind, Trakl, Benn, Wolfova, Bernhard, ....

Korpus bez premca po misaonosti, širini i dubini. Nedostaje mu pak vitalnost i svježina (osim Hesseu).

Kad pročitam sva ova imena, pitam se kako se to dogodilo da većinu ovih dela nisam pročitala. Istina, nisam ljubitelj nemačkog jezika, pa je možda i to uticalo na slabu zainteresovanost za nemačku književnost.